Prema posljednjim dostupnim podacima za veljaču 2025., prosječna neto mjesečna plaća u Hrvatskoj iznosi 1.416 €. Time se Hrvatska svrstava u skupinu zemalja s nižim prosječnim primanjima unutar Europske unije
Pitanje plaća u Europskoj uniji često izaziva rasprave, no ključno je razlikovati bruto iznose od onoga što radnicima zaista ostane nakon svih odbitaka – neto plaće. Upravo neto iznosi pokazuju stvarnu kupovnu moć i životni standard. Razlike među članicama EU su značajne, odražavajući ekonomske nejednakosti, različite porezne sustave i troškove života diljem kontinenta.
Prosječna godišnja neto plaća za samca bez djece u Europskoj uniji iznosila je oko 28.217 € u 2023. godini, prema podacima Eurostata. Međutim, ovaj prosjek skriva ogroman jaz između najbogatijih i najsiromašnijih članica.
Dok se u nekim zemljama mjesečne neto plaće mjere u tisućama eura, u drugima jedva prelaze nekoliko stotina. Podaci pokazuju da su mjesečne neto plaće u najbogatijoj članici EU gotovo osam puta veće od onih u najsiromašnijoj, gledajući nominalne iznose u eurima.
Zemlje na vrhu: Tko najviše zarađuje?
Na samom vrhu ljestvice europskih neto plaća uvjerljivo stoji Luksemburg. Prosječna neto mjesečna plaća u ovoj maloj, ali financijski moćnoj državi doseže oko 4.086 €. Visoke plaće rezultat su snažnog financijskog sektora i činjenice da zemlja privlači visokoobrazovane i iskusne stručnjake iz cijelog svijeta.
Iako nije članica EU, Švicarska se često uspoređuje i redovito zauzima najviše pozicije s prosječnom neto mjesečnom plaćom od impresivnih 5.811 €. Njezin uspjeh leži u jakom bankarskom sektoru, inovativnim industrijama i relativno nižim porezima u usporedbi s nekim EU susjedima.
Među EU članicama s visokim neto primanjima ističu se i:
Danska: s prosječnom neto plaćom od oko 4.027 € mjesečno.
Nizozemska: gdje radnici u prosjeku primaju oko 3.771 € neto mjesečno.
Irska: s prosječnom neto plaćom od oko 3.349 € mjesečno.
Njemačka: najveće europsko gospodarstvo, s prosječnom neto plaćom od oko 3.231 € mjesečno.
Austrija: s prosjekom od oko 3.205 € neto mjesečno.
Ove zemlje karakteriziraju razvijena gospodarstva, visoka produktivnost i često snažni sustavi socijalne zaštite, financirani kroz poreze i doprinose koji se odbijaju od bruto plaće.
Danci su poznati po odličnoj ravnoteži poslovnog i privatnog života, zahvaljujući kratkom radnom vremenu, kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i plaćenom bolovanju. Uz visoki indeks sreće, jasno je zašto Danska prednjači po zadovoljstvu radnika. Prosječan radni tjedan u Danskoj traje samo 33 sata, a zaposlenici često imaju mogućnost rada na daljinu i fleksibilnog rasporeda.
Zemlje na dnu ljestvice
Na suprotnom kraju spektra nalaze se zemlje članice EU s osjetno nižim neto primanjima. Najnižu prosječnu neto mjesečnu plaću u EU ima Bugarska, gdje ona iznosi oko 679 €. Slijede je:
Rumunjska: s prosječnom neto plaćom od oko 1.075 € mjesečno.
Mađarska: gdje prosječna neto plaća iznosi oko 1.184 € mjesečno.
Latvija: s prosjekom od oko 1.259 € neto mjesečno.
Ove brojke često odražavaju niži stupanj gospodarskog razvoja, manju produktivnost i izazove tranzicije s kojima su se ove zemlje suočavale.
Gdje je Hrvatska?
Prema posljednjim dostupnim podacima za veljaču 2025., prosječna neto mjesečna plaća u Hrvatskoj iznosi 1.416 €. Time se Hrvatska svrstava u skupinu zemalja s nižim prosječnim primanjima unutar Europske unije. Iako je iznad samog dna ljestvice, hrvatski prosjek značajno zaostaje za EU prosjekom (koji je za samca 2023. bio oko 2.350 € mjesečno) te pogotovo za vodećim zemljama poput Luksemburga ili Danske.
Hrvatska se nalazi u društvu zemalja poput Poljske (1.518 €), Slovačke (1.160 €) i Litve (1.435 €), čineći dio istočnog i južnog krila EU s nižim primanjima u odnosu na zapadne i sjeverne članice.
Neto vs. Bruto: Koliko zaista ostaje?
Ključna razlika između bruto i neto plaće leži u porezima i socijalnim doprinosima. Iznos koji “pojede” država značajno varira od zemlje do zemlje. Omjer neto i bruto plaće (net-to-gross ratio) pokazuje koliki postotak bruto iznosa radnik zaista dobije na račun.
Taj omjer može biti vrlo različit. Primjerice, u Belgiji samac bez djece zadržava tek oko 60% svoje bruto plaće, dok na Cipru taj udio raste na gotovo 86%. U Hrvatskoj je taj omjer oko 72%. Obiteljska situacija dodatno utječe na neto iznos – kućanstva s djecom često plaćaju manje poreza ili primaju dječje doplatke, što povećava njihov neto prihod u odnosu na samce ili parove bez djece.
Važnost kupovne moći (PPP)
Nominalni iznosi plaća ne govore cijelu priču. Visoka plaća u zemlji s visokim troškovima života ne mora nužno značiti i visok životni standard. Zato se koristi koncept pariteta kupovne moći (PPP), koji uzima u obzir razlike u cijenama između zemalja. Kada se plaće izraze u PPP standardu, razlike među zemljama se smanjuju. Primjerice, iako je minimalna plaća u Luksemburgu nominalno 4.8 puta veća od one u Bugarskoj, kada se prilagodi za paritet kupovne moći (PPP), ta razlika se smanjuje jer su troškovi života u Bugarskoj znatno niži.
Dakle, usporedba neto plaća u EU zahtijeva pažljivo razmatranje ne samo nominalnih iznosa, već i poreznih opterećenja te razlika u troškovima života. Tek uzimanjem u obzir pariteta kupovne moći možemo dobiti realniju sliku o stvarnom životnom standardu radnika diljem Europske unije, piše Net.hr.
