20-godišnji Krešo nakon završetka srednje škole pokušavao je dobiti posao u struci, no susreo se jedino s iznimno neugodnim iskustvima te praznim novčanikom usprkos zarađenom novcu
Posljednih nekoliko godina iznimno je popularan egzodus mladih ljudi iz Hrvatske, a priča 20-godišnjeg Kreše o vlastitom radnom iskustvu uvjerljivo objašnjava taj fenomen, piše 100 posto.
Nakon završetka srednje škole, Krešo se bezuspješno pokušavao zaposliti u struci. Nakon nekoliko mjeseci traženja posla po automehaničarskim radionicama, odustao je te se zaposlio kao pizza majstor u ugostiteljskom objektu u Zagrebu. No taj posao uključivao je i cijepanje drva, košnju trave te čišćenje objekta.
“Radio sam za minimalac i po 15 sati u komadu. ‘Spašavao’ me rad u noćnim smjenama koji je bio plaćen isti dan, na ruke. No, poslodavac je uskoro ukinuo dodatak za noćni rad zbog čega sam bio prisiljen tražiti drugi posao. Ponovo sam se zaposlio kao pizza majstor u Zagrebu. Iako je moj posao bio isključivo priprema hrane, morao sam čak i prati podove u lokalu. plaća je počela kasniti, a brzo su nam novac počeli davati isključivo na ruke. I kad sam pomislio da jadnije ne može, uvjerio sam se da ipak može – mizernu plaću gazda nam je počeo isplaćivati ‘na rate’. Svakih par dana dao bi nam po 200 ili 300 kuna. Bio je to početak kraja, firma je ubrzo otišla u stečaj, a mi smo ostali bez posla i bez nekoliko isplaćenih plaća”, ispričao je Krešo.
Uskoro je odustao metropole i vratio se u svoje malo mjesto i brzo se zaposlio. Međutim, Krešo tvrdi kako je taj novi odnos više nalikovao robovlasništvu. Minimalac je dobivao na račun, dok je ostatak plaće ‘sjedao’ na ruke. Požalio se na situaciju, no gazda mu je na to zaprijetio kako mu neće isplatiti ni za dosadašnji rad.
“Saznao sam da posljednjih nekoliko mjeseci više nisam bio niti prijavljen, a minimalac, koji mi je sjedao na račun, uplaćivala je privatna osoba. Kada sam nakon svega toga konačno prestao raditi u tom lokalu, počeli su novi problemi. Vlasnik me nekoliko puta pozvao da dođem, poručujući da će mi isplatiti plaću koju mi je dugovao, no, svaki put kada bih došao dobio sam samo novu porciju uvreda i prijetnji. Roditelji su me odgajali da budem pošten uvjeravajući me da će mi tada u životu sva vrata biti otvorena, no, iako imam tek 20 godina, poslodavci su me toliko puta prevarili da sam počeo gubiti vjeru u ljude”, nastavio je svoju priču.
Krešo je na kraju odlučio obratiti se Sindikatu realnog sektora Hrvatske (SRSH), uz čiju je pomoć konačno dobio svoje zaslužene plaće, kao i ispriku poslodavca.
Krešo je nakon svega odlučio pokrenuti vlastiti posao.
“Nadam se da će ovih dana moja mala pizzerija otvoriti svoja vrata prvim gostima. Ako posao krene, odmah ću zaposliti bar još jednu osobu i dat ću sve od sebe da radniku pružim sve ono što meni poslodavci nisu, prije svega pošten i korektan poslovni odnos”, kaže Krešo, piše 100 posto.
Vijesti.hr
