Hrvatska je u najbrojnijoj skupini europskih zemalja koje, kad se gleda petodnevni radni tjedan, imaju zakonski minimum od 20 dana, među njima su i sve u našem okruženju
Kolone auta koji su posljednjih dana odlazile iz Zagreba na more ostavile su metropolu u rijetkom izdanju. Na inače najprometnijim ulicama možete stati nasred kolnika. Stigli su dani pustoši. Dan domovinske zahvalnosti poslijepodne, vrijeme kada Zagreb izgleda možda praznije nego u bilo kojem drugom trenutku u godini. Na ulicama su samo turisti, Zagrepčana gotovo da i nema. Među njima su oni koji godišnji mogu samo zamišljati na radnom mjestu. Mahir, prodavač kukuruza, kaže da mu je “ovo kupanje, onak’ u znoju, a onda tuširanje navečer doma, i to je to!”.
A tu su i penzioneri koji uživaju u praznom gradu.
“Jedino mi je nekako žalosno kad vidim ove naše rijetke turiste koji si misle ‘pa kakav je to Zagreb, nema čovjeka!’, malo mi onda dođe tjeskoba da će vidjeti kako smo prazni, kako nas nema”, kaže nam Vesna Bach.
I nije da nema samo ljudi. “Dragi klijenti, od 5. do 10.8. smo na kolektivnom godišnjem odmoru te butik neće raditi u navedenom periodu”, takve natpisi možete vidjeti ovih dana na mnogim radnjama, savršeno su uobičajeni, s tim da najčešće odmor ne traje do 10.8. nego do 15.8., odnosno do Velike Gospe. I upravo je ovo period kada se najviše koriste kolektivni godišnji odmori, od butika do Banskih Dvora, u špici sezone možda su vam najbolje šansi da se maksimalno isključite od posla.
“Namjera godišnjeg odmora jest da ljudi nisu povezani s radnim mjestom i da se mogu odmarati bez brige ima li neka zamjena u službi, tko će obavljat posla kad nas nema. Tako da bi bilo idealno da isključimo mobitel ili internet i provodimo vrijeme s obitelji, prijateljima ili onim aktivnostima koje nas zanimaju”, kaže Božidar Nikša Tarabić, voditelj Ureda za psihološku pomoć i zaštitu mentalnog zdravlja Sveuličišta u Zagrebu.
Idealna bi bila i tri tjedna u komadu jer istraživanja pokazuju da većina počne osjećati da su na godišnjem odmoru tek nakon tjedan dana. A koliko nam je takvih dana uopće na raspolaganju?
Hrvatska je u najbrojnijoj skupini europskih zemalja koje, kad se gleda petodnevni radni tjedan, imaju zakonski minimum od 20 dana, među njima su i sve u našem okruženju. U Španjolskoj i Portugalu imaju minimalno 22, dok u Austriji, Francuskoj i cijeloj Skandinaviji radnici imaju pet tjedana odnosno 25 dana, u Poljskoj svi koji rade preko 10 godina imaju 26 dana, a u Estoniji najviše – čak 28. S druge strane, najmanje godišnjeg imaju Turci – samo 14. A mi smo baš u Zagrebu naišli na Hrvaticu iz Beča koja kaže da ni pet ekstra dana u odnosu na nas nije dovoljno.
“Moramo nekako raspodijeliti, ne može nažalost svatko ići na godišnji odmor tri tjedna, to se više ne može. Što ste stariji, teže vam je odmoriti se, ti vidiš kako treba više za napuniti baterije, ali isto tako je lijepo nekad u dva-tri dana nešto napraviti”, rekla nam je Bečanka Roza Matić.
S druge strane, nisu rijetki oni kojima se dogodi da se baš prije odlaska na godišnji – razbole, jer od silnog pritiska zaborave popustiti dnevni ritam.
“Tako da se tijelo kad napravi tu veliku promjenu ne stresira dodatno od toga šoka, što sad odjedanput, druga klima, drugi ritam dana i velika, možda i prevelika očekivanja”, podsjeća psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić. I dok sva istraživanja pokazuju da kvalitetan godišnji popravlja kvalitetu života, odnosno da umanjuje simptome stresa ili burnouta, nije nevažno ni kad ćete se s godišnjeg vratiti.
“Namjera godišnjeg odmora jest da ljudi nisu povezani s radnim mjestom i da se mogu odmarati bez brige ima li neka zamjena u službi, tko će obavljat posla kad nas nema. Tako da bi bilo idealno da isključimo mobitel ili internet i provodimo vrijeme s obitelji, prijateljima ili onim aktivnostima koje nas zanimaju”, kaže Božidar Nikša Tarabić, voditelj Ureda za psihološku pomoć i zaštitu mentalnog zdravlja Sveuličišta u Zagrebu.
Idealna bi bila i tri tjedna u komadu jer istraživanja pokazuju da većina počne osjećati da su na godišnjem odmoru tek nakon tjedan dana. A koliko nam je takvih dana uopće na raspolaganju?
Hrvatska je u najbrojnijoj skupini europskih zemalja koje, kad se gleda petodnevni radni tjedan, imaju zakonski minimum od 20 dana, među njima su i sve u našem okruženju. U Španjolskoj i Portugalu imaju minimalno 22, dok u Austriji, Francuskoj i cijeloj Skandinaviji radnici imaju pet tjedana odnosno 25 dana, u Poljskoj svi koji rade preko 10 godina imaju 26 dana, a u Estoniji najviše – čak 28. S druge strane, najmanje godišnjeg imaju Turci – samo 14. A mi smo baš u Zagrebu naišli na Hrvaticu iz Beča koja kaže da ni pet ekstra dana u odnosu na nas nije dovoljno.
“Moramo nekako raspodijeliti, ne može nažalost svatko ići na godišnji odmor tri tjedna, to se više ne može. Što ste stariji, teže vam je odmoriti se, ti vidiš kako treba više za napuniti baterije, ali isto tako je lijepo nekad u dva-tri dana nešto napraviti”, rekla nam je Bečanka Roza Matić.
S druge strane, nisu rijetki oni kojima se dogodi da se baš prije odlaska na godišnji – razbole, jer od silnog pritiska zaborave popustiti dnevni ritam.
“Tako da se tijelo kad napravi tu veliku promjenu ne stresira dodatno od toga šoka, što sad odjedanput, druga klima, drugi ritam dana i velika, možda i prevelika očekivanja”, podsjeća psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić. I dok sva istraživanja pokazuju da kvalitetan godišnji popravlja kvalitetu života, odnosno da umanjuje simptome stresa ili “burnouta”, nije nevažno ni kad ćete se s godišnjeg vratiti.
“Neka lagana tranzicija povratka na posao bi bila idealna, bilo da je to dolazak dan ranije doma s godišnjeg odmora da se stignete raspremiti, odmoriti, pripremiti za ono što vas sutra čeka na poslu, kao možda i uvažavanje od strane poslodavca da se prvih dan ili dva možda trebate uhodati u posao”, zaključuje Božidar Nikša Tarabić. Tako onima koji su sutra opet na poslu želimo uvažavanje šefa, a onima koji su na godišnjem – da odmor bude maksimalan, piše Danas.hr.
