O sve češćim slučajevima vršnjačkog nasilja u RTL Direktu Mojmira je razgovarala smo s predsjednicom udruge Roditelji za djecu, Helenom Ančić
Imamo problem s nasiljem, sada je već postalo očito svima. Gotovo da ne prođe dan bez nove horor priče iz školskog dvorišta. Mjesecima već mediji izvještavaju o maloljetničkim bandama koje haraju Dubravom, zbog čega su stanovnici prosvjedovali.
Bokserima, šipkama, letvama, suzavcem, to su metode maloljetnih Roma koji teroriziraju naselje. Napali su policajku, brutalno joj pretukli dečka. Djeci uzimaju novac i tuku ih. Problem je što su počinitelji maloljetni, pa su roditelji predlagali spuštanje dobi za kaznenu odgovornost na 12 godina, kao i jače policijske kontrole.
O svemu je Mojmira Pastorčić u RTL Direktu razgovarala s predsjednicom udruge Roditelji za djecu, Helenom Ančić. Ona poručuje: “Ovo nije problem samo Dubrave, nije ni problem Zagreba, ovo je problem cijele Hrvatske’.
Udrugu ste organizirali zbog problema u Dubravi, ali javljaju vam se roditelji iz cijele Hrvatske?
Kod nas u državi je to problem na razini cijele države, javljaju mi se roditelji zaista iz Dubrave, iz Zagreba, sa Jaruna, iz Slavonskog broda, Istre itd.
Jedna od tih posljednjih priča dospjela je sada u mediji zahvaljujući vama.
Tako je. Majka me je kontaktirala, poslala mi je poruku, nakon toga smo se čuli telefonskim pozivom. Uputila me u sve što se događalo, kako je to točno izgledalo. Znači, održavali su se Dani kruha. Njezin sin je bio na štandu tamo sa svojim prijateljicama. Došao je taj dječak, počeo zadirkivati te djevojčice, on im je stao u obranu. Nakon toga su on i njegov brat, ga sačekali na stepenicama ispred škole, odveli u nepoznatom smjeru. To se sve vidi na kamerama. Ali najžalosnije od svega toga, gdje se vidi kako smo propali kao društvo, je to kada je to dijete palo u nesvijest, oni su ga nastavili dalje tući. Otišli su u bolnicu, majka je dobila prijetnje, tamo u bolnici gdje je gospodin govorio ‘sada će biti krvi, bit će krvi, tek će sada biti krvi’. Nakon što je svoje dijete u neprepoznatljivom stanju dovela tamo u bolnicu koja je završila na operaciji.
Je li vas iznenadila količina ovih slučajeva?
Znate što? Iznenadila me rigoroznost tih slučajeva. Kako im padnu na pamet uopće takve stvari? I to su djeca. Pazite, mi pričamo o djeci, mi ne pričamo ovdje o odraslim, punoljetnim osobama koje rade zločine. Mi pričamo o maloljetnicima. Znači, maloljetnici koji budu ne tako često ispod dobne granice od 12 godina. O 14 godina da ni ne pričam. Tako da, to je ono što me iznenadilo i zapravo zaprepastilo.
Otac jednog od nasilnika javno se ispričao, je li to nešto značio?
On se ispričao i poslije toga je dodao ono ‘ali’. To je najveći problem svega toga. Znači, zahvale na isprici ocu ovim putem. Ali, taj ‘ali’ uopće nije bio potreban. Šamar je šamar, pa kako god on je bio možda beznačajan. Tom djetetu može ono značit život na bilo kakav način. Mi ne znamo sa čim se to dijete nosi u glavi.
Je li Vaš pritisak barem u Dubravi urodio plodom? Ima li više policije, manje nasilja?
Što se tiče Dubrave, zaista mogu reći da da. Ne mogu reći da sam primijetila da ima nasilja u tim razmjerima. Sada je sve to u granicama, ajmo to tako reći, normale. Jedino što mi se ističe je ta činjenica da taj dječak koji je brutalno pretukao dječaka ispred osnovne škole u Dupcu je napravio TikTok video nakon što je izašao iz popravnog doma gdje je govorio ‘ima vas, ima i nas, ali mi imamo metaka za sve vas’. Tako da, eto, taj popravni dom, ne znam koliko je zapravo terapeutski utjecao na njega.
To zapravo pokazuje da se ti nasilnici ne boje?
Tako je, ali zašto i čega bi se to točno trebali bojati? Pedagoških mjera koje, eto, se brišu na kraju školske godine? Zakona koji štiti njih? Ne znam koga bi se trebali bojati.
Što vi želite? S kojim biste promjenama bili zadovoljni da se dogode?
Mi smo sada trenutačno u ili-ili situaciji. Znači, ili ćemo napraviti to da će se sniziti ta dobna granica odgovaranja sa 14 na 12 godina, ili ćemo napraviti da će roditelj kazneno odgovarati za tu svoju djecu koji rade probleme.
Spremni ste ponovno prosvjedovati bude li potrebe?
Spremni smo, da. Cijela Hrvatska se spremna okupiti.
Vidite li neke paralele s brutalnim ubojstvom u Sloveniji ispred noćnog kluba i sa situacijom u Hrvatskoj?
Vidim jako velike paralele. Građani Novog Jelkovca već su godinama u strahu. Njihova ravnateljica Osnovne škole Jelkovec samo okreće glavu na drugu stranu i uopće ne reagira. Djevojčicu su vukli za kosu po školskom dvorištu. Nitko, apsolutno nitko, tamo nije ništa poduzeo. A sada su ta djeca, kojima je preko ljeta bilo dosadno, odlučila stvarati probleme u Retkovcu. Sami ste u najavi spomenuli o kakvim se brutalnim napadima radi i da nitko tome ne može stati na kraj – zato što je riječ o manjini. Razumijem, svaka čast iznimkama, i kod nas ima zaista svakakve djece i svakakvih ljudi, li mislim da bi se naše vlasti doista trebale trgnuti i prestati gledati samo na biračke glasove tamo u Novom Jelkovcu. Treba razmišljati i o vlastitoj djeci, jer bojim se da, ako nam se dogodi ‘slučaj Slovenija’, ne znam kako će to u Hrvatskoj proći.
Jeste li razočarani političarima? Želite li njihovu podršku?
Ne želim nikakve veze imati sa političarima, zato što zaista nemam lijepo mišljenje o njima. Samo ovaj okrugli stol na kojem sam prisustvovala, zaista sam upoznala jedan kadar koji me dojmio, koji uopće nema veze sa politikom, nego su također mali ljudi i tamo su se okupili sa različitih funkcija i koji su probali možda doći do nekih promjena, piše Net.hr.
