Strpali smo svoj život u vreće u samo 45 minuta i otišli
Gazdarica je otvorila vrata stana tek kad smo došli u pratnji policije. Strpali smo svoj život u vreće u samo 45 minuta i otišli. Policajac nam je rekao da slobodno uzmemo i sav svoj namještaj, perilicu rublja, ali jednostavno nisam imao kamo s time, pripovijeda Miljenko Mikac nakon što je s obitelji izbačena iz unajmljenog stana.
“Cijelu smo noć s troje male djece i psom žena i ja spavali u autu nakon što smo izbačeni iz podstanarskog stana u kojem smo po ugovoru mogli biti sve do listopada.
To su vam prave podstanarske muke o kojima se ne govori javno. Zato sam se odlučio javiti i ispričati s čime se sve obitelji poput naše suočavaju”, kazao je za Glas Istre ovaj potreseni otac.
U apartmanu u Fažani, u kojem su sada, a koji im je u nevolji iznajmio vlasnik restorana u kojem je supruga radila tijekom sezone, mogu biti dok ne stignu prvi turisti, a to je vrlo skoro. U hodniku apartmana hrpe plavih vreća za smeće punih stvari, uokolo skaču mališani od pet, sedam i osam godina i smeđi psić. Veseli kakvi i trebaju biti pomalo naslućuju da su roditelji u velikim problemima. U vrećama je njihov cijeli život, sve što su na brzinu uspjeli iznijeti iz stana jer im je gazdarica promijenila bravu preko noći.
Mladi bračni par govori kako su sve račune redovito plaćali, a posljednju ratu za stan platili su 30. travnja, kasnili su s plaćanjem samo nekoliko dana.
“Mi smo iz Varaždina. Kako suprug ima obrt za građevinu, a ovdje se trenutno puno stanova renovira, odlučili smo se s djecom preseliti u Pulu”, počinje mučnu priču supruga Sanja.
S troje dječice i psom u Puli nikako nisu uspijevali pronaći podstanarski stan u dugoročni najam pa su počeli tražiti i malo dalje od grada. Godinu dana bili su podstanari na Fažanskoj cesti odakle su, govore, znali da će prije sezone morati izaći. U međuvremenu najstariji sin krenuo je u školu na Velom Vrhu, a oni su počeli tražili novi stan. Nakon mukotrpne potrage stan za stalno, prikladan za veću obitelj, našli su u Vodnjanu, u sklopu obiteljske kuće.
“Lani, potkraj rujna ušli smo u stan i potpisali s gazdaricom ugovor na godinu dana. Stan smo plaćali 2200 kuna, premda u ugovoru piše dvije tisuće, plaćali smo uvijek na vrijeme i podstanarstvo i sve režije te nikada nije bilo nikakvih problema. Prvi mjesec platili smo čak račun za 50 kubika vode koju nismo mogli potrošiti, no nismo se puno bunili jer smo bili sretni da imamo krov nad glavom po prihvatljivoj cijeni. S gazdaricom smo bili u dobrim odnosima, znala sam s njom popiti kavu i pomagati joj oko mame koja je bila bolesna, ispričala je mlada majka.
Renovirao kupaonicu
Njezin suprug, po struci građevinar, dodaje da je stan bio rupa kada su u njega ušli, kupili su novi namještaj – dvosjed, fotelju, tabure, na kuhinjske elemente stavili nove folije, kupili perilicu za rublje.
“Malu kupaonicu u potpunosti sam renovirao, uložio svoj materijal, ali i rad, sigurno desetak tisuća kuna. Radio sam nakon posla, do kasno u noć, samo da bi djeca imala normalne uvjete za život. Sve je to, naravno, bilo u dogovoru s gazdaricom koja je bila zadovoljna što uređujemo stan, govorila nam da smo super podstanari i čak predložila da dijete s Velog Vrha prebacimo u školu u Vodnjan kako bi mu bilo lakše. Budući da smo bili uvjereni da smo našli stan u kojem ćemo živjeti godinama, to smo i učinili, kaže Miljenko.
No, cijela je priča dobila neočekivani obrat kada je obitelj za prvomajske praznike odlučila posjetiti svoje u Varaždinu.
– U utorak prije Prvoga maja krenuli smo u Varaždin obići roditelje. Već popodne sam dobila poruku: “Promijenila sam bravu, ostanite u Varaždinu ili si tražite drugi stan.” Bila sam šokirana, nisam mogla vjerovati, stalno sam je zvala, ali mi se nije javljala. Naravno, već sutradan smo krenuli natrag u Vodnjan, misleći da ćemo sve riješiti na licu mjesta. No, kada smo nešto nakon ponoći stigli do stana, dočekala nas je zamijenjena brava, a gazdarica se nije htjela javiti, kaže nam Sanja. Bili su u potpunom šoku, nevjerici jer nisu mogli ući u stan u kojem su bile sve njihove stvari. Zvali su i policiju, ali su im oni rekli – da im ne mogu pomoći.
Vijesti.hr
Dusko Marusic/PIXSELL
