RTL-ova Potraga donosi priču o Iranki s dvoje djece koju su skrivali mještani u Karlovačkoj županiji. 22 puta pokušali su ući u Hrvatsku tražeći azil i isto toliko puta su iz zemlje protjerani. Svjedoči to Iranka koju je RTL, kao i njezino dvoje djece, snimao na tajnoj lokaciji, gdje su ih od policije skrivali mještani Karlovačke županije.
Nahranili su ih, pomogli im pa pozvali novinare, uvjereni da će tek tada obitelj dobiti pravo na međunarodnu zaštitu. Tako je i bilo. Da hrvatska policija sustavno izbacuje migrante iz zemlje, u zajedničkoj istraživačkoj priči ovih su dana izvještavali novinari u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji. I njima i nama iz MUP-a su objasnili da sve što rade rade prema zakonu, pišu Vijesti.hr
VIŠE U VIDEOPRILOGU:
“Kad mi kažemo ‘azil’, oni kažu ‘okej’ i deportiraju nas u Bosnu”
Tročlana obitelj izbjegla je iz Irana prije tri godine, kažu. Novinari RTL-a su se našli s njima, a zatim ih odveli u najbližu policijsku postaju u Dugoj Resi, kako bi mogli zatražiti azil.
“22 puta! Kad mi kažemo ‘azil’, oni kažu: ‘Okej, idemo u Zagreb i odvest ćemo vas u prihvatilište’, a zatim pozovu ‘vozilo za deportaciju’ (policijski kombi) i deportiraju nas u Bosnu”, kaže tražitelj azila iz Irana Raybod Kathi.
Kako bi bili sigurni da će dobiti priliku zatražiti azil, kako im jamče i domaći i međunarodni zakoni, novinarske ekipe RTL-a su ostale uz njih u policijskoj postaji koliko god je to bilo moguće. O svojoj namjeri obavijestili su i Ured pravobraniteljice za ljudska prava.
“Bez obzira na to kako osoba uđe u državu, ona ima pravo zatražiti azil, sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao i regionalnim propisima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Ako osoba izrazi namjeru, a čak ne mora ni eksplicitno izraziti namjeru, nego može to biti jasno iz njezinih okolnosti slučaja, treba se uputiti u sustav međunarodne zaštite”, kaže Vanja Bakalović iz Ureda pučke pravobraniteljice.
Kako su došli do Hrvatske?
Okolnosti pod kojima su pokušavali ostvariti svoje zakonsko pravo protekle tri godine objasnila je tridesetpetogodišnja Titi, čije riječi prevodi njezin četrnaestogodišnji sin, dok uz njih uplašeno šuti njegova sedmogodišnja sestra.
“Hodali smo iz Turske u Grčku, nakon toga iz Grčke u Albaniju, poslije toga u Crnu Goru i zatim u Bosnu i Hercegovinu. To zvuči tako lako kad se izgovori, ali bilo je to strašno teško za nas. Kad smo krenuli iz Grčke, albanska policija nas je ulovila i deportirala u Grčku. Išli smo ponovno. Najstrašnije je bilo prijeći iz Bosne u Hrvatsku, to je bilo stvarno teško. Ne možete zamisliti što nam je radila hrvatska policija”, kaže Raybod Kathi te nastavlja:
“Tri puta su nam uzeli telefon i razbili ga. Uzeli su nam sve baterije za punjenje. Jednom su nam uzeli 2700 eura. Stave maske, tako da ih uopće ne vidite, imaju crno drvo, razumijete. Imaju palice i govore: ‘Idite, idite.’ Spalili su nam stvari, ruksake, našu hranu, našu vodu.”
Pričaju da su tako ostali i bez dokumenata. Na upit o ovakvim postupanjima iz MUP-a odgovaraju da nemaju saznanja o tome da hrvatski policijski službenici uništavaju pokretne stvari pronađene kod migranata.
Nevladine organizacije i izbjeglice opisuju pushbackove, MUP sve negira
Iranska obitelj također nam priča kako su u BiH-a stigli prije godinu i dva mjeseca i od tada, kažu, pokušavaju ući u Hrvatsku. Opisuju tzv. pushbackove, protjerivanje ljudi koji su ilegalno ušli u zemlju preko granice. Nevladine organizacije u Hrvatskoj već dugo upozoravaju na ovu nezakonitu praksu na hrvatskim granicama.
“Izvještaji pokazuju probleme u prepoznavanju namjere traženja azila, u identifikaciji ranjivih skupina, a ukazuju i na primjenu nasilja i prekomjerne uporabe sile. UNHCR je duboko zabrinut zbog tih izvještaja”, kaže Jan Kapić iz UNHCR-a u Hrvatskoj.
