Najprije dobra vijest: golema većina mališana u Hrvatskoj je zadovoljna svojim djetinjstvom. Ali i gotovo polovina njih strahuje od siromaštva, a neki doista i žive u već ozbiljnoj bijedi iz koje jedva ima izlaza
Čak 90 posto desetogodišnjaka te 80 posto osmogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka u Hrvatskoj izrazito je zadovoljno svojim životom. Djeca se u Hrvatskoj osjećaju sigurno, zadovoljna su svojom obitelji, prijateljima i domom. No čak 42 posto osmogodišnjaka često osjeća zabrinutost zbog materijalne situacije u obitelji, piše Vuk Tešija za Deutsche Welle.
Dio je to prošli tjedan objavljenih rezultata istraživanja “Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj”, koje je tijekom 2019. godine provodio Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku. To istraživanje prvo je takve vrste provedeno u Hrvatskoj, bazirano na metodologiji međunarodne organizacije Children’s Worlds, koja se koristi u više od 40 zemalja svijeta, te je međunarodno usporedivo.
Osim što je siromaštvo samo za sebe razlog za brigu, poprilično je zabrinjavajuće što osmogodišnjaci u Hrvatskoj osjećaju zabrinutost zbog toga koliko im roditelji zarađuju.
Solidarnosti nestaje
Katarina Dodig Ćurković pročelnica Zavoda za dječju i adolescentsku psihijatriju Kliničke bolnice Osijek i predsjednica Nacionalnog povjerenstva pri Ministarstvu zdravstva za dječju i adolescentsku psihijatriju osoba je koja svakodnevno radi s djecom i adolescentima i ima uvid u stanje iz prvog reda. Zavod je specifična ustanova u Hrvatskoj jer je jedina psihijatrija za djecu koja nije pri psihijatriji za odrasle i odvojila se za potrebe mladih do 18 godina.
“Čim imate tu egzistencijalnu situaciju, odmah se povećava rizik za zanemarivanje djece. Imate nekoliko faktora, opasnost od siromaštva, niže obrazovani roditelji i nedostatak podrške okoline. Djeca iz takvog okruženja postaju vrlo često meta vršnjačkog nasilja, potencijalna su meta za seksualnu zloporabu, takva djeca su zanemarivana, od nutritivnog i medicinskog do obrazovnog zanemarivanja”, kaže dr. Dodik Ćurković.
Siromaštvo nije razlog za mentalnu bolest samo po sebi, ali je vrlo često uključeno kao jedan od faktora koji dovodi do problema.
Osječka psihijatrica upozorava i na raslojavanje društva koje se događa svakodnevno i sve više što ima za rezultat nedostatak empatije u društvu. “Izgubio se osjećaj za solidarnost, za međuljudsku blizinu. Ja sam u sustavu već 17 godina i popratili smo toliko pametne, maštovite, kreativne djece koje nema tko potaknut u životu. Roditelji se bore za egzistenciju i nemaju kada svojoj djeci davati pozitivnu podršku”, sažima problem dr. Ćurković koja godinama kroz svoj rad ima direktan uvid u sliku društva.
Samo jednom ti je 17 godina
“Patologija je sve žešće izražena, u vremenima našeg odrastanja su bile većinom ‘light’ dijagnoze, a sada su sve izraženije ozbiljnije dijagnoze. Zabrinjavajuće je što nam se i dobna granica sve više snižava i dolaze nam sve mlađa djeca”, upozorava doktorica koja evidentira problem i u sustavu jer se djeci ne pomaže na vrijeme i dosta vremena prođe dok se detektira problem i dok dijete dobije adekvatnu pomoć.
Upozorava i da sadašnja situacija sa protuepidemijskim mjerama uveliko otežava sve skupa. “Djeca nemaju ni izleta, ni ekskurzija, ni druženja. Škola im je online… Ali samo jednom imaš 17 godina i cijela generacija puno propušta”, kaže doktorica.
Prema Državnom zavodu za statistiku Republike Hrvatske, prošle godine je čak 23,3 posto stanovništva živjelo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a 7,3 posto ih već živi u teškoj materijalnoj deprivaciji. Ti podaci jasno govore da je trećina zemlje na rubu ili već debelo ispod ruba siromaštva.
O nekoj socijalnoj mobilnosti uglavnom nema ni govora, jer ako ste iz siromašnije i slabije obrazovane obitelji, velike su šanse da ni vi, ni vaša djeca nećete izaći iz tog kruga. Siromašnija djeca su izložena i socijalnoj isključenosti, nedostupne su im mnoge aktivnosti koje danas sve više koštaju. Bavljenje sportom, glazbom ili nekom izvanškolskom aktivnosti već odavno nije besplatno.
Prošlogodišnja bilježnica obrisana gumicom
Tajana Šarić je magistra socijalne pedagogije i radi kao školski defektolog u Obrtničkoj školi u Osijeku te i sama kaže da su djeca danas uključena na društvene mreže koje diktiraju trendove. Bitno je imati markiranu odjeću i novi mobitel kako bi bio prihvaćen u društvu. Pazi se u čemu se dolazi u školu i prema tome se pokazuje status. “Naravno da djeca primjećuju tko je kakvog imovinskog stanja i da to utječe na odabir s kime će se družiti”, kaže Tajana Šarić.
Siromaštvo se pojavilo i kao problem kada je proljetos počela online nastava, jer mnogi učenici nisu imali tablete ni laptope pa je Ministarstvo obrazovanja uskočilo i podijelilo tablete. No tada se pojavio još jedan problem jer jednostavno mnogi učenici nisu imali ni internet. Ministarstvo je opet uskočilo i poslalo SIM kartice da učenici mogu pratiti nastavu.
“Mi vidimo tko dolazi cijeli tjedan u istoj trenerici pa se ponekad i mi profesori organiziramo među sobom i okupimo, nabavimo, pitamo učenike je li im treba jakna, tenisice ili nešto. Nisam nikada dobila ‘ne’ kao odgovor”, kaže Tajana koja je svjesna razmjera problema o kojem govori.
“Imala sam učenika koji je uredan dolazio na nastavu, vidi se da ima brižne roditelje, ali me pogodilo kada sam vidjela da su obrisali sve iz bilježnice od prošle godine kako bi im sin imao bilježnicu i ove godine. Naravno da smo našli bilježnicu i pribor za njega, ali takve stvari te pogode”, ispričala je svoje iskustvo Tajana.
Ne okrećite glavu!
Ova mlada socijalna pedagoginja predano radi svoj posao i poznaje situaciju na terenu pa kaže da su često roditelji i dio problema. “Imali smo nedavno slučaj djevojčice koju roditelji nisu htjeli slati u školu, a kao obrazloženje su rekli da se boje da će ostati trudna”, prenosi stav nekih roditelja.
Država stipendira deficitarna zanimanja poput mesara, stolara, autolakirera… Što je jedan od motiva za upisivanje srednje stručne škole (koja u Hrvatskoj još nije obavezna) tog smjera. Ali ta zanimanja ne garantiraju u Hrvatskoj socijalnu mobilnost i prelazak u viši platni razred. To je ujedno i jedan od odgovora zašto se Istok zemlje prazni.
Na pitanje što se može učiniti da se stvari poprave, Tajana Šarić samo kaže: Ne okretati glavu.
Net.hr