Upravo sada, prije početka nove akademske godine, je vrijeme kada je potražnja za stanovima najveća. Tako se sada mogu pronaći i ekstremni primjeri koji odskaču od prosjeka
Stambena kriza u Hrvatskoj, ali i diljem Europe, sve je izraženija – cijene stanova rastu, a ponuda je nedostatna. Situacija postaje još teža upravo sada, uoči povratka studenata na fakultete, jer veća potražnja automatski donosi i više cijene.
Šezdeset kvadrata za 900 eura, trideset u suterenu za 600, a „posebna prilika“ – 72 kvadrata za 1100 eura! Svima koji su posljednjih mjeseci pretraživali oglase za najam stanova ove cijene zvuče sasvim poznato. S takvim se ponudama borila i studentica Klara Plavšić, koja je tri mjeseca tražila smještaj u Zagrebu.
„Najčešće stanovi od 30, 35 kvadrata budu 600 eura ili najniže 550. A veći stanovi 700 eura. Mislim da je to dosta demotivirajuće i meni je bio šok, s obzirom da sam prije živjela u domu“, ispričala je Plavšić.
Sličan problem imala je i Riječanka Tara Basta, koja je s partnerom tražila stan i naposljetku ga uspjela pronaći.
„Sada kada bi uzeli unazad 4 – 5 godina, pa kune kada bi išli prebacivati, cijena je dosta visoka gotovo 500 eura, znači 480. Stan ima nekih 37, 38 kvadrata. Nije garsonijera, jednosoban je, to nam je bilo bitno. Jer smo našli dosta garsonijera koje se zapravo iznajmljuju za 500, 550 eura, to nam je bilo neprihvatljivo“, kazala je Basta.
Cijene najmova neprihvatljive mladim ljudima
Cijene najma stanova u Zagrebu i drugim većim hrvatskim gradovima za mnoge mlade i studente postale su neprihvatljive, ističe Marin Capan iz Mreže mladih Hrvatske.
„Zbog velike potražnje si stanodavci daju za pravo imati jako visoke cijene najma. Što nekoga zaista može koštati ograničenja njegova obrazovanja. Jednostavno studenti i mladi su zbijeni u jedan kut, da prihvaćaju takve cijene“, objašnjava Capan.
Da su iznosi najma u posljednjih nekoliko godina značajno narasli, potvrđuje i direktor agencije za nekretnine.
„Možemo uzeti primjer prije 5 – 6 godina, recimo trosobni stanovi između 60 i 80 kvadrata su se iznajmljivali za 700, eventualno 750 eura. Sada su te cijene između 1000 i 1200 eura. S druge strane, mali stanovi, koji su uvijek najtraženiji, između 30 i 50 kvadrata su se iznajmljivali za nekih 350 – 400 eura, sada su te cijene 600 – 800 eura“, kazao je Filip Ćulibrk, direktor agencije za nekretnine.
Najam dvosobnog stana je 800 eura plus režije
Stan koji nam je prikazan smješten je između zagrebačkih kvartova Črnomerec i Vrapče, što nije lokacija koja spada među najtraženije. Tek je prije dva dana ponuđen na tržištu, a Filip Ćulibrk vjeruje da će brzo naći nove stanare. „Radi se o dvosobnom stanu od 53 kvadrata s uključenom garažom. Cijena najma je 800 eura plus režije“, rekao je Ćulibrk.
U ovom periodu, neposredno prije početka nove akademske godine, potražnja za stanovima doseže vrhunac. Zbog toga se mogu pronaći i ekstremni primjeri koji značajno nadmašuju prosjek.
Na internetskim oglasnicima tako se može naći garsonijera u strogom centru Zagreba, 30 kvadrata, za 1000 eura. Iako većina stanova ne dostiže takve cijene, i dalje su najamnine visoke, čak i izvan centra.
Primjerice, jednosoban stan od 40 kvadrata u zagrebačkom naselju Prečko iznajmljuje se za 600 eura. Ako se traži stan preko agencije, trošak je još veći. Uobičajena praksa je da pri useljenju odmah platite prvu najamninu, agencijsku proviziju i polog za stan, često u istom iznosu. To znači da odmah morate izdvojiti 1500 eura, što premašuje prosječnu hrvatsku plaću.
Vlada donijela Nacionalni plan stambene politike
Zbog stambene krize, Vlada je u ožujku donijela Nacionalni plan stambene politike, uz pripadajući akcijski plan za njegovu provedbu. Trenutačno je u javnoj raspravi i Program priuštivog najma.
