Najnoviji podaci za 2023. godinu pokazuju daljnji pad na 32.170 novorođenih
Demografska kriza u Hrvatskoj dostiže nove razine zabrinutosti. Prema najnovijim podacima, prošle je godine u Hrvatskoj rođeno samo 32.170 djece, što je najmanji broj od 1991. godine. Ovaj drastičan pad broja novorođenih nastavak je dugogodišnjeg trenda, a situacija postaje sve alarmantnija.
Od 1991. godine, Hrvatska se ubraja među zemlje s niskim natalitetom, a broj rođenih se iz godine u godinu smanjuje. Primjerice, 1997. godine rođeno je 55.501 dijete, a 2000. godine 43.746. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, taj broj je pao ispod 40.000 i nastavlja padati. U 2021. godini rođeno je 36.508 djece, dok je 2022. taj broj iznosio 33.883.
Demograf prof. Marin Strmota upozorava da su ovakvi rezultati očekivani te potvrđuju ono što se već godinama prepoznaje kao “demografska katastrofa”.
“Smanjio se kontingent žena u fertilnoj dobi, a dio njih se i iselio. Bez obzira na bilo kakve kratkoročne mjere, broj rođenih se ne može brzo povećati”, ističe Strmota.
Uzroci pada nataliteta
Uzroci ovog problema su višeslojni i već odavno prepoznati, tvrdi Strmota. Navodi teoriju demografske tranzicije kao ključni faktor, a promjene u funkciji obitelji, ističe, također igraju važnu ulogu.
“Nekada su djeca bila izvor radne snage, posebno u ruralnim područjima, dok danas djeca više nisu radna snaga, nego su, grubo rečeno, više neki financijski trošak”, navodi Strmota.
Uz ekonomske uzroke, sociopsihološki čimbenici, poput promjene stila života, produljenog vremena školovanja i fokusiranja na karijeru, također pridonose smanjenju nataliteta.
“To je zapravo cijela lepeza tih nekih novih promjena koje su se dogodile u društvu – hedonizma, promjene stila života, produženog vremena školovanja, karijere..”, objašnjava nam demograf te naglašava paradoks u kojem smo se našli – što je standard života viši, to ljudi imaju manje djece.
Rješenja: Stambena politika i podrška obiteljima
Jedan je od potencijalnih načina za povećanje nataliteta, prema Strmoti, stambena politika. “Stanovanje je postalo nepriuštivo, a ljudi fertilitet ograničavaju prostorom i kvalitetom života”, ističe Strmota, dodajući da je prijeko potrebna snažnija infrastrukturna podrška obiteljima, poput dostupnosti vrtića i pomoći majkama.
“Ako žive u nekom stanu od 50 kvadrata i imaju ogromni kredit, naravno da ljudi ne razmišljaju o nekoj daljnjoj prokreaciji. Potrebna je pomoć majci, prvenstveno majci jer majka je tu glavna još uvijek. I kad majka ne bi osjećala ekonomsku ugrozu, prije svega financijsku, da neće ostati bez radnog mjesta i kad bi imala neku snažnu infrastrukturnu podršku, onda bi sigurno razmislila s dvoje djece ići na treće dijete”, naglašava.
Iako financijski poticaji mogu pomoći, Strmota ističe da oni neće utjecati na žene koje ne žele imati djecu.
“Neke žene nikad neće imati više djece, ili neće uopće imati dijete ili će imati eventualno jedno. Cilja se na žene koje imaju dvoje, troje djece da eventualno razmisle o rađanju još jednog. Ne možete financijskim poticajima utjecati na ženu koja generalno ne želi imati djecu, koja nije sklona tome, ili ima neki urođeni strah prema rađanju ili je više sklona karijeri”, objašnjava te nastavlja:
” A i smanjilo se fertilno razdoblje jer većina žena sada rađa nakon 30. godine. Nije isto kad su ljudi sredinom 20. stoljeća ušli u brak u ranim 20-ima i sad kad je to fertilno razdoblje skraćeno na 10 godina, znači prepolovilo se”, ističe.
Posljedice pada nataliteta
Smanjenje broja rođene djece donosi ozbiljne posljedice za mirovinski sustav i sustav međugeneracijske solidarnosti. Omjer radno sposobne populacije i umirovljenika postaje sve nepovoljniji (1: 1,25) što dovodi do pitanja održivosti mirovina u budućnosti. Strmota savjetuje ulaganje u osobnu štednju i treći stup mirovinskog osiguranja kao potencijalne načine osiguranja financijske sigurnosti.
Hrvatska se suočava s neizvjesnom budućnošću, a demografski izazovi zahtijevaju hitne i učinkovite mjere kako bi se spriječilo daljnje urušavanje sustava, piše Net.hr.
