Mladić koji tvrdi da je prije mjesec dana završio dobrovoljni vojni rok u trajanju od osam tjedana – posljednji prije uvođenja obveznog – na Redditu je podijelio detaljnu ispovijest o iskustvu iz vojarne. Opisao je svakodnevicu, fizičke napore, prehranu, odnos instruktora prema ročnicima, ali i kako se postupa prema onima koji ističu zabranjene simbole i pokliče.
U objavi u kojoj je pozvao druge korisnike da mu postavljaju pitanja, naveo je da su među ročnicima uglavnom bila “djeca branitelja i ljudi iz siromašnijih krajeva Hrvatske, gdje nema puno karijernih opcija”.
“Prvi tjedan je bio pakao, sljedeća dva još uvijek neugodni, ali ostatak mi je bio odličan”, napisao je mladić koji je vojni rok služio u Požegi. Cijelo iskustvo ocijenio je osmicom od deset.
Stroga pravila i rana buđenja
Prema njegovim riječima, pravila su jasna i striktna – ročnici s dužom kosom morali su se ošišati, bez iznimki. Dani su započinjali u 6 sati ujutro, nakon čega je slijedilo jutarnje postrojavanje, doručak i redarstvo. U osam sati dizala se zastava, a potom je počinjao radni dio dana.
Ručak je bio oko 13 sati, nakon čega je slijedio kratki dnevni odmor, koji je, kako piše, često bio prekidan. Poslijepodnevna obuka trajala je do 17:30, večera je bila u 18:30, a slobodno vrijeme do 21 sat, kada je slijedilo večernje postrojavanje. Spavanje je bilo u 22 sata.
Fizička zahtjevnost, tvrdi, ovisila je o instruktorima i ponašanju ročnika. “Ako zeznete, nagrada su sklekovi i čučnjevi. Ima ležernih instruktora, ali sve je dosta fer”, naveo je. Najteže mu je bilo pješačenje do vježbališta s oko 20 kilograma opreme.
“ZDS? Nema šanse”
Jedno od pitanja odnosilo se na domoljublje i toleriranje ustaških simbola. Mladić tvrdi da se potiče isključivo zdravo domoljublje.
“Bilo je bisera koji su dizali desnu ruku, ali su odmah dobili po trubi od instruktora. Sve to je strogo zabranjeno”, napisao je, jasno poručivši da za “Za dom spremni” nema tolerancije.
Dodao je i da fizička spremnost uglavnom nije bila problem za muškarce, dok je jedna djevojka raskinula ugovor u prvoj polovici roka jer nije mogla izdržati tempo.
Oružje, obuka i realnost ratovanja
Ročnici su rukovali puškama VHS-1, dok su ljevaci koristili VHS-2. Učili su postavljati MRUD mine, a dio vremena proveli su i na prezentacijama o dronovima, koje opisuje kao “predosadne”.
Na pitanje koliko osam tjedana vojnog roka znači u slučaju modernog rata, odgovara iskreno: ne puno. “Ali pomaže u mobilizaciji – naučiš funkcionirati u skupini, činove, kretanje u stroju i osnovna pravila rukovanja oružjem”, naveo je.
Procjenjuje da se nakon prisege obuka sastoji od oko 80 posto prakse i 20 posto teorije.
Hrana, čišćenje i 2000 eura
Osim obuke, ročnici su sami čistili vojarnu, metli lišće i lopatali snijeg. Hrani je dao ocjenu četiri od deset – bila je kalorična, ali gotovo potpuno nezačinjena.
“Doručak je uvijek isti. Nakon par tjedana ti se želudac počne dizati”, napisao je. Ručak mu je bio nešto bolji, a petkom, kada je bila riba, najbolji. Večera je uglavnom bila ista kao ručak.
Nakon završetka vojnog roka slijede testiranja koja određuju mogućnost profesionalnog zapošljavanja u vojsci. Što više bodova, veće su šanse za željeno radno mjesto.
Za dva mjeseca služenja, zaključuje mladić, dobio je naknadu od 2000 eura. “Drago mi je zbog iskustva, a opet nisam izgubio pola godine ili godinu dana, kao što će oni na obveznom roku”, zaključio je, prenosi Net.hr.
