U Madridu su prosvjednici digli kamp na centralnom trgu, zahtijevajući rješavanje stambene krize, čak i nakon što je premijer Pedro Sánchez najavio prijevremene izbore
Sinoć su u Barceloni izbili žestoki sukobi tijekom prosvjeda protiv stambene krize i za veću zaštitu stanara. Prosvjedi su prerasli u obračune s policijom, zapaljeni su automobili, a na policiju je letjelo kamenje.
Istodobno su u Madridu prosvjednici postavili kamp na središnjem gradskom trgu, tražeći rješenje stambene krize. Prosvjedi su se nastavili i nakon što je premijer Pedro Sánchez najavio prijevremene izbore.
“Ne možemo pronaći nijednu stranku koja doista nudi rješenje za stambeni problem, a stanovanje je temelj društva”, izjavio je prosvjednik Taylor.
Prosvjedni val koji se proširio Španjolskom pokrenuo je slučaj 87-godišnje Maricarmen. Iz svog madridskog stana, u kojem je živjela sedam desetljeća, izbačena je jer više nije mogla podmirivati znatno višu najamninu.
Iako se sada nalazi u bolnici, Maricarmen je postala simbol prosvjeda i poziva građane da ne odustaju.
“Želim da ono što se meni dogodilo pomogne spriječiti da se isto dogodi i drugima. Želim potaknuti ljude na borbu kako bi se promijenili nepravedni zakoni koji su omogućili moje deložiranje”, rekla je nedavno u objavi koja se proširila društvenim mrežama.
‘Država je odgovorna!’
Kontekst prosvjeda iz Barcelone donosi i Direktova neslužbena dopisnica Mirta Kišak Koch. Objašnjava da se u Španjolskoj događa slično kao i u Hrvatskoj – što je veći interes turista za dolaskom, to više raste potražnja za turističkim smještajem.
“I u Španjolskoj se događa ono što se dogodilo i u Hrvatskoj, što više turista želi doći, potražnja za turističkim stanovima je veća. Međutim, tržište ima određeni kapacitet i nestaju stanovi za dugoročni najam. Što manje stanova za dugoročni najam ima, to cijene više rastu”, tumači Mirta.
U posljednjih deset godina cijene su porasle tri puta više od plaća. O stanju na španjolskom tržištu razgovarali smo i s Ivom Marčetić, arhitekticom i autoricom knjige “Stambene politike u službi društvenih i prostornih (ne)jednakosti”.
Prema njezinim riječima, poseban problem u Španjolskoj predstavlja činjenica da su veliki dio tržišta najma, uključujući i zgradu u kojoj je živjela Maricarmen, kupili strani investicijski fondovi kojima je primarni cilj ostvarivanje profita.
“Tko je odgovoran za taj problem – primarno država, zato što je država ta koja mora zaštititi slabije, trebala bi zaštititi stanare i imati takve propise i regulacije da se to ne može dogoditi”, smatra Iva Marčetić.
Kako se kreću cijene?
Prosječna najamnina stana u Madridu danas iznosi oko 1.700 eura, a približno toliko iznose i ograničene najamnine u Barceloni. U Parizu prosječni najam doseže 2.500 eura, u Rimu 1.650, u Ljubljani 1.500, dok je u Zagrebu oko 980 eura.
Najskuplji najam u Hrvatskoj ipak nije u Zagrebu, već u Splitu, gdje prosječna renta iznosi 1.083 eura. Zbog sve izraženije turistifikacije tamo su se stanari počeli organizirati kroz inicijative, slično kao u Barceloni, gdje se taj problem već jasno osjeća.
“Sve ide u korist kapitala i profita. Dakle, stanovi se daju u kratkoročni najam, obitelj sele ili van Splita ili sele van države. I onda imate konstantno opterećenje na infrastrukturu. I sami znate, ulazi, prilazi, izlazi iz grada u bilo koje doba godine su nemogući, a u vrijeme turističke sezone da ne spominjem”, kaže za Direkt Melis Brničević iz Građanske inicijative “Stanari zajedno”.
Podaci za posljednju godinu pokazuju da su najamnine najviše porasle u Rumunjskoj, za više od 41 posto. Hrvatska je na drugom mjestu s rastom od 22 posto, slijedi Slovenija s 10 posto, dok su u ostalim zemljama stope rasta jednoznamenkaste. U Španjolskoj je rast iznosio samo 2,5 posto.
Možda iznenađuje podatak da u Španjolskoj prosvjeduju i najmodavci, ali njihov problem nisu ograničene cijene najma. “Naprimjer, ja imam stan u Barceloni, ljeti odem s djecom u Hrvatsku da budu s bakama i djedovima, vratim se u Barcelonu i netko je u mom stanu. Ja ih ne mogu izbaciti van iz stana, ne mogu. Postoji legalan način, ali taj legalan način će trajati nekoliko godina, ispred suda, a ja moram nastaviti plaćati režije i ništa im ne mogu. Upravo zbog toga i još puno razloga, građani ne žele davati u najam svoje stanove i radije ih imaju prazne”, objasnila je Mirta Kišak Koch.
To samo govori o kaosu koji vlada u sustavu stanovanja, kako u Španjolskoj, tako i u Hrvatskoj, ustvari posvuda. I zato bi arhitektica svim političarima sugerirala da se prema domu i stanovanju odnose – moralnije. “Mi stanovanje tretiramo kao nekretnine, ne tretiramo ih kao neko osnovno društveno pitanje, pitanje koje ne samo da se tiče ekonomije, nego se tiče i kohezije društva, osjećaja da možemo sigurno živjeti, doživjeti starost i tako dalje”, zaključuje Iva Marčetić.
Dok se to ne dogodi, u Španjolskoj će, kako danas izgleda, stambeno pitanje biti glavna politička tema sa stotinama tisuća ljudi na ulicama. U Hrvatskoj, viceprvaku Unije po skoku cijena najma, stambena kriza rješava se tiho, na mjerama priuštivog stanovanja tek se radi, pa mladi ostaju kod roditelja duže nego u ijednoj drugoj članici Unije, prenosi Danas.hr.
