Rusija se pozicionirala tako da postigne visok stupanj utjecaja i kontrole nad značajnim udjelom globalnih dobara
Ruski motivi za invaziju na Ukrajinu variraju od sigurnosnih strahova do revizionističkih povijesnih tvrdnji da ukrajinski nacionalni identitet ne postoji. Energetska sigurnost također poprima veliku važnost – posebice odlučnost ruskog predsjednika Vladimira Putina da osigura kontinuirani protok ruske nafte i plina na europska tržišta, uključujući i ukrajinske naftovode. No, Rusi su očigledno bacili oko na daleko veću nagradu, a to je iznimno bogatstvo ukrajinskih resursa, uključujući neke od najvećih energetskih, mineralnih i poljoprivrednih dobara na svijetu, piše Foreign Policy.
Ukrajinski resursi
Uz iznimku poljoprivrede i ugljena, mnogi ukrajinski resursi ostali su neiskorišteni i neistraženi tijekom sovjetskog i većeg dijela postsovjetskog doba. U novije vrijeme, Ukrajina je nastojala povećati svoju gospodarsku i energetsku sigurnost razvojem tih resursa i diverzificiranjem svog izvoza dalje od Rusije. Pokrenula je veliku privatizaciju nafte i plina 2013., ali je prekinuta ruskom invazijom i aneksijom Krima 2014. te vojnom intervencijom u Donbasu.
Nakon što je pokrenula novu energetsku strategiju 2017. i ubrzala izdavanje licenci za vađenje minerala prošle godine, ukrajinski potezi za razvoj vlastitih resursa ponovno su osujećeni ruskom invazijom — posebice zato što se mnogi ukrajinski resursi nalaze u njezinim istočnim regijama i ispod Crnog mora, koje sada ili kontrolira Rusija ili su pod njezinim napadom. Znatna poljoprivredna proizvodnja Ukrajine također je usporena nakon namjernog ruskog granatiranja skladišta, poljoprivredne opreme i druge poljoprivredne imovine. Rusija je također okupirala mnoge ukrajinske luke, blokira pomorske rute i potopila je nekoliko teretnih brodova koji su trebali slati ukrajinsko žito na svjetska tržišta.
Ruski najavljeni ratni cilj osvajanja istočnih regija i južnih obala Ukrajine nije slučajan. Ove regije – uključujući ukrajinski dio Crnog mora, koji sada uglavnom kontrolira Rusija – čine oko polovicu ukrajinske konvencionalne nafte, 72 posto njenog prirodnog plina i gotovo cjelokupnu proizvodnju i rezerve ugljena. Najveći dio kritičnih ukrajinskih minerala, posebno rijetkih zemnih metala koji su sada u velikoj potražnji, također se nalazi u Donjecku i drugim dijelovima Ukrajine koje je Rusija okupirala ili prijeti zauzimanjem. Brojni ključni poljoprivredni usjevi koji opskrbljavaju svjetska tržišta – uključujući pšenicu, kukuruz, ječam i suncokretovo ulje – beru se u istočnoj i jugoistočnoj Ukrajini. Rat ne samo da je poremetio proizvodnju ovih resursa, već je također zaustavio opskrbu vitalnim inputima, blokirao izvozne rute i učinio neizvjesnim buduće investicije.
Koji su stvarni ruski planovi?
Ruska zapljena Krima 2014. i većeg dijela ostatka ukrajinske obale Crnog mora ove godine znači da Moskva sada ima kontrolu nad oko 80 posto ogromnih ukrajinskih nalazišta ugljikovodika na moru, uključujući preko 37 milijardi kubnih metara prirodnog plina. Ukrajinska državna energetska tvrtka Naftogaz pripremala se za probna bušenja u 32 bloka na moru, ali te je planove osujetio rat. Čini se da Rusija kuje planove za integraciju ovih i drugih resursa u ruski lanac opskrbe energijom, na koji se Europa trenutno oslanja.
