NATO odbija ući u Ukrajinu, a Rusi ne odustaju od zahtjeva na koje Ukrajina ne može pristati
Kako može završiti ova noćna mora? Odgovor na ovo pitanje nije ništa jasniji još od kada su ruske snage ušle u Ukrajinu 24. veljače.
Najava Moskve u utorak da će svoj fokus premjestiti s Kijeva na Donbas činila se kao znak da se ruski predsjednik Vladimir Putin priprema tražiti skromniju pobjedu. Ipak, ta su nagađanja brzo odbačena jer su njegove snage nastavile s bombardiranjem ukrajinskog glavnog grada, piše Net.hr.
S vlastima NATO-a koje nepokolebljivo odbijaju ući u Ukrajinu, zapadni dužnosnici sve više vide tri široke kategorije kako bi ovaj sukob mogao završiti, piše Politico. Bez obzira koji se scenarij odigra – Putinovo svrgavanje, dogovoreno rješenje ili trajni sukob – nema povratka na stari poslijeratni poredak.
Do svidanja, Vlad
“Zaboga, ovaj čovjek ne može ostati na vlasti.” Iako potpuno izvan diplomatskih okvira, američki predsjednik Joe Biden izrekao je ono što su mnogi zapadni čelnici misle. Ne razumiju Putinovo razmišljanje, umorni su od njegovog zveckanja nuklearnim ratom i ne vjeruju ni jednoj riječi koju kaže.
Motiviran ideologijom, Putin “nije osoba koja razmišlja na temelju troškova i koristi”, rekao je bivši američki veleposlanik u Moskvi Michael McFaul. To znači da Zapad možda nije mogao puno učiniti da odvrati Putina od započinjanja rata, niti ga može uvjeriti da ga prekine. Umjesto toga, Washington i London razmišljaju o tome kako bi mogao izgledati postputinovski svijet. I sviđa im se ono što se nazire.
U ovoj viziji ukrajinski otpor (s taman dovoljno zapadne pomoći da izbjegne eskalaciju) drži Putina zaglavljenim u dugotrajnom sukobu.
Kako bi ostao u igri, Putin mora regrutirati sve više vojnika. Oni se vraćaju kući u vrećama koje čak ni njegov propagandni stroj ne može sakriti – što potiče majke da izađu na ulice kao što su to činile tijekom ruske neuspjele okupacije Afganistana. U međuvremenu, sve oštrije sankcije tjeraju rusku srednju klasu – sada naviknutu na kapitalističke poslastice poput Ikee i McDonaldsa – da se radikalizira i okrene protiv rata.
Ruske elite vjerojatno će stvoriti “streljački vod” za “katastrofalan napredak” Rusije u njezinu ratu s Ukrajinom, rekao je jedan zapadni dužnosnik. Samo im treba žrtva. “Ljudi će se prilično braniti u pogledu vlastitih neuspjeha i upirati prstom u druge.”
“Postojali su značajni dokazi nelagode zbog načina na koji je invazija doživljena među široko definiranom ruskom elitom”, dodao je isti dužnosnik. Na kraju, ruski generali i špijuni – od kojih su mnogi u kućnom pritvoru – odlučuju Putinu dati dozu vlastita otrova i riješiti ga se silom. Kako se puč poklapa s masovnim prosvjedima, iz kaosa u Moskvi izlazi prozapadna generacija vođa.
Revolucionarni žar Rusa i trijumf Ukrajinaca donosi novi polet za liberalnu demokraciju kakav nije viđen od ranih 1990-ih. Ukrajina postaje predmetna lekcija, ne samo za Moskvu, već i za Peking. Kineski predsjednik Xi Jinping, koji je možda više “razmišljao u okviru troškova i koristi”, gleda na rusko poniženje pred ujedinjenim zapadnim frontom i shvaća da se igra za Tajvan jednostavno ne bi isplatila.
Rupe u scenariju: Rusi su posljednji put svrgnuli svog vođu 1917. – a s obzirom na potpunu odsutnost organizirane oporbe, nema jamstva da bi Putinov nasljednik imao drugačiji način razmišljanja. U međuvremenu, vjerojatno je pogrešno misliti da bi rusko iskustvo natjeralo Peking da odustane od Tajvana. Kina, koja ima mnogo veće gospodarstvo od ruskog, mogla bi se tješiti nesposobnošću Zapada da se odvikne od ruskih fosilnih goriva i odbijanjem NATO-a da izravno riskira sigurnost svojih članica kako bi pomogao Ukrajini.
Dogovor
Francuski predsjednik Emmanuel Macron uporno tvrdi da je mirovni sporazum još moguć. Obrisi potencijalnog mira a znatno se razlikuju i nije jasno na koliko bi ustupaka Zapad – i sam ukrajinski narod -pristao.
Zapadnoeuropske zemlje žarko se žele vratiti u gospodarsku normalnost. Usred znakova da učinak sankcija jenjava, kazne bi samo morale postati strože, a to ne šteti samo Rusiji. Čini se da će rastući troškovi života biti najveća prijetnja Macronovoj kandidaturi za reizbor, na primjer, a u Njemačkoj je kancelar Olaf Scholz upozorio da bi embargo na rusku naftu i plin izazvao recesiju.
