Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja među državama zapadnog Balkana, pokazuju najnoviji podaci Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), o kojima piše Deutsche Welle.
Iako su i druge zemlje u regiji povećale izdvajanja za obranu, razlika u opsegu nabavki ostaje velika. Prema tim podacima, Srbija se nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sustava naoružanja, ispred nekih članica Europske unije u regiji, poput Hrvatske i Bugarske.
Naoružavanje traje godinama
Istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić objašnjava kako se pojačana ulaganja u obranu u Srbiji primjećuju već dulje vrijeme.
Prema njezinim riječima, tijekom posljednjeg desetljeća u toj se zemlji javio pritisak za obnovu vojne opreme naslijeđene iz bivše Jugoslavenske narodne armije, dok je političko vodstvo u tome prepoznalo i određenu simboličku vrijednost.
Dodaje i da su napetosti s Kosovom vjerojatno dodatno potaknule razmišljanje da snažniji vojni arsenal može biti važan adut u odnosima s međunarodnim akterima.
Uz najveći obujam uvoza naoružanja, Srbija ima i najveće izdatke za obranu u regiji. U razdoblju od 2020. do 2024. vrijednost njezina vojnog proračuna bila je oko šest puta veća od proračuna Albanije, koja je druga po potrošnji na zapadnom Balkanu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je najavio da će zemlja u idućih godinu i pol dana udvostručiti vojne kapacitete.
Oružje iz 13 zemalja
Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da intenzivnije naoružavanje nije novi trend te podsjeća da je snažniji val nabavki počeo još 2016. godine.
Prema njegovim riječima, kupovina vojne opreme često je povezana i s političkim motivima, a ponekad se, kaže, stječe dojam da se više vodi računa o tome od koga se oprema kupuje nego o tome što se točno kupuje.
Podaci SIPRI-ja pokazuju da je Srbija u posljednjih pet godina nabavila složene sustave naoružanja iz čak 13 različitih zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, ponajprije zahvaljujući nabavi sustava protuzračne obrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije.
Ipak, ta bi se struktura u budućnosti mogla promijeniti. Ako se realiziraju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati među glavnim dobavljačima vojne opreme Srbiji.
„Raznovrsnost dobavljača govori o dvije stvari – Srbija nema vojnog saveznika, ali ima dovoljno novca i spremnosti na zaduživanje za skupe sustave naoružanja, zbog čega je privlačan kupac različitim izvoznicima“, ističe Đokić.
Ostale zemlje regije znatno iza
Ostale države zapadnog Balkana znatno manje ulažu u uvoz naoružanja. Albanija se nalazi na 103. mjestu u svijetu, a njezin uvoz procjenjuje se na oko šest puta manji od srpskog.
Kosovo je prema istim podacima na 118. mjestu, Sjeverna Makedonija na 138., Bosna i Hercegovina na 144., a Crna Gora na 152. mjestu među ukupno 166 država primatelja složenog naoružanja.
U većini tih zemalja glavni partneri u opremanju vojske su Sjedinjene Američke Države i Turska, a nabavke se često koriste i za jačanje političkih odnosa s NATO-om.
Đokić napominje da se, unatoč rastu izdvajanja, ukupna količina naoružanja u regiji i dalje ne može usporediti s globalnim razinama.
Ističe i da kombinacija političke retorike i medijskih interpretacija često stvara dojam većih prijetnji nego što su one u stvarnosti, što se potom koristi kao argument za nova ulaganja u obranu.
Sporazumi o vojnoj suradnji, poput onih između Srbije i Mađarske ili između Hrvatske, Albanije i Kosova, prema riječima stručnjaka, ne predstavljaju klasične vojne saveze, već se uglavnom odnose na zajedničke vježbe, obuku i koordinaciju aktivnosti.
U takvom okruženju, zaključuje Đokić, NATO i dalje ostaje ključni faktor sigurnosti i odvraćanja u regiji, doznaje Net.hr.
