“Inflacija odlikaša je loša pojava i treba je spriječiti”, rekao je za Index profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Neven Budak komentirajući velik porast odlikaša u hrvatskim školama.
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja za školsku godinu 2019./2020., više od polovine učenika, odnosno njih 240.596 (52.59 posto), nastavnu je godinu završilo s odličnim uspjehom. Od toga njih 99.087 (21.66 posto) završilo je školsku godinu s prosjekom 5.0.
Tu temu nedavno je aktualizirala novinarka Ivana Paradžiković, koja je napisala da zbog poplave tzv. superodlikaša njen sin, koji je osnovnu školu završio s prosjekom 4.8, nije upao ni u jednu od šest gimnazija u koje se prijavio.
Budak: Petica više najčešće ništa ne znači
Budak govori da inflacija odlikaša zapravo poništava smisao obrazovanja i obrazovnog sustava.
“I to zato što nema prave valorizacije stečenih kompetencija učenika, što utječe na njihovo daljnje obrazovanje i odabir zanimanja. Činjenica je da se trend pogoršava što se tiče dijeljenja petica. Tako da petica kao ocjena najčešće ništa ne znači”, rekao je.
“Kad smo prije gotovo dvadesetak godina uvodili jedinstveni razredbeni postupak na fakultetu, mi smo vidjeli da ocjene koje su učenici donosili iz srednje škole ne odgovaraju rezultatima na razredbenom postupku, a bilo je vidljivo i kasnije da učenici s odličnim ocjenama nisu nužno bili među najboljim studentima za vrijeme studija. Mislim da se s tim dijeljenjem odličnih ocjena ustvari učenicima radi medvjeđa usluga jer oni nemaju saznanja o svojim kvalitetama”, objasnio je.
VIDEO DANA:
“Inflacija studija dovela je do rušenja kriterija”
Dodaje da je snižavanje kriterija logična posljedica povećavanja broja sveučilišta, fakulteta i studijskih programa.
“Primjerice, ako govorimo o povijesti, danas se ona može studirati na devet mjesta, a nekad se mogla studirati samo u Zagrebu, onda i u Zadru. A danas je taj studij lakše upisati nego što je to bilo nekoć”, rekao je.
“Tako nužno dolazi do pada kriterija. Dakle, inflacija studija sigurno je dovela do rušenja kriterija, a i na studije dolaze učenici sa sve manje znanja i vještina, pa i to utječe na rušenje nekadašnje razine”, objasnio je.
“Stvara se osjećaj da se uspjeh ne postiže radom, nego vezama”
Pitamo ga može li se tu povući paralela sa stanjem u društvu. Naime, predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić za Index je rekao da stvaramo kulturu probitačnosti, ali ne uz pomoć rada, nego uz pomoć laktarenja, veza i vezica.
“Što se tiče konkretno sveučilišta, mogu reći da je stanje na njima sigurno preslika lošeg stanja u društvu i nekritičkog odnosa prema vrijednostima, jer se olako osnivaju novi studiji, s nedovoljno nastavnika i često s nedovoljno kompetentnim nastavnicima. I to ruši kvalitetu. Što se tiče odlikaša u školama, mislim da je to također posljedica krivog odnosa prema vrijednostima, prvenstveno zbog lošeg odnosa prema nastavnicima i nepoštivanja rada nastavnika, ali i zbog osjećaja da se uspjeh u životu ne postiže radom i znanjem ili zalaganjem, nego uz pomoć veza i drugih kriterija koji ne bi trebali utjecati na obrazovni sustav”, napomenuo je.
“Roditelji u školu dolaze s odvjetnicima i nastavnicima prijete tužbama”
Budaku smo potom postavili ključno pitanje – kako riješiti taj ogroman problem?
“U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije predviđeno je da Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja organizira bazu ispita, iz koje bi nastavnici povlačili po potrebi ispite, davali svojim učenicima i vraćali u Centar, gdje bi ih ispravljali neki drugi nastavnici. S tim bi se povećala objektivnost ocjenjivanja, a nastavnici bi bili, barem što se tiče pismenih ispita, pošteđeni pritiska roditelja, jer ne bi sami davali ocjene”, njegove su riječi.
“Drugo, trebalo bi razmisliti o zabrani roditeljima da u školu dolaze s odvjetnicima, koji nastavnicima prijete tužbom, a trebalo bi uopće regulirati kakvo mora biti ponašanje roditelja u razgovorima s nastavnicima. Ako roditelji imaju ozbiljne prigovore na rad nastavnika, onda bi se morali obratiti isključivo ravnateljima, koji bi morali voditi računa o tome da štite nastavnike od agresije roditelja, ali i da, naravno, poduzmu mjere ako su pritužbe opravdane”, pojasnio je.
“I, napokon, to je također predviđeno Strategijom, ravnatelji bi morali biti profesionalci, educirani za svoju funkciju, kako bi mogli efikasno upravljati školom. Kada bismo ispunili te kriterije, mislim da bi inflacija petica prestala”, poručio je Budak.
“Mala matura smanjila bi broj učenika s prosjekom 5.0, ali to nije rješenje”
Profesora Budaka pitali smo i treba li vratiti prijemne ispite za upis u srednje škole.
“Kada smo radili Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije, bili smo protiv takozvane ‘male mature’ jer je to dodatan stres učenicima. Umjesto toga smo mislili uvesti one ispite koje sam spominjao, dakle one Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje i obrazovanje. Vjerojatno bi ‘mala matura’ smanjila broj onih s prosjekom 5.0, ali ne bi to bilo rješenje problema. Problem s ocjenama treba riješiti tijekom osnovne škole, a ne na kraju osnovne škole”, objasnio je Budak.
