Prošla su već tri mjeseca otkako je nestala Inina plinska platforma Ivana D.
Za njom se tragalo pet dana, a potom je pronađena na dnu mora gdje se nalazi i danas – oko 25 nautičkih milja od Pule i 40 metara pod vodom.
“Istraga o nesreći na eksploatacijskom odobalnom objektu Ivana D i dalje je u tijeku”, kazali su nam iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Kažu nam kako je cilj predmetne istrage prikupljanje i analiza podataka sa svrhom utvrđivanja uzroka nesreće, kao i donošenje preporuka kako bi se ovakvi događaji izbjegli u budućnosti. Također, o svim aktivnostima i radovima obaviještena su nadležna tijela državne uprave, na temelju kojih će se utvrditi mogućnosti i planovi za sigurnu sanaciju i trajno napuštanje bušotine te sanaciju eksploatacijskog objekta Ivana D, piše Net.hr
Mogla bi postati umjetni greben
Isto su nam potvrdili i iz Ine. No, napominju kako se održavanje može isključiti kao uzrok potonuća i puknuća pilota jer je platforma bila redovito održavana.
“Lučka kapetanija je rekla da Ina u roku od 30 dana mora obilježiti taj dio gdje je platforma potonula. To područje smo morali označiti bovama kako neki brod ne bi zalutao”, doznajemo iz Ine.
Potonula platforma je monopod ukupne težine 552 tone i ne predstavlja prijetnju za odobalnu navigaciju s obzirom na to da je najbliža udaljenost do kopna 39,2 kilometra, i to do poluotoka Istre.
No, mnogi se pitaju što se događa ako platforma ostane na dnu mora. S ekološke perspektive, ostavljanje potonule konstrukcije platforme je svakako mogućnost vrijedna razmatranja i već primijenjena u svijetu dekomisije po prestanku rada plinskih i naftnih platformi. Kako doznajemo, Ivana D bi onda postala umjetni greben.
Povećanje biodiverziteta
U talijanskom dijelu Jadrana postoji platforma Paguro koja je potonula 1965. godine i ostavljena je kao umjetni greben, a sada predstavlja atrakciju u scuba turističkoj ponudi Ravennae, uz fantastične prizore i povećanje biodiverziteta morske flore i faune lokalnog područja.
“Znanstveni radovi su pokazali da dolazi do povećanja biodiverziteta pa ima više riba koje dolaze jer one na otvorenome moru traže zaklon, a ima i hrane. Također, s obzirom na to da se tamo nalaze ribe onda dolaze i dupini jer ganjaju te ribe. Dupini vole i platforme i područja oko platformi zato što su to područja zaštićena od plovidbe – tamo nitko ne može ići i dupini imaju mir pa se tamo zadržavaju”, govori nam dr. sc. Bojan Hamer iz Centra za istraživanje mora.
Neke vrste su iznimno ugrožene
Kaže nam kako sami cjevovodi predstavljaju određenu nišu koji pružaju sklonište, odnosno, zaštitu jer se račići, ribice i škarpine vole skrivati.
“Naša zakonska regulativa govori da se platforma može maknuti. U sklopu monitoringa se radi procjena stanja okoliša, gleda se obraštaj i biološko-ekotoksikološki učinci aktivnosti i samog rada proizvodnje plina na platformi na okoliš. Gledamo obraštaj i onda smo upoznati s biodiverzitetom. S ekotoksikološkog stajališta, umjetni grebeni ne predstavljaju opasnost okolišu već pridonose povećanju biodivirziteta”, kaže nam dr. sc. Hamer.
No, postoji jedan problem. Dubokomorske periske žive na većim dubinama i otvorenom moru te su one jako ugrožene zbog koćarenja.
“Jednom kada se dubokomorska periska iščupa ona se više ne može zakopati, mrtva je. Ako postoji neki greben ili zaštićeno područje onda se tamo neće koćariti. Zato bi, po mišljenju našeg Instituta, ovu platformu trebalo ostaviti na dnu mora jer je zaštićeno područje i nalazi se na dovoljnoj dubini. Postavio bih i dodatne umjetne grebene koji bi spriječili koćarenje kako se to s periskama ne bi događalo”, zaključio je u našem razgovoru dr. sc. Hamer.
