U mnogim zemljama su žene primane u vojsku ako su to željele, ali tek od razmjerno nedavno one bivaju raspoređivane i u borbene jedinice, a ne tek u jedinice opskrbe i logistike
U mnogim državama sve ponovo razmišlja o uvođenju opće vojne obveze. Pritom se postavlja pitanje: predstavlja li zvanje samo muškaraca diskriminacija po spolu? Ima država u kojima obaveza postoji i za žene.
Najnoviji slučaj vojne obaveze za žene je Danska: kako je odlučio tamošnji parlament koncem ožujka, od 1. srpnja sve žene koje su na taj dan navršile 18. godinu života mogu dobiti odluku o vojnoj obavezi, a od početka sljedeće godine počinje i regrutacija.
Prema informacijama danskih oružanih snaga, već sad žene čine oko četvrtinu novaka koji se dragovoljno javljaju u vojsku. U toj zemlji vojna obaveza traje četiri do dvanaest mjeseci, ovisno o tome za što su se odlučili novaci u svojoj tromjesečnoj osnovnoj obuci.
Sjever Europe drugačije gleda na žene
I u nekim drugim državama na sjeveru Europe žene moraju u vojsku: Nizozemska je zamrznula vojnu obavezu 1997. i još je nije uvela, u Norveškoj opća – dakle i za muškarce i za žene – vojna obaveza postoji još od početka 2015., a Švedska koja je ukinula obavezu 2010., opet ju je uvela 2018. Vojna obaveza traje od 6 do 15 mjeseci, a petina pripadnika vojnih snaga Švedske su žene.
I to praktično na svim položajima: čitav vojni svijet je ostao zapanjen ishodom pomorske vojne vježbe 2005. Snaga Zapada u Pacifiku u kojima je sudjelovala i Švedska. Tom prilikom je švedska podmornica HMSM Halland “potopila” američki nosač aviona USS Ronald Reagan – usprkos svakom mogućem nadzoru iz zraka, brodova i podmornica u pratnji nosača. A tom švedskom podmornicom je zapovijedala – žena.
Ravnopravnost – ili tek puki broj
U Izraelu vojna obaveza i za žene postoji još od osnutka te države 1949., s tom razlikom da žene moraju služiti dvije, a muškarci tri godine. Odnedavno se to odnosi i na pripadnike ultra ortodoksne vjerske skupine.
U mnogim zemljama su žene primane u vojsku ako su to željele, ali tek od razmjerno nedavno one bivaju raspoređivane i u borbene jedinice, a ne tek u jedinice opskrbe i logistike. U Izraelu već odavno sudjeluju i u borbenim jedinicama, ali je primijećeno kako muški suborci prije priskoče ženi u pomoć u slučaju ranjavanja nego ako je ranjen muškarac. Tu se može izgubiti dragocjeno vrijeme u operaciji tako da se se na treninzima mora posebno vježbati da ni u takvim situacijama ne smije biti razlikovanja po spolu.
Ipak, najveći broj država gdje i žene moraju u vojsku leži u Africi gdje to nije pitanje ravnopravnosti spolova, nego pukog broja vojnika s kojima se raspolaže. U Eritreji tako baš svi moraju u vojsku na 16 mjeseci, a obaveza postoji i u Čadu, Gvineji-Bisao, Maliju, Mozambiku, Zelenortskoj Republici i Nigeru. A vlada Mozambika je nedavno objavila kako se vojni rok s dvije godine produžuje i do pet godina u uniformi – za sve.
Većina ipak dragovoljno
Kineskinje moraju u vojsku u dobi između 18 i 19 godina ako imaju školsku spremu i ispunjavaju uvjete za određena vojna zvanja. U vojsku moraju i stanovnice Burme i Istočnog Timora. Naravno, od 2015. i u Sjevernoj Koreji gdje vojna obaveza počinje za djevojke već sa 17 godina. Koliko će onda ostati u vojsci – to je odluka “mudrog vodstva” komunističke države i lako se može protezati godinama. I Istočni Timor je 2020. odlučio uvesti vojnu obavezu za sve između 18 i 30 godina na 18 mjeseci službe, ali u toj državi nije jasno kako uopće provesti tu odluku vlade.
Ipak, u najvećem broju zemalja – ako se ženama uopće dopušta vojna služba – ona je za njih dragovoljna. Tako je i u Sjedinjenim Državama gdje je već oko 200 tisuća vojnikinja što čini oko 14 posto pripadnika oružanih snaga. Unatoč tako velikom broju, tamo je ženama tek od 1993. dopušteno služiti i u borbenim jedinicama.
Ženama je vojna karijera moguća u praktično svim drugim članicama NATO saveza, baš kao i u Južnoj Koreji, Boliviji ili Japanu. Doduše Japan teoretski još uvijek nema vojske nego “Snage za samoobranu”, ali to je sve više tek papirnata odluka u iz davno prošlog doba nakon poraza u Drugom svjetskom ratu.
Žene u ratu u Ukrajini
U najvećem ratu kojeg trenutno potresa Europu ni u Ukrajini, ni u Rusiji ne postoji vojna obaveza za žene. Umatoč tome, na obje strane je i sve više žena: po informacijama ministarstva obrane Ukrajine trenutno je 68 tisuća Ukrajinki u tamošnjim oružanim snagama, 40 posto više nego u godini 2021. No njihov udio je još uvijek razmjerno malen obzirom na oko 900 tisuća aktivnih vojnika u obrani Ukrajine.
I s druge strane je sve više Ruskinja u uniformi: prošlog listopada je osnovana i prva, isključivo ženska jedinica “Noćne vještice” nazvana po poznatoj jedinici sovjetskog zrakoplovstva iz Drugog svjetskog rata, ali ove “vještice” sad upravljaju bespilotnim letjelicama kojima se napada Ukrajina, piše Danas.hr.
