Prirodni neprijatelji su joj hobotnice, u Jadran je stigla iz toplijih mora, a čini se kako se kod nas udomaćila
Vatrenjača, riba lav ili riba paun, utvrđena je i u Nacionalnom parku Mljet.
Znanstvenog imena Pterios miles, vatrenjača, riba lav ili riba paun se tako nastavlja širiti Jadranom, nakon što je ranije potvrđena njezina prisutnost u području crnogorskog primorja, Visa, Cavtata, Korčule i Lastova. Radi se o invazivnoj ribi otrovnih bodlji, pa treba biti oprezan prilikom ribolova. Otrov je termolabilan, odnosno može se neutralizirati toplinom. Stoga je u slučaju uboda važno odmah to mjesto uroniti u vruću vodu temperature 40-45 °C.
Riba lav uočena je u na lokaciji Vranji škoj na 12 metara dubine u trenutku kada je temperatura mora iznosila 24 °C. Uočena je jedna jedinka dužine 16 cm, što odgovara juvenilnom primjerku, a prilikom uočavanja fotografirao ju je morski biolog prof. dr. sc. Petar Kružić, redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu:
“Ova riba predstavlja opasnost za ljude samo ako dođemo u dodir s njom, odnosno ako se ubodemo na njezine bodlje. Za sad ne možemo reći da je njezina prisutnost jako velika opasnost za ljude s obzirom na to da nema puno primjeraka. Veći problem je podmorski svijet, odnosno bioraznolikost Jadrana, s obzirom na to da je riba lav dosta proždrljiva i najveća opasnost prijeti našim endemskim malim vrstama, poput glavoča i babice. Srećom Jadran ih ima puno, ali svejedno je velika opasnost kad se pojave ovakve invazivne vrste. Riba lav definitivno se udomaćila u podmorju južnog Jadrana, ovdje je prisutna već nekoliko godina i to će biti sigurno vrsta koja će se upisati na popis vrsta Jadrana i jadranskih riba”, ističe Kružić.
Pojava ove vrste u Jadranu iznova dokazuje kako se naše more mijenja i pokazuje kako klimatske promjene vrlo slikovito upozoravaju što nas očekuje u bliskoj budućnosti.
Prirodni neprijatelji su joj hobotnice i kirnje, pa je njihova zaštita jedna od mjera za kontrolu širenja. Također, moguć je izlov i konzumacija. Dobra je stvar da je riba lav jestiva, pa se može iskoristiti za hranu, no uz oprez prilikom ulova i čišćenja.
‘Na sreću, otrov joj je termolabilan’
Neven Iveša, biolog s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli nedavno je za Danas.hr pojasnio detalje o spomenutoj vrsti. “Vatrenjača je vrsta koja dolazi iz Crvenog mora. Kao i brojne druge, na početku je kolonizirala istočni dio Sredozemlja. Na području Cipra, Libanona, Sirije, Turske i južne Grčke postala je uobičajena vrsta. Zato što nema prirodnih predatora, odnosno neprijatelja, ona se nesmetano razvija i razmnožava te prijeti autohtonoj fauni Mediterana. Jako je grabežljiva vrsta koja živi u plitkom priobalju koje je važno rastilište brojnih vrsta riba među kojima i gospodarski važne vrste”, objasnio je Iveša.
Iveša napominje da ne trebamo biti zabrinuti, ali trebamo pratiti stanje vatrenjača. “Trenutno za Jadran imamo samo pojedinačne nalaze, nema brojnosti zbog čega trebamo biti zabrinuti, ali stanje treba pratiti. Činjenica je da se seli prema sjeveru pa nije za isključiti njezin skori dolazak u sjeverni Jadran čemu prije svega kumuje zagrijavanje more. Drži se južnog dijela Jadrana, ali zadnjih godina je češće viđaju u pojedinačnim slučajevima. To nam pokazuje da će se u budućnosti češće pojavljivati”, rekao je Iveša.
“Ona je otrovna riba, ali srećom, njezin otrov spada u skupinu termolabilnih otrova. To znači da se izlaganjem otrovne komponente na temperaturu između 40 i 50 stupnjeva otrov degradira i dezintegrira te više nije opasan. Njezin je otrov nešto jači, ako bismo je usporedili s našim uobičajenim otrovnim ribama kao što su bodeljka, škarpina i škarpun. Prije svega zato što ima puno duže peraje zbog kojih nas može lakše ubosti”, napomenuo je Iveša.
Biolog Iveša također ističe da se vatrenjača može koristiti u prehrani: “Pozitivna stvar kod vatrenjače je to što je meso iznimno ukusno. Odlična mjera kojom možemo suzbiti njezinu brojnost je izlovljavanje i plasiranje na tržište u gastronomske svrhe. Ti projekti su zaživjeli na području istočnog Sredozemlja”, prenosi Danas.hr.