Mate Mišo Kovač bio je mnogo više od pjevača. Bio je simbol emocije, dalmatinskog temperamenta i posebne povezanosti s publikom kakva se rijetko viđa. Prodao je oko 20 milijuna ploča, punio najveće dvorane i stadione, a njegove pjesme povezivale su generacije. O fenomenu legendarnog glazbenika, njegovu nasljeđu i nevjerojatnoj karizmi za RTL Danas govorio je glazbeni kritičar Bojan Mušćet, koji je Mišu i osobno poznavao.
Odlazak Mate Miše Kovača označio je kraj jedne velike epohe hrvatske zabavne glazbe. Malo je izvođača čija je popularnost trajala toliko dugo i čije su pjesme postale toliko duboko utkane u živote publike.
Mišo je tijekom više od šest desetljeća karijere izgradio status koji je nadilazio glazbene okvire. Njegovi koncerti bili su masovna okupljanja, a njegov prepoznatljivi glas, interpretacija i odnos s publikom pretvorili su ga u jedinstvenu pojavu na domaćoj glazbenoj sceni.
O tome što ga je činilo posebnim za RTL Danas govorio je glazbeni kritičar Bojan Mušćet.
„Mišo je bio simbol narodne emocije, tvrdoglave muškosti i dalmatinskog temperamenta”
Zašto je Mišo Kovač još za života bio fenomen puno veći od glazbe?
„Možemo svjedočiti tome da Mišo zapravo četvrt stoljeća nije imao hit, a danas razgovaramo o velikom čovjeku. On nije bio samo glazbenik, nego simbol narodne emocije, jedne tvrdoglave muškosti i dalmatinskog temperamenta. Svima je bio nekako drag i blizak.
Čak su ga i političari, kada su se željeli približiti narodu, uzimali kao primjer i identificirali se s njim jer je on bio naš. Mišo Kovač simbol je hrvatstva, ali i puno, puno više od toga.”
„Prodao je 20 milijuna ploča, a samo ‘Proplakat će zora’ 300 tisuća primjeraka”
Kako mu je uspjelo povezati generacije? Njegove pjesme slušali su naši roditelji, a znaju ih i današnja djeca. U čemu je bila njegova tajna?
„Njegova tajna bila je u neposrednoj interpretaciji i karizmi koju je izgradio tijekom najplodnijih godina karijere, sedamdesetih i osamdesetih.
Danas znamo da je prodao 20 milijuna ploča. Singl ‘Proplakat će zora’ prodan je u nevjerojatnih 300 tisuća primjeraka, a potom je uslijedila i prodaja albuma na vinilu. Na festivalima je rušio diskografske rekorde, ne samo u Hrvatskoj nego i na području cijele Jugoslavije.
Krajem osamdesetih u Beogradu se govorilo da se, kada Mišo Kovač dolazi u grad, otkazuju sve ostale priredbe jer nitko neće otići na njih.”
„Što god bi otpjevao, Mišo je tome davao nevjerojatnu emociju”
Što je bilo toliko posebno u njegovoj interpretaciji i glasu?
„Prije svega emocija, ali i izniman skladateljski talent i umijeće Đorđa Novkovića te drugih autora koji su mu pisali pjesme. Što god bi mu napisali, Mišo bi izveo i otpjevao s iznimno velikom emocijom koja je dirnula različite generacije i ljude na svim meridijanima.”
„Bojan, samo su dva. Elvis i Mišo!”
Puno je pjevao o Dalmaciji i bio je ikona Torcide i Hajduka, ali voljela ga je cijela Hrvatska, od Splita do Zagreba. Kako je to uspio?
„U to vrijeme nije bilo toliko glazbe kao danas. Mišo je pobjeđivao na festivalima i svojim koncertima privlačio ogroman broj ljudi.
Sam mi je jednom prilikom rekao da je bio na samo tri koncerta: na dva koncerta Karla Metikoša i na jednom koncertu Elvisa Presleyja, koji mu je bio veliki idol i uzor.
U jednom razgovoru rekao mi je: ‘Bojan, samo su dva. Elvis i Mišo.’”
Brkovi, dalmatinski temperament i pjesme koje su postale dio kolektivne memorije
Kako je Mišo Kovač promijenio hrvatsku zabavnu glazbu?
„Prije svega, suradnjom s Đorđem Novkovićem donio je dalmatinski emotivni trenutak i temperament koji dotad nije bio toliko izražen.
Tu je i njegov prepoznatljivi imidž. Primjerice, stihovi o Dalmatincu koji nosi lančić oko vrata postali su dio njegove prepoznatljivosti. Mišo je, sasvim slučajno, pustio brkove, ali oni su postali dio imidža čovjeka koji zna što hoće.”
„Raširio bi ruke i 40 tisuća ljudi počelo bi pjevati. Jednim pokretom nastao bi potpuni muk”
Na njegovim koncertima često je bilo dovoljno da raširi ruke pa da publika počne pjevati.
„Bio sam na velikom koncertu na Poljudu koji se zvao ‘Noć svijeća’ i tada se to doista moglo vidjeti. Mišo bi raširio ruke i ljudi bi počeli pjevati.
Ali događalo se i obrnuto: napravi pokret i svi prestanu. U jednoj sekundi zavladao bi potpuni muk među 40 tisuća ljudi.
Imao je neposredan kontakt s publikom. Sjećam se i njegova posljednjeg koncerta u zagrebačkoj Areni, na kojem je ljudima slao poruke da vole jedni druge. Sve je to nadograđivao svojim pjesmama i hitovima.”
„Mislim da se Mišo Kovač više nikada neće ponoviti”
Na jednom od posljednjih koncerata u Splitu poručio je publici da poštuje svoje te joj poželio sreću, zdravlje i malo više novca. Hoće li se Hrvatskoj ikada ponoviti Mišo Kovač?
„Mislim da neće. Jednostavno, on je bio to što je bio i obilježio je ovu glazbu. Imao je više od 60 godina aktivne karijere, nebrojene pjesme i albume.
Sama činjenica da je prodao 20 milijuna ploča znači da je napravio nešto što se pamti i u svjetskim razmjerima.”, zaključio je, piše Net.hr.
Riječi Bojana Mušćeta možda najbolje sažimaju ono što je Mišo Kovač predstavljao svojoj publici: pjevača čija se veličina nije mjerila samo prodanim pločama i brojem hitova, nego i emocijama koje je izazivao.
Njegove pjesme ostaju, a s njima i uspomena na izvođača kojemu je često bio dovoljan samo jedan pokret rukom da desetci tisuća ljudi zapjevaju kao jedan.