“Pushbackovi su prakse koje podrazumijevaju odbijanje ulaska i udaljavanje stranaca bez individualizirane procjene potrebe za zaštitom, dok odvraćanja, koja su legalna sukladno Zakoniku o schengenskim granicama, zapravo ne podrazumijevaju kontakt policijskih službenika s osobama”, kaže Vanja Bakalović.
Kako to izgleda u praksi, zabilježila je zajednička novinarska istraga nizozemskog Lighthouse reporta, švicarskog SRF-a Rundschau, njemačkog Der Spiegela, ARD Studia Beč i Novosti. Istraživačka novinarka Nicole Voegele ispričala je iskustvo tijekom dvotjednog boravka na području sela Glinice kod Velike Kladuše, u blizini granice BiH i Hrvatske.
“Važno je naglasiti da su ti policajci bili tamo sat vremena prije nego što su ti ljudi, migranti, dovedeni. Stoga, nemoguće je da su ih zaustavljali, jer su već bili tamo i mogli ste ih čuti. Ja sam čula vlastitim ušima automobile koji dolaze kroz šumu s hrvatske strane, iz kojih su onda izveli migrante. Tako da je bilo potpuno jasno, kad ste proveli sate tamo, da ti ljudi nisu bili odvraćani od ulaska, bili su dovedeni tamo. ‘Pushbackani’, a to je ilegalan čin”, kaže Nicole Voegele iz švicarske javne televizije.
Na upit RTL-a o konkretnom primjeru protjerivanja iranske obitelji, ali i optužbama za brojne pushbackove sa snimki stranih novinara, iz Ministarstva unutarnjih poslova odgovaraju: “Radi se o zakonitom postupanju policije u obavljanju poslova zaštite državne granice, a ne o pushbackovima. Migrante koji su odvraćeni od pokušaja nezakonitog ulaska, odnosno koji nisu ni ušli u Republiku Hrvatsku, ne privodi se u policijsku postaju radi provođenja postupka propisanog Zakonom o strancima.”
“Ostanak je značio smrt”
Majka obitelji iz Irana prepričava da je pobjegla jer je ostanak značio smrt. S 12 godina je prisiljena na maloljetnički brak, a nakon što se uspjela razvesti, prisiljena je na još jedan kako bi njezina obitelj sa sebe skinula sramotu. Trpjela je dugogodišnje zlostavljanje i nakon što se odlučila i na drugi razvod i prelazak na kršćanstvo, za nju u Iranu više života nema, kaže. Pobjegla je s djecom, upustivši se u trogodišnju “igru”, kako izbjeglice opisuju pokušaje prelaska državne granice.
“Možete li zamisliti da mi liječnik propisuje lijekove samo da mogu zaspati noću?! U zadnjoj ‘igri’ moja sestra je bila toliko umorna da se, kad nas je policajac ulovio, bacila oko njegove noge i preklinjala da nas ne deportiraju. Ali jesu”, kaže Raybod Kathi, a na pitanje jesu li ikada dobili priliku tražiti azil, odgovara: “Da, mi bismo govorili: ‘Hoćemo azil.’ Neki od njih bi rekli: ‘U redu’, a onda bi pozvali policijski kombi i odvezli nas negdje u Bosnu gdje ne znate gdje ste.”
Vidno traumatizirani, svo troje prepričavaju što znači živjeti po šumama i hodati danima u potrazi za naseljenim mjestom.
“Televizijska ekipa je tamo provela oko tjedan dana, snimili su šest grupnih pushbackova u tom vremenskom okviru. Protjerano je ukupno 65 osoba, od čega su oko 20-ero bila djeca”, kaže Steffen Ludke iz Der Spiegela.
Usprkos ovim opisima i snimkama istraživačke mreže stranih novinara, iz Ministarstva unutarnjih poslova također odgovaraju da se tu nije radilo o pushbackovima, već o odvraćanju po Šengenskom zakoniku.
Preživljavanje u šumi
Četrnaestogodišnji prevoditelj prepričava kako je izgledalo preživljavanje u šumi.
“U šumi bismo stavili plastične vrećice na tlo i tako spavali. Majka bi sjedila, a mi bismo joj spavali na nogama. Ona ne bi zaspala zbog životinja, bojala se da neka životinja ne bi naišla i ozlijedila nas”, kaže Raybod Kathi.
