Da je situacija sve gora potvrdila je i predsjednica Udruge ‘Nismo Same’ Ivana Kalogjera
Prije godinu dana saznala je da ima rak dojke. Hitno je operirana, ali na terapije zračenjem, umjesto u zagrebačke bolnice, iz Siska je morala u Rijeku.
“Stvarno je sramotno. Još više taj odnos prema onkološkim pacijentima. Ja sam taj pacijent koji nije znao hoće li ostat na životu. Bilo je jako teško. Primila sam četiri kemoterapije to me jako iscrpilo i psihički sam bila loše”, kaže pacijentica oboljela od raka dojke za RTL Danas.
Da ovo nije izoliran slučaj već sve češći problem, potvrđuju u udruzi ”Nismo Same”. “Mi vrlo dobro znamo da je situacija nikad gora i to traje od svibnja”, rekla je Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge.
Veći priljev pacijenata
U Rijeci, gdje su tri linearna akceleratora liste čekanja nema, ali iz bolnice primjećuju povećan priljev pacijenata.
“Imali smo oko 60 sad na dan na zračenju imamo oko 120 pacijenata. Radimo sve dane u tjednu od devet ujutro pa sve do navečer i tako uspijevamo pokriti sve potrebe”, rekao je Alen Ružić, ravnatelj KBC Rijeka.
U bolnicama u Hrvatskoj postavljeno je 16 od predviđenog 21 linearnog akceleratora. Do kraja godine trebali su raditi svi, ali to se neće dogoditi.
Situacija se popravlja?
U funkciji je jedino onaj u Klinici za Tumore, ali samo za hitne slučajeve. Tri u Vinogradskoj su na čekanju. Ipak, iz bolnice obećavaju:
“Svi linearni akceleratori bi trebali biti dostupni do sredine iduće godine. Od toga će dva biti u funkciji krajem siječnja 2026.”, kažu iz bolnice.
I iz zagrebačkog Rebra tvrde da se situacija od ljeta popravlja. U funkciji je šest od sedam aparata. “Na dan zračimo 200 bolesnika. Bolesnike ne upućujemo na onkološko liječenje u druge ustanove”, kažu.
Neodgovornost prema građanima
No, za pacijente terapija u drugim gradovima, nažalost, nije jedini problem.
“Ono što je najgore što nam se javljaju pacijentice kojima nisu priznali troškove puta zato što kažu da nisu dokazale da se mogu zračiti u Zagrebu i po meni se pokazuje jedna velika neodgovornost prema građanima”, kaže Kalogjera.
Takva je sudbina zadesila i 65-godišnju pomoćnicu u nastavi. “Živim u Sisku i s obzirom na to da smo na području koje je pogođeno potresom nama je željeznica besplatna. Ja sam to u Zagrebu mogla obaviti bez ijednog eura ovako sam bila prisiljena potrošit svoju ušteđevinu jer bilo je pitanje života i smrti. Oko 1500 eura kad gledam sve dane”, kaže onkološka pacijentica.
Nepovoljna situacija za pacijente
Iz HZZO-a poručuju da se troškovi refundiraju svima koji na to imaju pravo, no Udruga za promicanje prava pacijenata upozorava da zdravstvena zaštita nije jednako dostupna svima.
“Ovo je jedna vrlo nepovoljna situacija za pacijente. Diskriminacija i zapravo se pitamo da li sustav funkcionira ako pacijent u blizini mjesta stanovanja ne može dobiti osnovnu terapiju za koju bi morao imati pravo”, rekla je Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
A sve što oboljeli žele – je dostupna terapija. Jer zdravlje – ne smije čekati, piše Net.hr.
