Analizirajući 148 limenki ove ribe u pet zemalja EU, otkrili su da u nekima ima i 13 puta opasnog spoja. Zato su konzerve zabranili u nekim vrtićima u Velikoj Britaniji
Konzervirana tuna u Europi ima visoku koncentraciju žive te ona premašuje granicu za drugu ribu, pokazalo je izvješće francuske nevladine organizacije Bloom, objavljeno u listopadu. Francuska nevladina organizacija Bloom objavila je u listopadu alarmantno izvješće po kojemu konzervirana tuna u Europi ima visoku koncentraciju žive koja premašuje granicu za drugu ribu. Izvješće se temelji na analizi gotovo 150 konzervi iz pet europskih zemalja, piše Danas.hr.
U svom izvješću navode da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smatra je živa jedna od deset kemijskih tvari koje izazivaju zabrinutost za javno zdravlje u cijelom svijetu, u rangu s azbestom i arsenom te da ovaj neurotoksin predstavlja ozbiljne rizike za ljudsko tijelo.
Nakon 18 mjeseci istrage, Bloom u izvješću navodi kako su, od 1970-ih, javne vlasti i moćni tunolovski lobi svjesno odabrali pogodovati ekonomskim interesima industrijskog ribolova tune na štetu zdravlja preko stotina milijuna tuna potrošači u Europi.
Prag za živu višestruko viši nego za drugu ribu?
“Ovo cinično lobiranje rezultiralo je postavljanjem ‘prihvatljivog’ praga žive tri puta višeg za tunu nego za druge vrste riba kao što je bakalar, bez da postoji i najmanje zdravstveno opravdanje za drugačiji prag. Maksimalna dopuštena razina žive u tuni nije proizvoljno određena: ona odgovara najvišim razinama kontaminacije u ribi. Drugim riječima, prag opasnosti nije postavljen radi zaštite zdravlja ljudi, već isključivo radi zaštite financijskih interesa industrije tune. Pragovi, koje su postavile javne vlasti u dogovoru s tunološkim lobijem, dovode do široko rasprostranjene kontaminacije stanovništva, s potencijalno ozbiljnim zdravstvenim posljedicama”, navodi Bloom.
Navode i ovo: “Prije svega, moramo zapamtiti da se živa, čije su globalne emisije naglo porasle u posljednja dva stoljeća, nalazi u velikim količinama u oceanu. Akumulira se u ribi u svom najotrovnijem obliku, metilživi, završavajući na policama, a potom i na tanjurima milijuna obitelji. Kao predator na vrhu hranidbenog lanca, tuna akumulira teške metale iz svog plijena, što dovodi do velikog povećanja kontaminacije živom u usporedbi s manjim vrstama. Tuna je najprodavanija riba u Europi. Ipak, redovito uzimanje metil žive – čak i u malim količinama – predstavlja ozbiljnu zdravstvenu opasnost, posebno (ali ne isključivo) za razvoj mozga fetusa i male djece.”
100 posto limenki je bilo kontaminirano živom
Bloom je nasumično odabrao 148 limenki iz pet europskih zemalja (Engleska, Njemačka, Italija, Francuska i Španjolska) i dao ih testirati u neovisni laboratorij: 100% limenki bilo je kontaminirano živom.
Čak 57 testirane konzerve premašilo je najstrožu maksimalnu granicu žive definiranu za ribu u Europskoj uniji (0,3 mg/kg). Od 148 limenki, jedna limenka kupljena u pariškoj trgovini imala je rekordnu razinu od 3,9 mg/kg, odnosno 13 puta više od razine za vrste koje podliježu najrestriktivnijoj granici od 0,3 mg/kg.
Proučavajući dokumente Svjetske zdravstvene organizacije, Europske komisije za hranu i Europske komisije, ova organizacija navodi da europska javna tijela koriste stvarnu kontaminaciju tune živom kako bi uspostavili prag koji osigurava da se 95% tune može prodati.