Posljednji put kada su prešli granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, hodali su do iscrpljenosti. “Ovamo smo stigli nakon osam, deset dana hoda, nismo ništa jeli dva dana i kad smo stigli u ovo selo, molili smo pomoć i ljudi su nam pomogli”, kaže Raybod Kathi.
Prema aktualnom hrvatskom Zakonu o strancima, čije izmjene su nastupile prošle godine, moguće je da vas osude ako pomažete osobama koje su ilegalno prešle granicu. Osobe koje su nahranile ovu ranjivu obitelj u tome im nisu pomagale, jednostavno su nahranile gladne. I zatim su, u strahu od policije i daljnjih postupanja, pozvali medije, kako bi bili sigurni da će Titi, Raybod i Yekabod dobiti tretman na koji po zakonu imaju pravo.
“Nakon nepuna dva sata, nakon legitimiranja i ispitivanja mene i kolegice novinarke, rekli su nam da napustimo policijsku postaju. Obitelji koju smo dopratili dali su formular da ga ispune, kako smo uspjeli vidjeti. Dali su im neki formular o osobnim podacima. Međutim, nismo vidjeli da su dobili obrazac za zahtjev za međunarodnu zaštitu, odnosno azil, no rekli su nam da će ga dobiti i da će biti prepraćeni, odnosno odvezeni u prihvatni centar u Zagreb”, kaže reporterka Danka Derifaj.
Obitelj ušla u postupak za međunarodnu zaštitu
MUP nam je potvrdio da je obitelj ušla u postupak za međunarodnu zaštitu. No to ne znači da će im biti odobren.
Hrvatsku je u kolovozu prošle godine posjetio Odbor Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, skraćeno CPT. Njihovo izvješće završeno je u studenom i Republici Hrvatskoj je dan rok do veljače da se o njemu očituje. U posljednjih deset godina nijedna država članica od njih 47, osim Turske i Rusije, nije ga odbila objaviti. Iz CPT-a su nam potvrdili da Hrvatska ne želi objaviti izvješće i, dok je tako, obvezani su na povjerljivost. Istraživačka grupa novinara videosnimke s granice pokazala je europskom šefu Amnesty Internationala, organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava.
“Pozicija hrvatskih vlasti je da odbacuje ovakve izvještaje, ovakve događaje kao lažne vijesti, da se to ne događa i ne postoji. Zašto se to događa? Događa se jer nema sankcija. Govorimo o nekažnjavanju. Članice Europske unije trebaju pitati Hrvatsku kako to da se zaštita vanjskih granica EU provodi kršenjem ljudskih prava”, kaže zamjenik direktora Amnesty Internationala Massimo Morretti.
Usprkos ovakvim izvještajima, Republika Hrvatska je dobila zeleno svjetlo za ulazak u zonu Schengena. Hrvatska se nalazi u poziciji da štiti vanjske granice Europe i naivno bi bilo misliti da europski čelnici ne znaju koliko to može biti prljav posao. Čini se da i europska povjerenica Ylva Johansson učestale izvještaje o kršenjima međunarodnih konvencija tretira kao prolazne incidente. Tako je nastupila i nakon što su joj strani novinari pokazali ove snimke.
“U nekoliko navrata smo dobili informacije i kredibilne izvještaje o nepriličnom ponašanju i pushbackovima na hrvatskim granicama. I zato sam u vrlo bliskom kontaktu s hrvatskom vladom. I jako mi je drago vidjeti što rade. Policajci su uklonjeni, kažnjeni i pokrenute su kriminalističke istrage. Odlučili su započeti s mehanizmom nezavisnog monitoringa”, kaže povjerenica Europske komisije za unutarnje poslove Ylva Johansson.
Snimke stranih novinara
Na videosnimkama stranih novinara vide se deseci ljudi, među kojima su žene, djeca, trudnice, osobe s invaliditetom. Snimljene su tijekom nekoliko dana prošlog mjeseca.
“Uvijek ćemo pamtiti što nam je policija činila. Možete li zamisliti da sedmogodišnja djevojčica svom bratu i majci kaže da svi skoče s planine i završe svoje živote?” pita Raybod Kathi.
UNHCR-ov izvještaj o pushbackovima izaći će za tjedan dana. Organizacija Danish Refugee Council, Dansko vijeće za izbjeglice, u svom izvješću objavilo je da je od ožujka 2020. do svibnja 2021. zabilježeno 16.521 nezakonito protjerivanja iz Hrvatske u BiH. Prije nekoliko dana pred Generalnom skupštinom UN-a izaslanik Vijeća za ljudska prava podnio je izvješće na 20 stranica o pushbackovima na granicama. Hrvatska se u njemu spominje 12 puta.
