Navodi kako je i prije tri godine mislio da je rat u Ukrajini zapravo rat SAD-a i Rusije, ali preko leđa te zemlje. ‘Loše se osjećam jer sam dobro prognozirao’
Predsjednik Zoran Milanović danas se pred novinarima osvrnuo na vanjsku politiku i događaje u UN-u u New Yorku:
Pročitajte njegovu izjavu:
“Ovdje treba zauzeti stajalište o pitanjima rata i mira, kako će se Hrvatska postavljati, kako ćemo ubuduće funkcionirati, jer do sada… Ja sam tu. Moramo surađivati, izravno razgovarati, ne moramo se voljeti—ovo je ozbiljan posao. Moramo sačuvati svoje noge i glavu te voditi računa da smo dio Europe, EU-a, ali i da je Amerika do jučer bila naš zaštitnik. Što se promijenilo? Jer nešto jest. Ne treba se povoditi za histerijom u Europi, naše pozicije ne moraju biti iste kao baltičke. Trebamo biti solidarni i lojalni, ne prijetvorni i ne raditi iza leđa, ali automatski dizati ruku za nešto što je donio odjel u Europskoj komisiji—ne dolazi u obzir.
Kako će glasati hrvatski predstavnik u UN-u? Od Vlade nisam dobio ništa nakon mjesec i pol dana. Kažu da se rade dokumenti, ali bez mene — što nije pravi put. Na kraju dana, netko u ime Hrvatske mora dići ruku u New Yorku i opredijeliti se. On je na platnom spisku iz proračuna i imenovali su ga predsjednik i premijer, ali pet godina nismo imenovali nikoga osim ambasadora u Beogradu. Ako se premijer i ja oko nečega ne slažemo, a Hrvatska se treba opredijeliti—kao oko rezolucije Opće skupštine—onda hrvatski predstavnik glasa suzdržano. To je jedini način da sustav funkcionira. Vlada vuče sve konce u vanjskoj politici u Bruxellesu. Ni to nije idealno, ali neka bude tako. Ipak, ravnoteža mora postojati. Ovo je dobar početak, ali nije dovoljno. Neke stvari moramo dogovoriti.
Što se tiče jučerašnjeg događaja u New Yorku—bio je buran dan. Hrvatska je glasala sa svima ostalima. To treba biti pravilo, ali ne i nešto kategorično. Ovo je pitanje rata i mira, i u ime Hrvatske ne smiju govoriti Ursula, činovnici—za mene su to činovnici. Mi nećemo raditi aktivno protiv njih, ali to mene ne obvezuje. Kad je u pitanju trgovinska politika, to je druga stvar, na to smo se obvezali. No nacionalna sigurnost je najintimniji prostor svake nacije.
Jučer smo imali dan u kojem su SAD, Rusija i Kina glasali identično. Unija i Velika Britanija bile su suzdržane. Bio je to mali dramolet, show, kolekcija sitnih poteza. Vidi se, čak i ne iz aviona, da nitko nikome ništa ne ruši—ni Rusi Amerikancima, ni Amerikanci Kinezima. Rezolucija je cinična, kao da se ništa nije dogodilo, ali njezina namjera je mir. Na intuitivnoj razini promatrača globalnih odnosa, to bi trebalo biti dobro. Tri najjače sile misle isto o problemu, a mi, EU, mislimo drukčije. Najmoćniji, oni s najviše kinetičke energije, imaju slične stavove—možda bi to trebao biti početak u interesu svjetskog mira. Još kad bi se mogli dogovoriti oko kontrole nuklearnog naoružanja, kad bi se mogli vratiti na održivu ravnotežu straha koja je svijet održala u miru tijekom Hladnog rata, to ne bi bilo loše. Ako je ovo početak tog puta, ja ga podržavam.
Ali dajmo im malo vremena. Amerika ima novog predsjednika, koji je radikalno drukčiji od prethodnika. Puno je toga osobnog između njih dvojice. Previše toga osobnoga, čak i želje za revanšom. Ali moramo im dati šansu da vidimo što hoće. Stvar se preselila u Vijeće sigurnosti. Tri godine tamo se nije moglo ništa učiniti jer je Rusija sve vetirala. Hrvatska je članica EU-a, ali ne apsolutno bezuvjetno i ne u svakom pitanju. Takvu vanjsku politiku može voditi gluhoslijepa osoba. Ispričavam se, ali postoje ozbiljna ograničenja. Vanjska politika nije ponavljanje onoga što govore von der Leyen i povjerenici za vanjske poslove. A oni su vrlo često osobno motivirani ili predstavljaju interese određenih grupa u svojim državama. Mi smo predstavnici hrvatskih građana.
Sigurnosna jamstva koja Ukrajina treba kad se jednom sjedne za stol? Govorilo se o slanju trupa. Ja sam prije dvije godine, na više događaja, od Barbana nadalje, govorio da je sukob u Ukrajini sukob Moskve i Washingtona preko leđa Ukrajine. I da će se na kraju rješavati između njih, da nitko neće pitati Pariz, Berlin, London, Bruxelles. Nisam mogao ni slutiti da će Trump postati predsjednik. Nisam šahist, ali ovo je vrsta igre. Jasno je da je to rusko-američki rat preko leđa Ukrajine.
Prije tri godine smo o tome napravili prilog, ali sada bi bilo zlurado prema Ukrajini to isticati. Loše se osjećam jer sam dobro prognozirao. Tko će doći u Ukrajinu i u kojem svojstvu, pogotovo koje oružje će se koristiti i tko će ga nositi, ovisi o Moskvi. Vidjeli ste—predsjednica Komisije išla je vlakom. Tamo se već tri godine ne može avionom. Rusija neće prihvatiti 30 tisuća mirovnih snaga raspoređenih po teritoriju Ukrajine. Neće, jer to su snovi i želje ljudi koji su vodili Krimski rat prije 200 godina. Neće ih tamo biti. Besmisleno je o tome razgovarati.
Bitno je da se Ukrajini da mogućnost da se tamo živi, da se ulaže novac, da mladi ljudi prestanu ginuti i sakatiti se. Europa je posljednje tri godine Ukrajini pružala podršku, ali sada je jako teško iz toga izaći i sačuvati svoj obraz.
Samo je trebalo reći da Ukrajina neće biti članica EU-a. Sada je to ipak „ki bi da bi“. Poginulo je skoro milijun ljudi—strašno. Rusija je, nažalost, jača, ekonomski neovisnija, vezala se uz Kinu, ima gospodarski rast, neobjašnjivu proizvodnju oružja. Kakva kriva procjena onih koji sve znaju! Kakvo podcjenjivanje Rusije, prema kojoj nemam nikakav emocionalni odnos. Sve što smo slušali prije tri godine ne smije se ponoviti. Kolektivni Zapad se prekjučer raspadao jer nije kolektivan.
Kad pobjeđujemo na hrvatskim izborima, pobjeđujemo tijesnom većinom. A sada netko mijenja sve postulante američke vanjske politike. Nema sigurnih i nedodirljivih stvari”, prenosi Danas.hr.