Dotaknuo se i pitanja prijemnog ispita na fakultetima.
“Dok sam bio dekan, Filozofski fakultet uveo je jedinstveni prijemni ispit jer nismo bili zadovoljni s maturom kao pokazateljem kvalitete učenika. Međutim, Filozofski fakultet je jedinstveni prijemni ispit ukinuo. Tu različiti fakulteti imaju različite politike. U svakom slučaju, kad bi državna matura bila takav ispit da se po njemu može prepoznati kvaliteta budućih studenata, onda bi bilo nepotrebno postojanje razredbenih ispita na fakultetima, zaključio je Budak.
Šabić: Učenici su pod pritiskom da budu izvrsni na svim poljima
Kontaktirali smo dr. sc. Josipa Šabića iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
“Inflacija odlikaša u velikoj je mjeri posljedica iskazivanja postignuća učenika u obliku općeg uspjeha, tj. u obliku prosjeka zaključnih ocjena na kraju školske godine iz svih nastavnih predmeta zajedno. Učenici su pod pritiskom da budu izvrsni na svim poljima, tj. da imaju ocjenu odličan iz svih predmeta, kako iz, primjerice, Likovne kulture i Engleskog jezika tako i iz Matematike i Vjeronauka. Naravno da svi učenici nisu jednako motivirani ni sposobni za uspjeh u tako različitim poljima. To osjećaju učenici, ali i njihovi roditelji, a zatim se loptica vraća na školu te se vrši pritisak na učitelje i nastavnike da upišu što više zaključne ocjene”, rekao je Šabić.
“U godinama pandemije školske ocjene su i nešto više nego inače jer sadašnje generacije učenika po mnogočemu smatramo zakinutima za normalno, tj. uobičajeno obrazovno iskustvo, pa im se i tako pokušava pomoći”, rekao je on.
Pitali smo Šabića i koliko je ta inflacija odlikaša opasna, odnosno štetna za obrazovanje u cjelini.
“Inzistiranje na odličnosti u svim predmetima negativno djeluje na učenike i njihov osobni razvoj i obrazovni put jer se zanemaruju individualni interesi i talenti učenika. Intrinzična motiviranost za prirodoslovlje, glazbu ili društvene znanosti zamjenjuje se ekstrinzičnom motivacijom za postizanje krajnjeg rezultata – općeg uspjeha u svim poljima”, rekao je Šabić.
“Mi već pet godina imamo rješenje”
Ispada da se kažnjava učenik koji ide u dobru školu, odnosno školu koja će ispravno valorizirati znanje, budući da će za upise u srednju školu veću šansu imati učenik iz lošije škole s boljim ocjenama. Nije li to određeni paradoks?
“To je točno, ali ovaj bi problem postojao i da nema inflacije odlikaša. Ujednačavanju kriterija ocjenjivanja među školama pomoglo bi uvođenje tzv. hibridnog vrednovanja, izrađenog u okviru Cjelovite kurikularne reforme 2016. godine, u izradi kojeg sam i sam sudjelovao. Nevjerojatno je i prava šteta da taj model, u kojem bi dio ispitnih materijala pripremao Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje, nije do sada uveden u naše škole. Te metodološki provjerene zadatke i ispite učitelji i nastavnici bi primjenjivali na svojim učenicima tijekom školske godine, što bi pomoglo objektivizaciji vrednovanja i ocjenjivanja”, govori.
“Treba napomenuti da ovo ne bi bili ispiti visokog rizika, nego bi se ocjene na njima koristile kao i ocjene koje nastavnici daju učenicima nakon uobičajenih usmenih i pisanih provjera. Primjenom ovog modela objektivizirale bi se ocjene, smanjio bi se broj ‘nerealnih’ odlikaša, omogućila bi se bolja povratna informacija učenicima i roditeljima te bi se omogućilo nastavnicima da odmaknu pritiske roditelja na ocjene. Mi već pet godina imamo rješenje”, objasnio je.
Pitamo ga i je li potencijalno rješenje povratak prijemnih ispita.
“Kako su kolege Jokić i Ristić Dedić zaključili u svom izvješću o populacijskim podacima ‘superodlikaša’, tj. učenika koji su od 5. do 8. razreda osnovne škole imali prosjek 5.0, pri upisu u srednje škole trebalo bi veću vrijednost dati zaključnim ocjenama u onim predmetima koji su važni za nastavak obrazovanja u određenom sektoru i programu. Dodatne prijemne ispite za upis u srednju školu moguće je organizirati u školama u kojima je to potrebno zbog velikog broja kandidata s jednakim brojem bodova”, naveo je.
Raditi na ujednačavanju kriterija
Također smo ga pitali kako je problem moguće ispraviti, odnosno na čemu bi trebao biti naglasak kako bi se situacija trajno promijenila.
“Rješavanju problema pomoglo bi ukidanje općeg uspjeha na kraju obrazovnih ciklusa te isticanje individualnih talenata, motivacija i postignuća učenika. Također, treba raditi na ujednačavanju kriterija vrednovanja među školama i nastavnicima, u čemu bi pomoglo kada bi dio zadataka koje nastavnici koriste u vrednovanju bio zajednički i centraliziran, tj. kada bi se uvelo hibridno vrednovanje”, zaključio je on.
