Na HRT-u je gostovala Jasna Karačić iz Udruge za promicanje prava pacijenata. Govorila je o poteškoćama s kojima se oboljeli od drugih bolesti susreću za vrijeme pandemije virusa covid-19.
Belgijski primjer dobre prakse
Kao primjer rješavanja problema s listama čekanja, koje su se uslijed pandemije virusa covid-19 produljile, Karačić navodi Belgiju: “Ovdje u Belgiji pacijenti npr. na magnetnu rezonanciju, koja je kod nas najveći problem, čekaju oko mjesec dana. Ta lista čekanja se produljila na dva mjeseca i njima je to bio alarm da moraju nešto mijenjati. Sastali su se da vide kako bi to promijenili jer im je neprihvatljivo da pacijent na jednu takvu pretragu toliko čeka. Odmah su napravili strategiju da svi uređaji rade 24 sata dnevno kako bi tu listu čekanja vratili na mjesec dana. To je jedan primjer kako se takvi problemi rješavaju.”
“Liste čekanja u Hrvatskoj onemogućuju ostvarenje osnovnih ljudskih prava”
“Sada imamo informacije da se na neke pretrage čeka i po godinu i pol dana. Ja mogu odgovorno tvrditi da to nije više lista čekanja, nego onemogućena zdravstvena zaštita koju pacijenti plaćaju, a ne mogu je dobiti. To je jedan veliki problem o kojem već i Europa priča jer neke države nisu napravile korake koje trebaju napraviti da bi se omogućila zdravstvena zaštita koja mora biti jer to je osnovno ljudsko pravo, a ne samo pravo iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i pravima pacijenata koji imamo u Hrvatskoj, već je to osnovno ljudsko pravo”, kritizira Karačić, piše Index.
VIDEO DANA:
“Onkološki bolesnici u ozbiljnoj opasnosti”
“Bolesnici me svaki dan zovu s problemima, kronični bolesnici koji ne mogu doći do terapije niti mogu raditi kontrolne preglede. Isto tako, budući da su preventivni pregledi bili otkazani, sada imamo puno novootkrivenih bolesti, pogotovo onkoloških bolesti, a da ne spominjemo da su mnogi onkološki pacijenti bili zapušteni prošlu godinu i da ih se selilo iz bolnice u bolnicu. To je nedopustiva situacija, da se pacijentima ne pruži pomoć. Isto tako, sami hitni prijemi su doslovno zabranili da pacijenti ulaze s drugim problemima, a ako su imali respiratorne probleme, onda su ih odbijali. To je također veliki problem iz spektra ljudskih prava”, kaže Karačić.
Da bi se problem riješio, Karačić predlaže strategiju po uzoru na neke druge europske zemlje: “Ne treba biti pametan i praviti se da sve znamo i sad napraviti nešto posebno, dovoljno je samo implementirati ono što se radi u drugim zemljama, način na koji komuniciraju između sebe, to treba primijeniti kod nas. Mnogo je tu modela koji se mogu primijeniti praktički s malim troškom, a ne da se novac troši na razne druge stvari, kao što smo to vidjeli kroz ovu godinu gdje sve ide novac hrvatskih građana koji onda ne mogu dobiti zdravstvenu zaštitu. Treba samo implementirati dobru kliničku praksu.”
“Nisu svi necijepljeni antivakseri”
“Mi sada imamo situaciju s cijepljenjem, procijepljeno je samo 50% građana, što je izrazito mali broj koji govori mnogo i o povjerenju. Ako vam građani ne vjeruju, onda nešto treba promijeniti i ponuditi im neke solucije. Ja sam uvjerena da bi pola od tih 50% građana koji se ne žele cijepiti, kada bi imali kamo doći po informaciju, da im netko objasni sve njihove nedoumice, cijepili bi se. Oni nisu primarno antivakseri, nego ne mogu doći do pravih informacija”, rekla je Karačić i pozvala se na primjere brojnih zemalja u kojima postoje informativni centri, kako bi građanima objasnili potencijalne nedoumice oko cjepiva.
Umjesto većih izdavanja za zdravstvo – preraspodjela
“S onim što hrvatski građani svaki mjesec izdvajaju iz plaće – 16,5% – može se platiti jedna dobra europska polica zdravstvenog osiguranja, koja će vrijediti u bilo kojoj državi EU-a, tako da se ne bih složila s tezama da hrvatski državljani izdvajaju malo. I na kraju svi ti koji izdvajaju nemaju vremena čekati preglede u bolnici. Preraspodjela novca svakako jest potrebna, novac bi se mogao iskoristiti jako dobro u suradnji sa zdravstvenim osiguranjem i uključivanjem privatnih resursa koje Hrvatska svakako ima.”, zaključuje Karačić