“Kad bismo imali dogovoreno rješenje za ovaj sukob koji bi izvukao ruske snage iz Ukrajine, koji bi štitio suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine u budućnosti, koji bi osigurao ponovnu izgradnju Ukrajine, tada bi sankcije mogle biti povučene”, kaže podtajnica američkog državnog tajnika Victoria Nuland . “Mogli ste vidjeti scenarij u kojem, nakon povlačenja ruskih snage iz Ukrajine, kreće postupno povlačenje sankcija”, rekla je, iako smo “jako, jako daleko od toga.”
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij već je izrazio određeno prihvaćanje statusa Ukrajine kao neutralne zemlje. Putin bi također mogao izvući neki teritorij, recimo da Ukrajina odustane od Krima i Donbasa u zamjenu za rusko povlačenje iz ostatka zemlje.
Političari u Berlinu i Parizu kad razmišljaju o ovom ishodu osjećaju olakšanje, jer daje velik potencijal za dugoročnu pobjedu “soft powera”. Ako se Ukrajina podijeli na dva dijela, EU može preuzeti upadljivu odgovornost za obnovu slobodne strane. To stvara privlačan kontrast u stilu Zapadne i Istočne Njemačke kako bi se poentiralo koliko je loša ponuda Moskve. (I dalje je cilj da Putin nestane.) Također, u tom slučaju postoji čista granica EU-Rusija na rijeci Dnjepar što je privlačno – pogotovo kada bi alternativa bile granice Poljske, Slovačke, Mađarske i Rumunjske da je Putin uspio zauzeti cijelu Ukrajinu.
Rupe u scenariju: Putin je prekršio gotovo svako obećanje koje je dao tijekom prošlog mjeseca, bilo da se radi o povlačenju iz Kijeva ili dopuštanju humanitarnih ruta za bijeg iz Mariupolja. “Moj stav je da se Putinu očito ne treba vjerovati”, rekao je premijer Boris Johnson u srijedu, postavljajući pitanje imaju li Macronovi pregovori s Kremljom veliku vrijednost.
Čak i ako se Putin ipak drži dogovora, svaki dobitak postignut neprovociranim nasiljem duboko potkopava nacionalni poredak utemeljen na pravilima. Istočne zemlje EU-a koje strepe od Rusije doživjele bi takav dogovor kao umirenje nasilnika koji ugrožava njihovu sigurnost. Putin bi to mogao shvatiti kao poziv da ponovno pokuša napadnuti susjeda – i ovaj put bi mogao biti bolje pripremljen.
Agonija bez kraja
Ministarstvo obrane SAD-a procjenjuje da bi se sukob mogao nastaviti desetljeće. Doista, nema znakova da će bilo koja strana uskoro biti spremna za ozbiljne mirovne pregovore.
Zelenskij odbija čak i govoriti o predaji teritorija sve dok Rusi ne vrate svoje trupe na položaje prije 24. veljače, a njegov drugi potencijalni ustupak – priznata ukrajinska neutralnost – zahtijeva ustavni referendum koji je gotovo nemoguće organizirati. U međuvremenu, procjene zapadnih obavještajnih službi tvrde da Putin ni ne zna koliko loše stvari idu na terenu; savjetnici ga drže u blaženom neznanju. Sve slabiji učinak sankcija u Rusiji učvršćuje odlučnost Moskve, dok zapadni čelnici pokazuju sve veću nevoljkost da pojačaju bol vlastitim glasačima.
Vojni sukob koji je u tijeku počinje izgledati kao Sirija u istočnoj Europi. NATO je čvrst i ujedinjen u svom odbijanju da požalje trupe u zemlju ili obara ruske zrakoplove s neba. Ukrajinci su, unatoč svojoj strasti i disciplini, pretanko rastegnuti braneći Kijev i druga ključna mjesta da bi krenuli u pravu protuofenzivu.
“Doći će trenutak u vremenu kada će ruske snage odlučiti da su učinile dovoljno u Mariupolju, a zatim će gledati prema pomicanju na sjever i pokušaju pokretanja šire operacije zaokruživanja ukrajinskih snaga u Donbasu”, smatra službenik Pentagona.
Ako Rusi uspiju zauzeti gradove, najbolja nada ukrajinskih snaga bit će korištenje tehnika gerilskog stila kako bi spriječile da vojna operacija postane politička stvarnost. To znači povlačenje ruskih resursa, “i vrlo skupu promjenu stava”, rekla je Jennifer Cafarella, šefica osoblja na američkom Institutu za proučavanje rata.
Bez puno nade da će stvarno zadržati Ukrajinu, Putin se odlučuje za sustavno uništavanje, čineći trošak obnove zemlje pretjerano skupim. Rusija zapravo nikada ne pobjeđuje, ali Ukrajina gubi svoje stanovništvo i ekonomiju.
Rupe u scenariju: NATO se drži po strani kako bi izbjegao Treći svjetski rat. Ali dugotrajni rat ima globalne posljedice. Ukrajinske izbjeglice koje preplavljuju Zapad neće se moći vratiti kućama. I oni neće biti jedini pridošlice: ljudi s Bliskog istoka, Afrike i središnje Azije ugroženi krahom ruskog gospodarstva i zaustavljenim izvozom hrane obnovili bi migraciju koja dijeli zapadne demokracije, prenosi Net.hr.
VIDEO DANA:
