'TEMA JE TO ZA NAS TEŠKA'

Riječki nadbiskup: ‘Ne isključujem homoseksualce, oni su moji braća i sestre. Nisu oni jedini grešnici u crkvi- svi smo mi grešnici’

Idi na originalni članak
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Blagdansko je doba za većinu ljudi najljepše u godini, no i ovogodišnji Božić dočekujemo prilično nespokojni i u ozračju straha od pandemije koja nam je promijenila živote u posljednje dvije godine. Kako vratiti vjeru u bolje sutra u ovim izazovnim vremenima odgovorio je msgr. Mate Uzinić, nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, u emisiji “U svom filmu” HTV-a

Oglas

– Mislim da je sveti Augustin govorio o tome kako se ne smijemo žaliti da su naša vremena gora negoli su bila prošla, kako naša vremena nisu ništa gora od onih prošlih – dapače, mi smo svjesni toga da su vremena koja su iza nas bila puno gora negoli su ova. Nije potrebno se žaliti i očajavati, potrebno je činiti ono što se trenutno može – mi nemamo prošlost, još nemamo ni budućnost, imamo naš sada i on je takav kakav je. On će biti bolji ako ga s ljubavlju prihvatimo i pokušamo u taj naš sada unijeti malo sebe i svog dobra, rekao je Uzinić, prenose HRT Vijesti.

Interesantno je kako se u zadnje dvije godine ljudi češće pitaju o krajnjim temama, pitanjima slobode, ugroženosti i slobode. S druge strane, pokazuje se jedna vrsta nespremnosti za bilo kakvo odricanje i samoprijekor s obzirom na okolinu i druge ljude koji oko nas žive, kao i nedostatak empatije i solidarnosti za cijelu zajednicu.

Uzinić ističe kako se nije problem pitati o svojoj slobodi, no smatra kako je bitno pitati se o slobodi drugih.

– Moja sloboda ima ograničenje sa slobodom drugog čovjeka i njegovim pravima – moja prava su toliko široka koliko se susreću s pravima drugih i tad postaju dužnost. Problem je apsolutiziranja slobode i što previše stavljamo sami sebe u središte kao da smo mi vrhovno mjerilo stvari, a ne vidimo druge i u konačnici Boga koji bi nam trebao biti nadahnuće. Bog nas je stvorio kao društvena bića, i u tom smislu svatko sebe treba vidjeti u odnosu prema drugima, a ne sebe stavljati izdvojeno od drugih i tražiti nekakva svoja prava koja neće biti uklopljena u prava drugih. Prenaglašavanjem vlastite slobode prestajemo vidjeti potrebu da se uključimo u doprinos društvu i činjenju dobra drugim ljudima, rekao je.

Pogledajte VIDEO:

Po pitanju COVID potvrda i cijepljenja službena Crkva se nije decidirano odredila, a Uzinić smatra kako i nije u kompetencijama Crkve da se izjašnjava o tome.

– Ako bi potvrde bile samo nešto čime se žele ograničiti ljudska prava, a ne bi im bio cilj da ograniče širenje virusa, onda bi se mi možda trebali javiti – ali ja ne vjerujem da je u ovoj situaciji cilj ograničavanje ljudskih prava. S druge strane, gledajući poruku Isusa Krista i njegov poziv na ljubav prema svima, on nas na neki način poziva da budemo društveno odgovorni. Mi nismo izdvojeni iz svijeta, mi kršćani živimo kao dio svijeta i imamo svoja prava i dužnosti. Ako bismo tražili odgovor na pitanje cijepljenja u vjeri – je li cijepiti se ili ne cijepiti se moralno – mislim da bi odgovor bio pozitivan, naša nas vjera poziva na ljubav i potiče kao znak ljubavi da učinimo sve da bismo vodili računa o sebi i svojim bližnjima. To na neki način postaje i moralna obveza, rekao je Uzinić i dodao kako se u priči oko cijepljenja dosta manipulira vjerskim simbolima i pitanjima.