Rusko-ukrajinski odnosi dugo su bili oblikovani energijom, posebice jer tranzit ruskih fosilnih goriva u Europu ide preko ukrajinskih 28.000 milja cjevovoda. Čak i sada, ruski državni proizvođač prirodnog plina, Gazprom, isporučuje desetke milijuna kubičnih metara plina u Europu. Isto tako, stotine tisuća barela ruske nafte nastavljaju se premještati preko Ukrajine kroz naftovode Druzhba, Pomary Progress, Soyuz, Urengoy i Uzhgorod. Sve te ruske pošiljke za Ukrajinu znače milijarde dolara tranzitnih naknada, koje Rusija nastavlja uredno plaćati čak i dok njezina vojska sravnjuje ukrajinske gradove. Glavni razlog za rusku potporu kontroverznom, sada prekinutom plinovodu Sjeverni tok 2 do Njemačke bio je, naravno, zaobilaženje Ukrajine.
Potencijalna velesila
Iako Ukrajina danas uvelike ovisi o uvozu energije kako bi zadovoljila domaće potrebe, to bi se moglo promijeniti u budućnosti zahvaljujući značajnim neiskorištenim rezervama plina i ugljena. Prije invazije 2022. Ukrajina je uvozila otprilike jednu trećinu svog prirodnog plina, više od dvije trećine nafte i gotovo polovicu ugljena. Ipak, Ukrajina bi mogla imati druga najveća ležišta prirodnog plina u Europi nakon Rusije — 1,1 bilijun kubnih metara dokazanih rezervi i do 5,4 bilijuna kubičnih metara ako se uračunaju vjerojatna ležišta. Ukrajina također ima 151 operativni rudnik ugljena i do 41 milijardu tona rezervi ugljena, što je među najvećim nalazištima na svijetu. Ovo bogatstvo je još jedan razlog zašto je kontrola nad Ukrajinom tako privlačna Kremlju.
Ukrajina je također potencijalna velesila u proizvodnji kritičnih industrijskih metala. Ukrajina ima komercijalno relevantna ležišta 117 od 120 najčešće korištenih industrijskih minerala u više od 8700 ispitanih nalazišta. Iako je ukupna proizvodnja prošle godine iznosila otprilike 15 milijardi dolara, ukupna vrijednost depozita – uključujući titan, željezo, neon, nikal, litij i druge ključne resurse – mogla bi doseći između 3 bilijuna i čak 11,5 bilijuna dolara. Nije iznenađujuće da su mnoge domaće i međunarodne tvrtke usporile ili obustavile rudarske aktivnosti u Ukrajini od početka rata. Na primjer, ArcelorMittal, najveći igrač u sektoru vađenja rude i čelika, nedavno je prekinuo proizvodnju zbog zabrinutosti da je njegovo poslovanje ugroženo.
Moguće je da Rusija također bacila oko na ukrajinske rijetke zemne metale, za koje se vjeruje da su najveća nadoknadiva zaliha ovih sve kritičnijih resursa u Europi. Vjerojatne, ali nepotvrđene rezerve litija – ključnog inputa u proizvodnji baterija za električna vozila – također bi mogle biti najveće u Europi. Geografski gledano, većina zaliha rijetkih metala — uključujući znatne količine berilija, niobija i tantala — čini se da je koncentrirana u Krutoj Balki u Zaporožju, Ševčenku u Donjecku i Polohivskim poljima u Dobri — koja su sva unutar ili u blizini zona koje je okupirala Rusija.
Strateško partnerstvo
Ukrajina je intenzivno širila ulaganja u kritične minerale, uključujući metale, samo nekoliko mjeseci prije invazije. UkraineInvest je primio više od 100 prijedloga od tvrtki diljem Europe i Sjeverne Amerike. Europska unija također je potpisala novo strateško partnerstvo za vađenje sirovina, uz obećanje razvoja. Ovi potezi bili su dio velikog nastojanja da se ograniči oslanjanje bloka na Kinu, koja dominira nad 98 posto njezine opskrbe.