‘Jedna od najzagađenijih vrsta’
“Zbog toga tuna, jedna od najzagađenijih vrsta, ima tri puta veću maksimalnu toleranciju na živu od one najmanje kontaminirane vrste (1 mg/kg u usporedbi s 0,3 mg/kg za bakalar, na primjer). Ne postoji nikakav zdravstveni razlog za ovu razliku: živa nije ništa manje otrovna ako se unese putem tune”, upozoravaju iz Blooma.
“”Živa je snažan neurotoksin koji se veže za mozak i vrlo ga se teško riješiti. Svi to znaju” , objašnjava Julie Guterman, istraživačica u Bloom-u i glavna autorica ankete. “Bilo mi je teško povjerovati da su industrijalci i političari mogli svjesno odabrati zločinački cinizam, ali morao sam se suočiti s činjenicama”. Nakon što su djelovali unaprijed na regulatorne pragove, to znači da proizvođači i trgovci sada mogu legalno prodavati kontaminirane proizvode. Dopustiti ljudima da vjeruju da je jedenje tune sigurno sa zdravstvenog gledišta je neoprostiva laž s ozbiljnim posljedicama”, istaknula je Guterman.
Nastavila da je važno zapamtiti da se u Europi tuna uglavnom jede u limenkama. “Međutim, prema našim saznanjima , od 2023. veliki uvoznik poput Francuske ne provodi nikakve provjere kontaminacije tune u konzervi: niti jednu provjeru godišnje. Javne vlasti niti ne pokušavaju sakriti svoje suučesništvo s industrijom tune. Dali su industrijskim ribarima i velikim trgovačkim lancima dozvolu za kontaminaciju”, rekla je.
Biljana Borzan zabrinuta
Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu (EP) Biljana Borzan, koja od rujna obnaša dužnost stalne izvjestiteljice eurosocijalista o sigurnosti hrane, rekla je da takva razlika izaziva zabrinutost jer su zdravstveni rizici jednaki bez obzira na ribu koju konzumiraju građani.
“Smatram da bi uvođenje strožih granica za živu u tuni u Hrvatskoj moglo imati pozitivan utjecaj na zdravlje građana, ali i povećati povjerenje potrošača u sigurnost hrane”, rekla je Borzan za tportal.
No dodaje da bi to moglo utjecati na cijene i dostupnost tune. Ali, kako kaže, sigurnost hrane ne smije biti tema rasprave.
U vrtićima zabranili konzerve tune
“Zabrinjava i činjenica da je u nekim vrtićima u Walesu i Engleskoj nedavno zabranjena tuna iz konzerve zbog istraživanja koje je pokazalo da mogu sadržavati toksične razine žive. Posebno je važno zaštititi najosjetljivije skupine, poput djece i trudnica, jer su najizloženije štetnim učincima metil-žive, toksina koji se koncentrira u morskoj hrani”, dodala je.
Glasnogovornik EU-a za zdravlje i sigurnost hrane Stefan de Keersmaecker rekao je pak za Euronews da su 2022. provedena ispitivanja 25 vrsta riba kako bi vidjeli koje je optimalno ograničenje u odnosu na zdravlje, ali i na tržište. No u ispitivanje nije bila uključena tuna.
“Morate pronaći ravnotežu između zaštite potrošača od unosa polutanata i očuvati opskrbni lanac te ribe, kako bi ona i dalje ostala dostupna na tržištu”, kaže on, dodavši da tu nije riječ o podilaženju tržišnim lobijima, nego o dvama iznimno važnim prioritetima jer je za potrošače važna i zaštita od kontaminirajućih tvari, kao i to da i dalje mogu nastaviti imati dobrobiti od konzumacije određene ribe.
Borzan kaže da tvrdnje nevladinih organizacija da postojeći standardi odražavaju interese industrije, a ne stvarne potrebe javnog zdravlja, zahtijevaju ozbiljno razmatranje i mogu potaknuti Europsku komisiju na promišljanje o promjenama.
No da bi došlo do promjena u europskom zakonodavstvu na ovom polju, prvo je, kaže Borzan, potrebno potaknuti ozbiljnu raspravu u Europskom parlamentu. “To ću svakako i učiniti. Bit će zanimljivo čuti i mišljenje nove Europske komisije o ovom problemu”, kazala je Borzan za Danas.hr.
