Ponovno je preplavila hrvatske gradove i parkove. I ove godine u velikom broju pada s drveća, uvlači se u domove, a mnogi građani tvrde – i grize
Iako su velike tek nekoliko milimetara, hrastove mrežaste stjenice posljednjih dana građanima gotovo ne daju mira. Lijepe se za odjeću, ulaze u stanove i sve češće izazivaju nervozu među ljudima diljem Hrvatske.
“Ima ih jako puno, u zadnje vrijeme jako puno. Na drveću se vjerojatno više zadržavaju, kad se otvore prozori bude ih u neograničenim količinama. I teško ih se riješiti”, kaže nam Đurđica iz Velike Gorice.
Neugodno iskustvo imao je i Blaž iz Zagreba.
“Sjedim tamo u parku i samo sipaju. Samo sipaju i jedva sam očistio. Morao sam se podići i krenuti ići jer grizu. Jako loše”, objašnjava Blaž iz Zagreba.
Nisu opasne za zdravlje
Ova invazivna vrsta u Hrvatsku je stigla prije 13 godina, no stručnjaci ističu da nije opasna za ljudsko zdravlje.
“Ona se ne hrani krvlju, ona je prvenstveno dosadna. Ima je jako puno, u velikom broju, strašno brzo se razmnožava i nije naravno ugodna. No, ona u najgoroj situaciji može izazvati neku alergiju”, objašnjava stručni suradnik za zaštitu šuma u Hrvatskim šumama Darko Pleskalt.
Hrastova mrežasta stjenica hrani se biljnim sokovima, prvenstveno onima iz hrasta. Međutim, zbog dugotrajnih visokih temperatura lišće se već osušilo, pa stjenice traže druge izvore hrane.
“Kod visokih temperatura zbog fiziološkog stresa ona jednostavno pokušava nadoknaditi tekućinu i onda ako su ljudi prisutni, ona će bocnuti i probati se hraniti”, pojašnjava izvanredni profesor na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Milivoj Franjević.
Ovoj invazivnoj vrsti pogoduju i sve toplija ljeta te blaže zime. Riječ je o vrlo otpornoj vrsti koja se lako širi, a na jednom stablu tijekom zime može preživjeti čak i više desetaka tisuća jedinki.
Kako ih se riješiti?
“Ubiti ih je nemoguće ili bi zahtijevalo previše ugroze za ostale neciljane organizme – i za nas ljude i za kućne ljubimce i za ptice i tako dalje”, kaže nam Pleskalt.
Zbog toga se rješenje problema ne traži u kemijskim sredstvima, već u prirodnim metodama. Mađarski znanstvenici istražuju mogućnost uvođenja parazitoidne ose koja bi mogla pomoći u smanjenju broja ovih nametnika.
Franjević nastavlja: “Parazitoid je kukac koji se hrani drugim kukcem tako da ga ubije prije nego što ovaj dosegne odrasli oblik, odnosno stigne se razmnožavati. I to onda značajno reducira brojnost. Međutim, bitno je reći, kod bioloških metoda suzbijanja, uvijek morate provesti istraživanja hoće li ta vrsta imati negativan utjecaj na šumski ekosustav i druge vrste kad ju dovedete u areal koji nije njezino prirodno mjesto u kojem se razvija”.
Dobre vijesti stižu s promjenom vremena. S učestalijim jesenskim oborinama i nižim temperaturama postupno bi se trebao smanjivati i broj ovih nametnika, prenosi Danas.hr.
