PRIČE IZ RODILIŠTA

Mlade mame o diskriminaciji u bolnicama: ‘Bilo me sram. Imala sam osjećaj da me neprestano omalovažavaju’

Idi na originalni članak
Foto: RTL

‘Pitali su me koliko imam godina, kada sam rekla nekoliko puta sam čula komentar: ‘Joj mlada mama”, ispričala je Mihaela

Oglas

Majčinstvo je najveća odgovornost u životu žene koja je odlučila donijeti dijete na svijet pa bi bilo racionalno pomisliti da za jedan tako važan i odgovoran zadatak kao što je briga o nečijem životu, postoji adekvatan sustav emotivne, psihičke i fizičke potpore, no on u praksi ne postoji.

Mlade mame, posebno su laka meta osuda upravo zato što ih se smatra nezrelima za roditeljstvo, a kao i sve žene koje iščekuju svoje prvo dijete, vrlo često su uplašene. RTL.hr razgovarao je s dvije mlade majke koje su otvoreno progovorile o predrasudama i diskriminaciji s kojima su se susrele u trenucima kad im je stručna pomoć i potpora zapravo najviše trebala.

Lana C. 19-godišnja je majka osmomjesečnog Jakova. Dolazi iz okolice Bjelovara. Profesionalna je vozačica koja još nije imala priliku ostvariti se u tom poslu iako se tome nada.

‘Osjećala sam se kao neko dijete koje ne bi trebalo biti tamo’

“Kada sam saznala da sam trudna prva stvar koja mi je pala na pamet je porod. Prvo sam rekla dečku. Nas dvoje smo test radili slučajno jer me zanimalo kako to funkcionira. Nisam ni pomislila da je moguće da sam trudna u tom trenutku. On je bio dosta sretniji od mene, ja sam tad baš bila uplašena. Tek sam kasnije nekako postala svjesna”, ispričala nam je Lana.

“Početak trudnoće mi je bio katastrofa jer sam baš puno povraćala. Ništa nisam mogla jesti do četvrtog mjeseca. Bila sam i u bolnici”, rekla je Lana.

Nebrojeno puno puta je naišla na komentare poput: “Ajoj stigla si”, “Što će ti to sad”, “Trebala si uživati dok si mogla”. Takvi komentari često loše utječu na samopouzdanje mladih majki koje zatim počnu propitkivati vlastitu sposobnost i vrijednost.

“Na pregledima me uvijek nekako bilo sram. Osjećala sam se kao neko dijete koje ne bi trebalo biti tamo”, poručila je Lana.

Imala je jako težak porod, rađala je punih 12 sati. Ispričala nam je svoje iskustvo iz rodilišta.

“Ja sam bila jako uplašena i stalno sam ispitivala kakav je porod i kako to ide. Konstantno sam čitala po internetu iskustva drugih žena. Svi su me pokušavali smiriti tako što su mi govorili da su to svi prošli, da nije to tako strašno kako svi pričaju. Tad mi je to možda pomoglo i smirilo me, ali porod je bio puno gori nego što sam očekivala. Kada se rodio, možda će glupo zvučati, jedva sam čekala da ga maknu. Svi govore sve mu divno i krasno kada ti stave dijete na prsa, ali ja nisam bila baš pri sebi”, kazala nam je Lana.

Tijekom trudnoće sve preglede je, kaže, obavljala privatno te je na to potrošila dosta novca.

“Tamo su mi rekli da ću roditi na carski rez te sam dobila uputnicu međutim kada sam došla u bolnicu, oni su mi rekli nešto sasvim deseto. Jedni su rekli jedno, drugi drugo. Meni je plodna voda curila, trbuh mi se skroz smanjio i tu mi je privatna doktorica rekla da je porod počeo. Kada sam došla u bolnicu, oni su me ostavili do drugog dana, dobila sam dojam da ih nije bilo previše briga. Kada sam ja bila, bolnica je bila puna. Više nije bilo soba za sve. Sjećam se da je beba jedne žene imala žuticu i nisu još trebale biti otpuštene iz bolnice. Doktorica joj je tada rekla da nema više mjesta i da zauzima sobu te da kada stignu doma bebu stavlja na svjetlo.

‘Cijelo su me vrijeme podbadale’

Kaže kako je osoblje u bolnici bilo jako drago. No, isto ne može reći za babice.

“Bile su dosta bezobrazne. Sjećam se da sam ih pitala mogu li dobiti nešto za bolove jer ja sam se porađala 12 sati i nisam više mogla izdržati. Tu su mi bahato odgovorile da ne mogu i da sam već dobila i previše. Pokušavala sam biti tiha cijelo vrijeme, ali u jednom trenutku sam slučajno ispustila zvuk i tu me mrko pogledala i pitala koliko imam godina. Opet me bilo sram. Pitala me: ‘Koliko ti imaš godina?’, ja sam rekla 18 i tu je zakolutala očima.

Moja mama se brinula jer je porod trajao toliko sati i zvala je da provjeri kako napreduje, ali se nitko nije htio javiti. Tu je jedna od njih rekla: ‘Što zovu toliko puta, sad ću se javiti i biti bezobrazna’. To je bilo baš kada sam se porodila i moja mama je htjela znati je li sve u redu s nama i ona je samo bahato odgovorila: ‘Javit će se netko poslije’ i poklopila. One bi trebale biti potpora. Jednom sam je primila za ruku jer mi je stvarno bilo teško i opet je zakolutala očima. I cijelo su me vrijeme podbadale. Jedna me pitala jesam li igdje radila do sada, imala sam osjećaj da su me neprestano omalovažavale”, ispričala je Lana.

