Šestogodišnja djevojčica je smrtno stradala pod kotačima traktora
Tragedija kod Daruvara u naselja Trojeglava dogodila se u nedjelju oko osam sati. Šestogodišnja djevojčica je stradala pod kotačima traktora.
Dijete je odmah prevezeno u 20 kilometara udaljenu Opću bolnicu u Pakracu, ali joj nažalost nije bilo spasa, prenose Vijesti.hr
Zaposlenik je Hitne medicinske pomoći koji je tada bio na intervenciji, Tomislav Petrušić, dan kasnije je objavio je potresni status na Facebooku.
“Jučer sam se raspao psihički i emocialno prvi put u ovih 18 godina kako radim u hitnoj. Plakao sam za vrijeme intervencije kao malo dijete jer nismo mogli ništa (osim plakati). Do sada sam se nagledao svakakvih tragedija i nakon svake od njih sam bio siguran da je to to i da gore od toga ne može biti. Prešao sam se.
Zlo ovog svijeta je prejako za čovjeka, koliko god da se trudiš ostati priseban i profesionalan desi se nešto što te jednostavno izuje iz cipela. Na terenu sam do sada doživo svašta, strašne prometne nesreće s više poginulih i ozljeđenih. Pružao sam pomoć jednome dok je mozak drugoga curio po meni. Čekao da vatrogasci dignu kamion s auta očekujući da su u njemu troje djece i tata. Popeo se među prvima na brdo kad je pao avion u Daruvaru i vidio scene koje niti jedan film ne može dočarati. Gledao kako ljudi umiru od uboda pčele, kako elevator reže majku u dvorištu pred obitelji. Traktore koji se prevrću na ljude. Stradale motiriste i pješake. Bilo je situacija kada danima nisam mogao jesti ono što se grabi šefljom i izbiti miris krvi iz nosa. Svašta sam vidio, a to sam samo ja. Svatko od nas 2000 u HR koji trenutno radimo ovaj posao ima sličnu priču. Oni koji su u ovom poslu duže od mene mogu i knjigu napisati što su sve prošli. Radimo posao koji nije baš normalan, posao koji te ubija polako psihički, fizički, duševno. Za nas ne postoji neradna nedjelja niti bilo koji blagadan .
Mi vam sa tim nemamo problema. Moje kolege i ja trebamo raditi ovaj posao 40 i kusur godina, a od nas se očekuje da ostanemo normalni, profesionalni, ljubazni i da ispunjavamo želje i željice onih koji NAS PLAĆAJU! Jer onaj koji te plaća, njemu je dozvoljeno da ti pijan psuje mater, prijeti ti batinama, razbija ti po sanitetu, ambulanti… Dok se od tebe očekuje da se smiješkaš i budeš sretan jer eto radiš. Uostalom, koliko god da voliš ovaj posao radiš ga jer živiš od njega. Policija i vatrogasci imaju beneficiju na radni staž, a mi hitnjaci smo zadnja rupa na sviralu kada su u pitanju bolji uvijeti rada. No kad zagusti, većinom se sviralo okrene pa zadnji postane prvi. Osobno bih trebao raditi ovaj posao još 22 godine, a već sada nisam normalan. Za mog poslodavca ja sam samo broj, da se sutra razbolim ili završim na psihijatriji, on će si naći drugu žrtvu koja će biti sretna da ima posao i da se može davati za druge dok i on sam ne izgori. A mene će moja obitelj ovakvog ludog trpjeti ostatak života. Uostalom, sve se na kraju svede na obitelj, i jučer nakon te tragedije, prvo me je nazvala moja Latica koja isto ima 6 godina i pitala ‘Tata jeste danas koga spasili?’ Morao sam joj reći da nismo. Nažalost nismo…”, napiso je.