„Trgovačko društvo Državne nekretnine ubrzano uređuje prazne stanove u vlasništvu Republike Hrvatske kako bismo u te stanove mogli smjestiti zaštićene najmoprimce, ali i kako bismo mogli realizirati naš Program priuštivog najma“, izjavio je Branko Bačić (HDZ), ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Prema objašnjenju Ministarstva, to bi u praksi izgledalo ovako: četveročlana obitelj u Zagrebu s mjesečnim primanjima od 2.000 eura i stanom od 60 četvornih metara plaćala bi najamninu od 450 eura mjesečno. Razliku do tržišne cijene, koja iznosi 210 eura, nadoknadio bi APN.
Regulaciju najamnina posebno iščekuju oni koji su trenutačno prepušteni isključivo tržišnim uvjetima.
Kreću državne subvencije za studente koji idu u najam
„Kao što svi kažu, tu dijelim mišljenje, to nije baš prihvatljivo i to bi se trebalo regulirati na neki način“, istaknula je studentica Basta.
U međuvremenu kreću i državne subvencije za studente koji unajmljuju stanove. Natječaj će raspisati studentski centri, najkasnije do prosinca.
„Tisuću studenata može ostvariti pravo na subvenciju podstanarstva u gradu Zagrebu. Ona iznosi 60 eura mjesečno, koliko traje akademska godina, odnosno 10 i pol mjeseci“, rekao je Vlado Levak, pomoćnik ravnatelja Studentskog centra u Zagrebu.
„Svaka je pomoć dobrodošla, ali mislim da je 60 eura dosta mali iznos s obzirom na cijene koje se kreću u Zagrebu“, komentirao je student Matija Međimorec.
U takvim okolnostima, stanovanje često postaje više mehanizam za profit nego osnovno ljudsko pravo.
A što je imala za reći gošća RTL-a Danas, ravnateljica Ekonomskog instituta u Zagrebu Ivana Rašić provjerite u nastavku.
Vjerujete li u uspjeh novog projekta priuštivog stanovanja?
Vjerujem s obzirom da je cilj aktivirati stanove koji nisu u funkciju, dakle stanove koji su pasivni i s obzirom na to da je usmjeren na one osobe koje imaju niža primanja, dakle koje nisu u stanju kupiti si stan putem kredita, dakle, nisu kreditno sposobni.
Je li on dovoljan, odnosno što bi Vlada, što bi država mogla još učiniti? Neprestano ponavlja da im je demografija na prvom mjestu. Koje su to još mjere koje bi mogli.
On sigurno nije dovoljan. Po meni, to nije demografski program, to je program koji je usmjeren na to da se aktiviraju ne pasivni stanovi koji zove tržište i da se omogući osobama koje nisu kreditno sposobne, koje ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje putem kredita, dakle da donekle riješe svoje stambeno pitanje putem najma.
Ono što je po meni potrebno je osmisliti neki širi aspekt mjera. Dakle, te mjere koje bi bile demografske, bile bi usmjerene na ulaganje u prometnu infrastrukturu. Dakle, u to da se ljudima isplati živjeti u gradovima nedaleko od Zagreba. Primjerice, to može biti Karlovac, Sisak, Kutina, Ivanić Grad Daruvar, Bjelovar.
I tko bi, dakle, primjerice, ulaganjem u željezničku infrastrukturu bi se moglo omogućiti njima dostupnost prema glavnom gradu. Dakle, onda ne bi bio problem živjeti u daleko dalje od Grada Zagreba u nekim manjim gradovima i koristiti te neke benefite velikog grada.
Može li država kontrolirati uopće cijene najma koje su jako visoke.
Država ne može odrediti cijene najma putem ovog programa, ona indirektno utječe na cijenu najma. To je određeno tako da će biti medijalna cijena najma u jedinici lokalne samouprave ta koja je plafon, ali na taj indirektni način ona može utjecati na tržište da se jednostavno ne radi pritisak na cijene nekretnina.
Svi smo uočili veliko poskupljenje, nemoguće ga je ne uočiti. Jeste li primijetili još neke promjene?
Primijetili smo da se generira potražnja. Primjerice, povećala se potražnja za stanovima u Viškovu koji je u blizinu Rijeke, zatim u Solinu koji je u blizini grada Splita i u Dugom Selu i u velikim u Velikoj Gorici, što ukazuje na to da su ljudi, dakle, promijenili svoje preferencije. I mlade obitelji su odlučile na život izvan velikih gradova, prenosi Danas.hr.