‘Plašili su me’

Lanina priča nije izolirana. Slično je prošla i 22-godišnja Mihaela K. Prošle je godine postala majka prekrasne djevojčice Nike.

Prisjetila se trenutka kada je saznala će postati majka.

“Meni su odmah pale napamet financije. Svi su me plašili da za dijete trebaju milijuni. Jako me bilo strah kako ću to svojima saopćiti. Kada sam saznala da sam trudna prvo sam rekla najboljem prijatelju koji se slučajno našao blizu u tom trenutku. Kada sam vidjela dvije crtice na testu, bila sam u nevjerici, sjećam se da sam ga ponovila nekoliko puta. Sjećam se da mi je teta rekla da sam u problemima jer njezina kolegica i kolega imaju 14.000 kuna mjesečnih primanja i nije im dosta za uzdržavanja jednog djeteta”, prisjetila se Mihaela.

Unatoč početnim strahovima, Mihalea priča kako ju je prava sreća uhvatila tek kad je čula prve otkucaje srca djeteta.

“Tek mi je tada to postalo stvarno”, kazala je Mihaela.

Tijekom trudnoće, priča, bila je fascinirana promjenama na svom tijelu.

“Čim mi je počeo trbuh rasti, slikala sam ga jer mi je bilo bas zanimljivo, znate kako smo kao djeca stavljali jastuke pod majice i glumili trudnice, samo što je to ovoga puta bilo stvarno. Svaki mjesec sam si slikala trbuh da imam razvoj”, dodala je.

‘Pamtit ću prvi pregled kod ginekologa’

Mihaela je imala relativno brz i lak porod. Rodila je za manje od dva sata i nije bilo nikakvih komplikacije tijekom poroda.

“Prvi pregled kod ginekologa ću pamtiti. Nije mi bilo svejedno. Pitali su me koliko imam godina, kada sam rekla nekoliko puta sam čula komentar: ‘Joj mlada mama'”, kaže Mihaela.

“Ja zbog korone nisam dobila bebu na prsa. Zbog korone sam morala čekati četiri sata da dobijem negativan test. Ja sam je baš htjela vidjeti, ali eto. Sjećam se da sam bila u korona sobi, izolirana. Donijeli su mi juhu koja je bila led ledeni i užasno tvrdo meso”, rekla je Mihaela.

Mihaela priča da je rodila u srijedu. Kaže kako su joj tek u subotu rekli da ima slomljenu ključnu kost. No, tu nije bio kraj lošim vijestima.

“Onda su mi taj dan rekli da ima i žuticu i da mora na infuziju jer je povukla previše krvi. Tamo sam bila već pet dana i tek su mi u ponedjeljak rekli da ima i bakteriju. Dva dana je primala terapiju za tu bakteriju bez da me itko o tome obavijestio”, kazala je.

Kao što je ranije spomenula, na pamet po pitanju djeteta su joj padale financije. Pričamo o tome pa kaže kako se iznenadila cijenama dječjih proizvoda.

“Proizvodi za djecu su jako skupi. Uvijek me uznemiri kupovanje pelena pa kupujem najjeftinije”, tvrdi Mihaela. Financije joj malo teže padaju s obzirom da je trenutno nezaposlena. Mihalea je inače po struci trgovkinja. Od 18. godine radila je na ljetnim sezonskim poslovima. S obzirom na svoje iskustvo, kaže kako zaista želi raditi te da traži posao.

Jedan od problema za Mihaelu je i vrtić. Mjesto iz kojeg dolazi ga nema. Kaže kako ga nikada nisu ni imali, a pomalo ironično kaže da će ga možda imati za 15 godina, taman kad joj kćer krene u osnovnu školu.

Za tvrdnje o bolnici koje su iznijele Mihaela i Lana pitali smo Opću bolnicu Bjelovar. Poručili su da se ponekad dogode situacije koje su najčešće rezultat pogrešaka u komunikaciji. Tvrde da su svima u interesu zdrava i zadovoljna majka te zdravo i sretno novorođenče. Ističu da odnedavno imaju novo vodstvo koje pokušava zajedno sa svim djelatnicima osuvremeniti pristup porodu i izrazito osjetljivom razdoblju babinja. Planiraju organizirati i opremiti “sobu za dojenje” sa svrhom edukacije i lakšeg povezivanja s novorođenčetom u kojoj će imati priliku sudjelovati oba roditelja.

Također tvrde da će u suradnji s izrazito motiviranim psihoterapeutom sve porođene majke dobiti potporu. Kazali su nam da će pri otpustu i boravku na Odjelu sve trudnice i rodilje imati svakodnevno mogućnost sudjelovati u anonimnoj anketi u svrhu poboljšanja pristupa i skrbi. Naglašavaju da im je žao što su se dogodili gore navedeni propusti.

Mihaela i Lana pokazuju da su mlade mame često meta osuda i posramljivanja. Ljudi su nerijetko skloni donošenju zaključaka na osnovi isključivo njihovih godina. Cijelo razdoblje trudnoće, poroda i prve godine života djeteta, jako su osjetljiv i težak period u životu svake žene, a omalovažavajući komentari s kojima se susreću destabilizirajuće utječu na njihovo samopouzdanje te psihičko i emocionalno stanje koje je tada izrazito krhko. Pogotovo kada takva iskustva dožive u institucijama koje bi im trebale pružiti potporu i sigurnost, piše Diana Bisaku za RTL.hr.

Exit mobile version