Nakon 47 dana rata, nakon što je poginulo 14 000 ljudi i 5500 djece, u Gazi – primirje. Koje sada mediji nazivaju povijesnim, premda stvarno nije jasno što je povijesno u primirju koje je dogovoreno na svega četiri dana. Sutra u 10 sati po lokalnom vremenu prekida se vatra, kreće humanitarna pomoć, oslobađaju se taoci
Proteklih mjesec i pol dana padale su bombe. Samo do kraja listopada na pojas Gaze ispaljeno je 25 tisuća tona eksploziva, prema procjenama međunarodnih organizacija, što je ekvivalent dvije atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki. Cijeli pojas Gaze pretvoren je u nenastanjivu hrpu ruševina, a više od dva milijuna ljudi možda se neće imati gdje vratiti.
Mrtve se više nema gdje pokopati. “Sva groblja su puna, nemamo niti jednog slobodnog groba. Dosad smo pokopali tisuću ljudi u ovakvu grobnicu”, rekao je glasnogovornik Ministarstva zdravstva u Gazi Bassam Dababesh, iznad rake koju su netom prije iskopali bageri.
Od 14 tisuća ubijenih, pet i pol tisuća su djeca, o čemu je jutros pred Vijećem sigurnosti govorila šefica UNICEF-a Catherine Russell. “To je preko 115 dnevno, svaki dan, i tako tjednima. Na temelju ovih brojki, djeca čine 40 posto smrtnih slučajeva u Gazi. To je bez presedana. Drugim riječima, danas je pojas Gaze najopasnije mjesto na svijetu za biti dijete”, rekla je Russell.
Papa Franjo baš je jutros primio delegacije i Izraelaca i Palestinaca, i nakon tih susreta pred općom audijencijom sukob Izraela i Hamasa nije želio nazvati ratom. “Ovdje smo otišli dalje od ratova. Ovo nije rat. Ovo je terorizam. Molimo vas da naprijed idemo prema miru”, rekao je papa.
Ali nismo dobili mir, dobili smo četverodnevni prekid bombardiranja, što izraelska vojska čak ni ne želi nazvati primirjem, nego operativnom pauzom. I premijer, kojeg prema posljednjim anketama samo 4 posto Izraelaca smatra pouzdanim izvorom informacija, grmi kako ovo nije kraj. “Mi smo u ratu i nastavit ćemo se boriti, borit ćemo se dok ne postignemo sve svoje ciljeve”, izjavio je Benjamin Netanjahu.
U ta četiri dana pauze, 50 žena i djece koje je Hamas uzeo za taoce 7. listopada bit će pušteni. Gilad Korngold iz grada Gvulota nada se nekome od čak sedmero otetih članova obitelji, među kojima je i trogodišnja unuka. “Nitko ne može ni zamisliti kako se osjećamo. Zamislite da vaše dijete, umjesto u krevetu s dekom, spava u dubokim tunelima”, govori Korngold.
Tih 50 zamijenit će za 150 palestinskih žena i djece koji će biti pušteni iz izraelskih zatvora, u kojima je, prema procjenama, više od 7000 Palestinaca. “I ja sam bio zatvorenik prije dvije godine zajedno s mojim sinom. Bilo mi je to peto zatvaranje”, rekao je Yusif Abu Maria koji živi u Hebronu na Zapadnoj obali.
Uz razmjenu taoca, Izrael će dozvoliti stotinama kamiona da u Gazu iz Egipta uđu s humanitarnom pomoći. I doista, kada svjetski mediji ovako dogovoreno četverodnevno primirje nazivaju povijesnim, ključno je pitanje – zašto.
“Najkraće rečeno, malo je tu povijesnoga. Tek treba vidjeti koji će biti pravi učinci, hoće li ta operativna pauza uopće zaživjeti, hoće li razmjena o kojoj se priča biti provedena na zadovoljavajući način, a i sve to ni približno ne obećava rješavanje ove situacija koja još prilično kuha”, komentira za Direkt Igor Tabak, analitičar portala Obris.org.
Kuha i danas, jer pauza stupa na snagu tek sutra ujutro, bombe su padale blizu granice s Egiptom. “O kakvom primirju govorite dok se događaju ovi masakri? Je li se ovo zove primirje?”, zapitao se Mohammed Ebu Halaleh, na mjestu pada bombe u gradu Rafahu.
Kako god se zvalo, od sutra pa do utorka ne bi trebale odjekivati eksplozije. Toliko vremena neće biti dovoljno da se pomogne civilima Gaze, već su upozorile humanitarne agencije. A kada četiri dana prođu, iz Gaze bi, po svemu sudeći, mogli nastaviti dolaziti uznemirujući prizori, piše Danas.hr.
