Prema najnovijim podacima Eurostata, mladi u Hrvatskoj najkasnije u Europskoj uniji odlaze od roditeljskog doma, prosječno s 31,3 godine, dok je europski prosjek 26,2 godine. Slične visoke prosječne dobi imaju i Slovačka (30,9), Grčka (30,7), Italija (30,1) i Španjolska (30). S druge strane, u Skandinaviji mladi se osamostaljuju znatno ranije – u Finskoj u prosjeku s 21,4, u Danskoj s 21,7 i u Švedskoj s 21,9 godina.
Iako mladi u Hrvatskoj kasnije napuštaju dom, oni su među najmanje opterećenima visokim troškovima stanovanja – samo 2,1% mladih u dobi od 15 do 29 godina živi u kućanstvima gdje troškovi stanovanja prelaze 40% raspoloživog dohotka. Za usporedbu, u Grčkoj je taj postotak 30,3%, a u Danskoj 28,9%.
Razlike u dobi osamostaljenja mladih odražavaju ne samo ekonomske uvjete, već i kulturne norme. U južnim i istočnim zemljama EU-a, poput Hrvatske, Italije i Grčke, obitelj često ima snažnu ulogu u životu mladih, što može odgađati njihovo osamostaljenje. Nasuprot tome, u nordijskim i zapadnoeuropskim zemljama mladi se ranije osamostaljuju, uz podršku različitih socijalnih politika.
Također, u EU-u muškarci prosječno napuštaju roditeljski dom kasnije od žena. Ova razlika prisutna je u svim članicama, a u prosjeku iznosi oko dvije godine.
Sve u svemu, iako hrvatski mladi kasnije žive samostalno nego većina europskih vršnjaka, oni su u manjoj mjeri opterećeni troškovima stanovanja, što pokazuje kako se ekonomski i kulturni faktori međusobno isprepliću u oblikovanju životnih odluka mladih.