No, za sada će rusko-ukrajinski rat najdublje utjecati na proizvodnju i izvoz hrane u svijet a ruska kontrola velikih dijelova ukrajinskog teritorija utjecati će na najranjivije zemlje svijeta. Godine 2021. Ukrajina je isporučila 12 posto globalne pšenice, 16 posto cjelokupnog kukuruza, 18 posto cjelokupnog ječma i gotovo polovicu svjetske zalihe sjemena suncokreta i šafranova ulja — pri čemu je cjelokupni poljoprivredni izvoz iznosio gotovo 28 milijardi dolara, od čega najveći dio u zemlje u razvoju poput Indije, Indonezije, Egipta, Etiopije, Turske i Jemena. Oko 55 posto ukrajinske pšenice izvezeno je u Aziju, a 40 posto u Afriku.
Variraju procjene o točnom utjecaju rata na ukrajinsku poljoprivrednu proizvodnju. Očito, mnogo toga će ovisiti o tome koliko dugo će trajati rat i koja će područja biti zahvaćena. Neki usjevi će vjerojatno biti više pogođeni od drugih. Gotovo jedna trećina ukrajinskog uroda kukuruza, na primjer, uzgaja se u područjima pod ruskom okupacijom. Oko 30 posto ukrajinske proizvodnje pšenice koncentrirano je u oblastima Donbas, Zaporizhzhia, Herson i Odesa – koje su sve bile pod udarom rata. Ukrajinski ministar poljoprivrede rekao je da bi se obradiva površina mogla prepoloviti sa 15 milijuna hektara u 2021. na 7 milijuna hektara ove godine.
Dalekosežne globalne posljedice
Uništavanje, šteta i ratno premještanje utječu na rad na farmi, opremu i zalihe sjemena, hrane za životinje, gnojiva i druge imovine. Poljoprivrednicima nedostaje goriva, a značajan broj njihove opreme je oštećen ili uništen u pogođenim područjima. Zalihe gnojiva su se smanjile, a cijene su skočile u nebo, ne samo zato što su ukrajinske opskrbe gnojivima uglavnom dolazile iz Rusije i Bjelorusije. Rusija je također usporila ili zabranila isporuku ključnih inputa, uključujući sjemenke suncokreta.
Ruska vojska je također namjerno uništavala skladišta, silose za žito i poljoprivredne strojeve na područjima na kojima se bori. Istaknuti primjer je u Donjecku, gdje je Harveat, jedna od najvećih ukrajinskih poljoprivrednih tvrtki, izgubila kontrolu nad više od 98.000 hektara, a ostalo mu je samo 22.000 hektara u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine. AgroGeneration, još jedan veliki vlasnik zemljišta, bori se da zadrži proizvodnju na svojim posjedima u Harkivu. Različiti drugi veliki zemljoposjednici kao što su Agroprosperis, Kernel i UkrLand Farming također prijavljuju potencijalne gubitke.
Izvoz kroz lučke gradove
Većina ukrajinskog izvoza poljoprivrednih proizvoda, minerala i ugljikovodika otprema se kroz glavne lučke gradove na Crnom i Azovskom moru, uključujući Mariupolj i Odesu. Međutim, budući da su te luke ili pod napadom ili okupirane, malo brodova ulazi ili izlazi iz Ukrajine. Stotine plovila blokirana su od početka rata, a većina brodarskih i kontejnerskih tvrtki obustavila je rad jer nisu u mogućnosti osigurati sigurnost. Dok su luke zatvorene, ono što ostaje otprema se kopnom, ali u manjim količinama i uz veće troškove. Rusija je u međuvremenu doslovno iskoristila situaciju, povećavši vlastiti izvoz pšenice za 60 posto u posljednjih mjesec dana.
Ruska invazija paralizirala je velike segmente ukrajinskog gospodarstva s dalekosežnim globalnim posljedicama. Ne samo da su borbama štetno pogođena područja velike eksploatacije ugljikovodika, minerala i poljoprivredne proizvodnje, već su i njihove buduće perspektive neizvjesne zbog velikog razaranja, štete i nedostatka ulaganja. Destabilizirajući ili okupirajući ključna proizvodna područja Ukrajine, Rusija se pozicionirala tako da postigne visok stupanj utjecaja i kontrole nad značajnim udjelom globalnih dobara, uključujući hranu, energiju i strateške minerale na koje se oslanja tranzicija zelene energije, piše Foreign Policy, a prenosi Net.hr.