– To nije vjersko pitanje, neki se čak pozivaju i na citate iz Biblije što je zapravo zloupotrebljavanje Biblije i potpuno suprotno onom što bi netko tko čita Bibliju trebao činiti.

“Žalosti me kad imamo cjepivo kojim si možemo pomoći, a onda ga odjedanput neki ne žele koristiti”

Pandemija je poremetila duhovnu i mentalnu stabilnost ljudi, te se postavlja pitanje je li potreba za duhovnom potporom danas veća nego inače – jesu li svećenici to dovoljno prepoznali idući prema narodu?

– Ima vjernika koji kažu da mi nismo dovoljno napravili, da smo zatvorili crkve i izbacili blagoslovljenu vodu – da nismo dozvolili vjernicima da mogu nalaziti utjehu u crkvi. S druge strane smo mi pokušavali slijediti upute i imati povjerenje u one koji su se sa stručne strane nosili s pandemijom. Nalazili smo i tražili načine na koje ćemo prebroditi tu situaciju, ne možemo biti izdvojeni i jedino mi ne poštivati mjere, bez obzira što smo svjesni koliko za jednog vjernika znači dolazak u crkvu. Pokušavali smo se prilagoditi i ja vjerujem da smo u tom vremenu doista puno napravili služeći se, kao i svi drugi, modernim sredstvima komunikacije, ali isto tako stavljajući svoje pouzdanje u Boga, rekao je Uzinić koji je za vrijeme lockdowna svaku večer putem društvenih mreža i lokalne televizije održavao svete mise kako bi na taj način pomogao ljudima u teškim vremenima.

– Molili smo da izdržimo, da ne klonemo, da svijet pronađe lijek, da se pronađe cjepivo – i zato me žalosti da sad kad imamo sredstvo kojim možemo sebi pomoći, kad smo dobili cjepivo, odjedanput ga ne želimo koristiti.

Msgr. Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju završava u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a 1987. završava studij filozofije i teologije na Teološkom fakultetu u Splitu. 27. lipnja 1993. zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, te je 1996. nastavio studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu. 2000. godine stječe licencijat iz crkvenog i civilnog prava, a od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, a 2004. postaje i član vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja. 24. siječnja 2011. papa Benedikt XVI. Imenovao ga je dubrovačkim biskupom. 4. studenog 2020. godine imenovanjem pape Franje postao je nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije.

“U sjemeništu sam došao do toga da je ovo poziv za mene”

Iako se vrlo rano opredijelio za svoj životni poziv, Uzinić kaže kako je na tom putu ipak bilo kušnji.

– Rekao bih da se nisam rano odlučio, nego sam zalutao, a onda sam kroz život u sjemeništu došao do toga da je to ipak poziv koji je za mene namijenjen. Imao sam i kriza i želio sam napustiti, ali moj problem je bio taj što sam u srcu osjećao da je to za mene dok je razum govorio ‘što će ti to’. Onda sam ipak dozvolio srcu da odnese pobjedu, ističe.

Preuzevši čast i odgovornost da postane dubrovačkim biskupom, počinje raditi pravu razliku u komunikaciji s vjernicima – transparentno i otvoreno govori o financijama i o krivim poslovnim procjenama biskupije, čime vrlo brzo zadobiva povjerenje vjernika. Motivacija za takvim načinom rada, kaže Uzinić, bio je osjećaj odgovornosti.

– Vidio sam da je najbolji način da se ne dogode nove zloupotrebe ili krive procjene i ponašanja to da budemo transparentni i otvoreni. To je jedini način da Crkva bude onakva kakva treba biti, objašnjava.

Nedavno je dokument o komunikaciji u Europskoj komisiji izazvao dosta komentara – zbog uvažavanja različitosti i sekularizacije sugerira izbacivanje iz upotrebe riječi poput Božić i krsno ime – Vatikan je odmah reagirao i dokument je povučen na doradu. Uzinić smatra kako sekularizam ne dozvoljava prisutnost vjerskom i religioznom segmentu u društvenom životu.

