Marija Božić priznaje da povratak u Hrvatsku nije bio bez prilagodbi: ‘Naravno da ima situacija gdje nešto nije usklađeno kao u Njemačkoj. Tamo smo malo razmaženi, ali definitivno nismo požalili’
Njemačka je za Hrvate oduvijek slovila kao obećana zemlja – mjesto gdje su plaće bile korektne, posao siguran, a trud se cijenio i red poštovao. Oni koji su ondje odlazili uglavnom su dobro zarađivali i osiguravali stabilnu mirovinu. No čini se da se ta slika mijenja jer sve više Hrvata odlučuje reći: Auf Wiedersehen, Deutschland.
Prošle godine u Njemačku je preselilo oko 11 tisuća Hrvata, ali je istodobno zemlju napustilo čak dvostruko više njih. Svaki povratak nosi svoju priču i razloge.
„U Njemačkoj je bilo sve super, ali neka druga vremena su došla“, kaže Marija Božić, koja se vratila iz Njemačke. Sličan stav ima i Josip Papazović, koji se iz Švicarske odlučio vratiti u Hrvatsku.
‘Život vani više nije bajka’
„Ja nisam dobio neko bogatstvo odozgor da bi mogao prosipat neke priče, ali znam kakve su vamo plaće i puno ljepše se živi u Hrvatskoj sa 100 eura nego što se živi vani sa sto franaka“, kaže.
Prije nekoliko mjeseci vinograde kraj Sankt Gallena zamijenio je Pazinom, gdje danas radi kao lakirer. Kao ključni razlog povratka navodi spoznaju da život u inozemstvu više nije onakav kakvim se nekad činio. „Presudno je bilo to da se vratimo nazad, što život više vani nije bajka. Plaće su ostale iste, a uvjeti, režije i to – sve je skuplje“, objašnjava.
Njegov životni put već je poznat – od rodnih Našica, preko Varaždina gdje je radio kao profesionalni vojnik, do ljubavi koja ga je odvela u Švicarsku. Tamo je proveo pet godina, nakon čega se s obitelji vratio u Istru.
„Jednostavno nam je trebalo 10 minuta. Odlučili smo se u 10 minuta da ćemo se vratit nazad jer život je vamo puno, puno ljepši nego gore“, kaže Josip.
Moram li i ja biti tamo daleko?
Za Mariju Božić povratak u Hrvatsku bio je i snažno osobno pitanje. „Uvijek se negdje u pozadini pitate – moram li ja biti tamo daleko? Ako su moji preci bili gastarbajteri, je li vrijeme da ja prekinem taj lanac?“, kaže.
Obitelj Božić provela je više od tri desetljeća u Njemačkoj, a prije četiri godine odlučili su se vratiti u Hrvatsku. Njihova kći Glorija danas je učenica trećeg razreda srednje škole i i dalje je u kontaktu s prijateljima koje je ostavila u Njemačkoj.
„Pitaju me kakva je škola, je li teže ili lakše“, govori Glorija, a na pitanje što im odgovara kratko kaže: „Pa kažem da je lakše.“
Marija otvoreno priznaje da povratak nije prošao bez prilagodbe. „Naravno da ima situacija gdje nešto nije usklađeno kao u Njemačkoj. Tamo smo malo razmaženi, ali definitivno nismo požalili“, ističe.
Povratnici se danas sve više međusobno povezuju. Marija organizira susrete povratnika, Josip pokreće udrugu Povratnici.hr, dok Kruno Plašćević, osnivač grupe „Hrvati u Hamburgu“, iz Njemačke upozorava da se i ondje okolnosti mijenjaju.
„Promijenilo se to da sad već moraš znat bolje jezik i možda će to biti razlog zašto će se ljudi iseljavat. Za samce je postalo manje isplativo u Njemačkoj“, kaže Plašćević.
Povratak iz Njemačke
Statistika to jasno pokazuje. Prošle godine Njemačku je napustilo oko 22 tisuće Hrvata, dok ih se doselilo upola manje, približno 11 tisuća. Riječ je o velikom zaokretu u odnosu na 2016. godinu, kada je u Njemačku stiglo čak 57 tisuća Hrvata. Na popisu stranih državljana u Njemačkoj, Hrvati zauzimaju deveto mjesto s oko 414 tisuća ljudi, iza državljana Turske, Ukrajine i Sirije.
Među povratnicima su i Dajana i Matej, koji su se prošle godine iz Njemačke vratili u Slavonski Brod. „Tamo je nešto sve kao vremenski određeno – u toliko ćemo sati piti kavu, toliko ćemo se posjetiti, toliko doći u goste. Sve je u terminima. Ovdje je nekako slobodnije, puno lakše, manje stresa, opuštenije“, kaže Dajana Ljubičić.
Ipak, povratak često nije jednostavan. Nakon što se čovjek ponovno skrasi, život postaje mirniji, ali sam povratak zna biti opterećen birokracijom. „Ja smatram da bi od strane države mogla biti neka bolja potpora. Ne novčana – nije uvijek pitanje poticaja – nego da se procedure usklade. Evo, često čujem da je kod prijave prebivališta jako teško uklopiti se“, upozorava Marija Božić.
Zbog toga se i naizgled jednostavni postupci ponekad protegnu na tri mjeseca. Unatoč tim problemima, sve je više onih koji su spremni vratiti se kući, prenosi Danas.hr.
