Medicinska sestra s Covid odjela: ”Najviše sam umorna od vas koji mislite da nas plaćaju da lažemo….”

Jedna medicinska sestra iz Splita na svom Facebook profilu objavila je poduži post u kojem je opisala svoje iskustvo rada u jedinici intenzivnog liječenja pacijenata pozitivnih na Covid-19. Njezin post Vijesti.hr prenose u cijelosti: 

“Znate što? Umorna sam. Zaista sam umorna. Od početka covida radim u jedinici Covid-intenzivnog liječenja. Od nekog 3. mjeseca. Radila sam i dežurstva od 24 h i smjene od 12 h, ovisno o potrebi. Imali smo 26 pacijenata koji zahtijevaju nadzor i skrb, imali smo i 6. Uglavnom smo imali isti broj osoblja, neovisno o broju pacijenata.

U početku sam se bojala doći kući, prije prve smjene sam dušu isplakala. Večer prije. Nisam znala ništa, nisam znala gdje da idem kad mi završi smjena. Mogu li doći roditeljima, djetetu i bit s njima? Hoću li ih zaraziti, izložiti opasnosti?! Trebalo je izdržati taj strah.

Kako je vrijeme odmicalo, kako smo bili educiraniji strah se smanjivao. Zaštitila sam se maksimalno imajući na umu da i oni nastavljaju živjeti normalno. Od početka Covida, posjete u bolnici su bile zabranjene ili svedene na minimum. Svakodnevno sam svjedočila sudbinama ljudi koji su boravili u bolnici bez ikoga svog, ljudima koji su umirali bez ikoga svog. Čak i da nisu umrli od korone, zaista nije od krucijalne važnosti čovjeku koji umire sam i djelatnicima koji tome svjedoče. Teško je. Nije teže ili lakše ovisno o uzroku, jednostavno je teško.

Psihički i fizički. Sad sam opet u Covidu. Ovaj put mi je najteže. Veći je broj mlađe populacije, više je pacijenata, više je tužnih sudbina. A i umornija sam od svega. Najviše sam umorna od vas koji mislite da nam plaćaju da pričamo o koroni. Da nas plaćaju da lažemo. Da nam plaćaju cijepljenja. Da plaćaju obitelji ukope. Da plaćaju doktorima lažne informacije.

Umorna sam od toga da pričate kako respirator ubija ljude, a znate o respiratorima kao i ja o tome kako je kročiti na Mjesec. Umorna sam od toga da pričate kako ubijamo ljude spajajući ih na respirator, a kad netko vas doživi prometnu zovete nadajući se da ćete čuti da je taj isti na respiratoru svjesni da je ipak još živ. Umorna sam od toga da optužuju ljudi koji ne znaju razliku aspiratora i respiratora.

Koji kažu da namjerno krivo liječimo. Da ima pravde koju pravo i sud podržava i vi bi snosili posljedice. Za klevete. Za uvrede. Za bol. Umorna sam, a vi koji ste moji frendovi i pronašli ste se u nečemu slobodno se odfrendujte i ćao. Ne mogu.

P.s. nisam se cijepila. P.s.s.ne možete reci da zagovaram cjepivo pa možemo preskočiti i taj dio. Laku noć. I da, vezano za plaćanje, nećete vjerovati, čak mi je plaća bila i manja.”