“Ne trebamo imati izjednačavanje u vjeri, nego poštivati sve”

– To je odlaženje u potpunu krajnost koja je besmislena i pomalo suluda. Trebamo poštivati druge i čestitati blagdane drugih, ali ne trebamo zato prestati čestitati Božić. U želji nekakve ravnopravnosti u uvažavanja svih se zapravo podilazi manjinama, umjesto da većina poštuje i manjinu i štiti njezin prava, ali isto tako da manjina poštuje većinu i njezine vrijednosti koje ju obilježavaju. Mislim da se radi o nepotrebnom podilaženju koje je vrlo opasno – ako netko ne cijeni ono svoje, ne može na pravi način cijeniti drugoga. Ne trebamo imati izjednačavanje u vjeri, nego poštivati sve. Ovo nije samo ni pitanje vjere – to je kulturološko pitanje, ističe.

“Ne smatram da je rješenje u kažnjavanju zločinaca, već u pokušaju da se oni doista suoče s pogreškama i krenu putem obraćenja”

U svojim istupima Uzinić često ističe oprost kao jednu od temeljnih kršćanskih vrijednosti. Kad su u pitanju žrtve i krivci rata, ističe kako se oprost ne može nametnuti nekome.

– Smatram da je naša zadaća više misliti na žrtvu drugih i pokušavati prepoznati, negoli stalno isticati vlastite žrtve. Važnije bi bilo pokušati gledati pozitivne primjere, a manje se zaustavljati na onim negativnim. Ne smatram da je rješenje u kažnjavanju zločinaca, nego u pokušaju da se oni doista suoče s pogreškama koje su napravili i da krenu putem obraćenja, smatra.

Pokušaji katoličke i pravoslavne crkve

Dodaje kako su postojali aktivni pokušaji katoličke i pravoslavne crkve da sudjeluju u procesu pomirenja naroda na našim prostorima.

– Episkop Grigorije i ja smo na dubrovačkom području koje je bilo vrlo oštećeno i ranjeno u ratu doista napravili dobre temelje. Važno je da pokušamo gledati na sebe pogledom drugoga, i da druge pokušamo vidjeti njihovim pogledom, da tu postoji temelj na kojem se može početi nešto graditi. Važno je i da mi koji smo na odgovornim mjestima u Crkvi ne osluškujemo što će reći vjernici, nego mi trebamo biti poticaj vjernicima, kaže Uzinić koji je nedavno izazvao veliku pozornost kada je, na Dan homofobije, na svom Facebook profilu zamolio oproštenje od homoseksualnih osoba što se i dalje osjećaju odbačenima.

– Pozvani smo uključivati, a ne isključivati – to je bio razlog. Pozivam homoseksualne osobe, koje se ne osjećaju u potpunosti članovima zajednice, da pokušavamo zajednički tražiti načine na koje bismo prevladali ovu situaciju, kaže Uzinić.

Božić, koji je blagdan mira, sve više postaje bjesomučna trka po trgovinama i kao da nam izmiče pravi duh Božića. Uzinić kaže kako, prije svega, treba obratiti pozornost na osobe u svojoj okolini- osobito na one potrebite.

– Puno je takvih, imamo onih koji spavaju na ulicama, nemaju svoj dom. Bilo bi dobro da pokušamo za nekoga od njih pronaći mjesto za svojim stolom, da primijetimo one na našim granicama koji pokušavaju naći bolji život, da se oslobodimo ravnodušnosti prema braći u potrebi – bez obzira o kome se radi. I da nam na taj način Božić bude Božić. Božić je blagdan radosti, ali ništa nema smisla ako isključimo čovjeka – počevši o onih u vlastitoj obitelji, pa onda dalje, zaključio je Uzinić, prenose HRT Vijesti.

Exit mobile version