Što kaže na svog novog protukandidata i je li pristojnost najvažnija predsjednička osobina, o svemu tome govorila jedina kandidatkinja za Pantovčak Marija Selak Raspudić
Jedina žena koja ide u utrku za predsjedničko mjesto, Marija Selak Raspudić gostovala je kod Mojmire Pastorčić u RTL Direktu.
Što mislite o HDZ-ovom kandidatu Draganu Primorcu?
Selak Raspudić prvo je iskoristila priliku čestitati judašicama na osvojenim medaljama na Olimpijskim igrama u Parizu, a onda nastavila o Primorcu: “Doista ne znam na temelju čega se HDZ odlučio za kandidata za kojeg znaju da ne može pobijediti Zorana Milanovića, međutim, ne opterećujem se HDZ-ovim unutarstranačkim kalkulacijama. Već sam i samom objavom svoje kandidature prekinula jednu atmosfera straha i kalkulacija i pokazala hrvatskim građanima da sam spremna istrčati i boriti se za bolju Hrvatsku. I da se ne opterećujem time što čine druge stranke”, rekla je Selak Raspudić.
Primorac je dosta u videu govorio o pristojnosti, uvažavanju zajedništvu, očito time aludirajući na aktualnog predsjednika. Je li pristojnost važna osobina predsjednika?
“Pristojnost je važna osobina za bilo koga tko obnaša javnu funkciju zato što smo mi postavljeni da budemo i uzor građanima Republike Hrvatske i moramo se uvijek truditi da taj uzor i pokažemo u praksi. Međutim, ne možemo politiku svesti na matematiku. Politika je kao takva bliža nekoj kemiji koja se mora dogoditi između nas i građana. Da bi vas oni doista vidjeli kao predsjednicu Republike Hrvatske, izabrali na tu funkciju. Tako da bilo koja kalkulacija u smislu toga da se bude antipod Zoranu Milanoviću ili da se bude još žešći nego Milanović – osuđena na neuspjeh. Mi moramo biti ono što jesmo, a onda će građani Republike Hrvatske. Ako smo dovoljno autentični na temelju toga odlučiti.”
Kad ste već spomenuli kemiju, a očito je nema baš između Milanovića i Plenkovića koji ne razgovaraju – da vi postanete predsjednica, kakva bi kemija bila onda između vas i premijera?
“Bilo bi preuzetno da sada pretpostavljam kako bi naš odnos izgledao, ali ono što je sigurno je da bi taj odnos imao sasvim drugačiju dinamiku jer nova osoba unosi novu dinamiku u svaki odnos. Isto tako, sumnjam da bi si Andrej Plenković mogao priuštiti još jednu tvrdu kohabitaciju. Jer, kada bi se to doista dogodilo, onda bi se pokazalo da je on jedini krivac i za prethodnu tvrdu kohabitaciju i to bi ga itekako i politički koštalo. Dakle, doista vjerujem da bi sve izgledalo drugačije i da će s novom predsjednicom na Pantovčaku doći do željene promjene.”
Rekli ste jednom da je zadatak ove generacije da stvori bolju, pravedniju i radosniju Hrvatsku. Ako možete dati konkretan odgovor: kako to predsjednik može napraviti?
“Tu sam se referirala na stih jednog pjesnika koji kaže ‘moja mala Hrvatska, tako rijetko radosna’, koji me doista pogodio i bio nekakav lajtmotiv ulaska u politiku u nastojanju da to bude drugačije. I zato i smatram da je odgovornost na mojoj generaciji i da pripadam doista drugoj generaciji nego gospodin Primorac, kada se on učlanio u partiju, ja sam se zapravo i rodila, 1972. godine, i vjerujem da predsjednica sa svojom komunikacijom s jednim inovativnim pristupom i s obzirom na autoritet koji ima, koji je temeljen na tolikom legitimitetu doista može otvoriti prostor za brojne druge teme, a istodobno unijeti i samim time radost u hrvatski politički život. Ali ne onu radost o kojoj se prethodno govorilo u slučaju Turudić, nego autentičnu radost, tako da bude i moja mala Hrvatska, gotovo uvijek radosna.”
Što biste prvo napravili da se dokopate Pantovčaka?
“Ne postoji prvi konkretan potez jer to nije politika jednog poteza. Postoji niz savjetnika koje bi okupila i s kojima bi onda surađivala na različitim temama koje bi doprinijele kvalitetnijoj političkoj budućnosti Hrvatske. U tom smislu, posvetila bih se i vojsci s obzirom na to da je predsjednica i vrhovna vojna zapovjednica i stavila bih veći naglasak na razvoj vojne znanosti zato što je to tema o kojoj se rijetko govori u hrvatskoj javnosti. A upravo način na koji vojna znanost i naši najbolji vojni stručnjaci koji su i vojno obrazovani u znanstvenom smislu je ono što će Hrvatsku dugoročno učiniti sigurnom. Mi trebamo kvalitetne stratege koji znaju upravljati uz onu svu infrastrukturnu opremljenost vojske o kojoj se ipak nešto češće govori. Naravno da bi brojni potezi uključivali i konačni stvarni angažman na novim tehnologijama i na kibernetičkoj sigurnosti kojom sam se bavila i tijekom čitavog saborskog mandata i u krajnjoj liniji predložila jednu rezoluciju o umjetnoj inteligenciji koja se dotiče upravo te problematike koja mi je samoj vrlo bliska.”
Rekli ste ranije da postoji nezdrava atmosfera straha od političke konfrontacije s predsjednikom Milanovićem. Vi se, dakle, Milanovića ne bojite?
“Ja sam zapravo i svojom kandidaturom pokazala, kada sam iskoračila protekli tjedan, dok još nitko se to nije usudio i dok su svi kalkulirali, da se ne bojim i da smatram i svojom političkom odgovornosti da prekinem tu atmosferu straha i pretjerane kalkulacije koja se stvorila oko toga tko će se konfrontirati sa Zoranom Milanovićem. Nije da se ja ne bojim Zorana Milanovića ili bilo koga drugoga, nego doista vjerujem u ono što imam ponuditi hrvatskim građanima. I u tom smislu mogu reći da mi je pao jedan teret s leđa i osjetila sam veliko olakšanje jer imam priliku. Autentično se kao doista nestranačka kandidatkinja boriti za viziju Hrvatske u koju vjerujem. I pokušati je pokazati i tijekom sadržaja koji ću prezentirati hrvatskim građanima. Na tom tragu, mislim da je bio pravi trenutak za reći ‘dosta je bilo’, a svi ostali koji su i dozvolili da se ta atmosfera nastavi i kasnije izašli, pokazali su da kalkuliraju i da nemaju dovoljno volje, ali i onoga možda što je još bitnije – srca da se bore za bolju Hrvatsku”, prenosi Danas.hr.
