Iako je depresija prepoznata stoljećima i pogađa stotine milijuna ljudi širom svijeta, tradicionalna dijagnoza i dalje ovisi o kliničkim procjenama liječnika, psihologa i psihijatara
Razvijen je novi sustav koji nadgleda biomarkere u krvi povezane s poremećajima raspoloženja. Kako piše Science Alert, novorazvijeni sustav mogao bi dovesti do novih načina dijagnosticiranja i liječenja depresije i bipolarnog poremećaja, a sve počinje jednostavnim testom krvi.
Rad je objavljen na stranici Molecular Psychiatry.
Testovi koji se ‘ne oslanjaju na procjenu psihijatra’
U novom istraživanju, znanstvenici sa Sveučilišta Indiana u SAD-u, indentificirali su 26 biomarkera, mjerljivih i prirodnih pokazatelja, u krvi pacijenata koji su varijabilno povezani s učestalošću poremećaja raspoloženja, uključujući depresiju, bipolarni poremećaj i maniju.
“Biomarkeri krvi pojavljuju se kao važni alati kod poremećaja kod kojih subjektivna prijava pojedinca ili klinički dojam zdravstvenog radnika nisu uvijek pouzdani”, kaže psihijatar i neuroznanstvenik Alexander B. Niculescu sa sveučilišta Indiana.
“Ovi testovi krvi mogu otvoriti vrata preciznom, personaliziranom podudaranju s lijekovima i objektivnom praćenju odgovora na liječenje”, dodao je.
Niz biomarkera povezan s promjenama raspoloženja
Niculescu je nekoliko godina istraživao ovo područje, razvijajući slične testove na bazi biomarkera krvi koji pomažu u predviđanju samoubojstva kod pacijenata, dijagnozi jake boli i mjerenju razine PTSP-a. U novoj studiji, provedenoj tijekom četiri godine, istraživači su radili sa stotinama pacijenata u Medicinskom centru Richard L. Roudebush VA u Indianapolisu, provodeći niz testova za identifikaciju i potvrdu biomarkera ekspresije gena u krvi koji bi mogli biti vezani na poremećaje raspoloženja.
Tijekom posjeta pacijentima s depresijom koji su pristali sudjelovati, njihovo raspoloženje (u rasponu od niskog do visokog) pratilo se u svakoj sesiji, uzimajući uzorke krvi u to vrijeme. Uspoređujući uzorke s masivnom bazom podataka koja se sastojala od podataka prikupljenih iz 1.600 studija o ljudskoj genetici, ekspresiji gena i ekspresiji proteina, tim je identificirao niz biomarkera povezanih s poremećajima raspoloženja, skrativši popis na 26 kandidata za biomarker nakon potvrđivanja njihovih rezultata u druga skupina bolesnika.
U završnom testu, istraživači su istražili drugu skupinu psihijatrijskih pacijenata kako bi utvrdili može li 26 identificiranih biomarkera odrediti raspoloženje, depresiju i maniju kod sudionika, a također mogu predvidjeti ishode poput budućih hospitalizacija. Nakon što su poduzeti svi ovi koraci, istraživači kažu kako 12 biomarkera pruža osobito snažne veze s depresijom, a šest ih je povezano s bipolarnim poremećajem, a dva biomarkera mogu ukazivati na maniju.
Istraživanje pokazalo koji se lijekovi mogu koristiti kao antidepresivi
Prema istraživačima, njihov pristup preciznoj medicini ne identificira samo sklonost depresiji i drugim poremećajima raspoloženja kod pacijenata, već može pomoći bioinformatički istaknuti određene lijekove koji bi mogli najbolje liječiti njihova stanja.
U ovoj su studiji rezultati sugerirali da bi niz postojećih lijekova koji nisu antidepresivi – uključujući pindolol, ciprofibrat, pioglitazon i adifenin – mogao funkcionirati ako se koristi kao antidepresivi, dok prirodni spojevi aziatikozid i klorogenska kiselina mogu također zajamčiti daljnje razmatranje.
Od najboljih gena za biomarker koji su povezani s poremećajima raspoloženja, tim kaže da je osam uključeno u cirkadijansko funkcioniranje, što bi moglo pomoći u pružanju molekularne podloge za objašnjavanje veza između stanja poput depresije i čimbenika poput poremećaja spavanja.
“To objašnjava zašto se neki pacijenti pogoršavaju sezonskim promjenama i promjenama spavanja koje se javljaju kod poremećaja raspoloženja”, kaže Niculescu. Ne zna se kada će upotreba ovakvih krvnih testova postati šira, no istraživači se nadaju da će njihovi rezultati uvjeriti psihijatrijsku zajednicu da precizna medicina ima mjesto u dijagnostici i liječenju depresije.
Cijelo istraživanje objavljeno je na stranici Molecular Psychiatry.
