Kada je riječ o konkretnim brojkama, iskustva života u inozemstvu su dijametralno suprotna i uvelike ovise o struci, obiteljskoj situaciji i životnom stilu
Sredinom veljače 2026. godine, u vrijeme kada se Europa suočava s produženom krizom troškova života, na hrvatskom dijelu Reddita osvanulo je pitanje koje pogađa u srž jedne od vječnih domaćih tema: “Svi koji ste otišli u ‘obećane zemlje’ (Austrija, Švicarska, Njemačka), da li ste uspjeli zaraditi i uštedjeti novca koliko ste planirali i željeli ili je i tamo postalo preteško za živjeti?”.
Pitanje je pokrenulo lavinu komentara, otkrivajući složenu sliku koja je daleko od crno-bijele, a koja pokazuje da se san o lakoj zaradi i štednji u inozemstvu značajno promijenio.
Više od novca: Kvaliteta života kao glavni motiv
Jedan od najpopularnijih odgovora, koji je brzo prikupio više od stotinu glasova, pomaknuo je fokus s pukog financijskog aspekta na nešto mnogo temeljnije. Korisnik ističe kako ključ uspjeha nije u “gastarbajterskom” mentalitetu rada i odricanja samo radi ljetovanja u Hrvatskoj, već u potpunom preseljenju života i integraciji. “Benefit života u ‘obećanim zemljama’ je što živiš u razvijenoj državi, za razliku od Hrvatske”, piše, navodeći potresan primjer prijatelja koji je u Zagrebu patio od opasnih alergijskih reakcija. “U Berlinu, u jednu večer, uz Hitnu, prijevoz, i zadržavanje u bolnici, otkrili mu kaj je, dali terapiju i čovjek je zdrav. To je puno veći benefit od 10k EUR ušteđenih na računu.”
Ova teza izazvala je i protureakcije. Pojedini komentatori branili su Hrvatsku, tvrdeći da je “itekako razvijena zemlja” s dobrim zdravstvenim sustavom, no te su tvrdnje brzo osporene osobnim iskustvima, poput usporedbe trosatnog čekanja na vađenje krvi u zagrebačkoj Petrovoj bolnici s organiziranim i brzim postupkom u bolnici u Brežicama. Rasprava je tako jasno pokazala da za mnoge iseljenike kvaliteta javnih usluga, poput zdravstva, predstavlja jednako važan, ako ne i važniji, motiv od same plaće.
‘Ostane nam 5000 eura mjesečno za štednju’
Kada je riječ o konkretnim brojkama, iskustva su dijametralno suprotna i uvelike ovise o struci, obiteljskoj situaciji i životnom stilu. Jedan par sa srednjom i visokom stručnom spremom u Švedskoj tvrdi da im nakon podmirenja svih osnovnih troškova, uključujući kredit za kuću i vrtić, mjesečno ostane čak 5000 eura za štednju i investiranje.
Slično iskustvo dijeli i visokoobrazovani muškarac iz Njemačke, koji bi u Münchenu, unatoč visokim troškovima, mogao uštedjeti pet tisuća eura mjesečno “da nema skupe hobije”.
Međutim, mnogi upozoravaju da takvi iznosi nisu pravilo. Jedan komentator iz Austrije navodi da mu je nakon plaćanja stana od 900 € i hrane od gotovo 700 €, mjesečno ostajalo oko 500 € ušteđevine. Drugi ističe da čak i uz uštedu od tisuću eura mjesečno, što je za mnoge izazov, nakon deset godina nećete imati dovoljno za kupnju nekretnine, ni u inozemstvu, a s obzirom na rast cijena, vjerojatno ni u Hrvatskoj. Ova perspektiva odražava i širu europsku sliku, gdje je, prema podacima iz 2026. godine, stambeno pitanje postalo gorući problem, a zemlje poput Njemačke i Švicarske suočavaju se s ozbiljnim manjkom stanova za najam.
Rasprava razbila mit
Rasprava je također razbila mit da samo visokoobrazovani mogu uspjeti. Korisnik koji je s bauštele u Hrvatskoj otišao na bauštelu u Austriji svjedoči: “Nikad u životu nisam manje radio, bolje zaštićen bio, i unatoč jako velikim troškovima života, nikada nisam imao ni približno ovakvu kvalitetu života i toliko novca.” Ključnim se, po mišljenju mnogih, pokazao individualni pristup: učenje jezika, izbjegavanje rada “na crno” kod “naših ljudi” i financijska pismenost. Kako je jedan korisnik sažeo, uspjeh uvelike ovisi o tome imate li “nešto više od pur pjene ili žice koja uši drži u glavi”.
Na kraju, diskusija na Redditu pokazuje da je slika života “vani” postala znatno slojevitija. Dok prilike za značajnu zaradu i viši životni standard i dalje postoje, one dolaze uz visoke troškove, nužnost prilagodbe i sve veće izazove. San o “obećanoj zemlji” nije nestao, ali je postao realniji, zahtjevniji i, za sve veći broj ljudi, isprepleten s nostalgijom i razmišljanjem o povratku, piše Net.hr.
