Maturanti 4. B razreda odlučili su da je prof. Lovrić bio toliko dobar da je zaslužio ono najbolje s ražnja. Profesora zovu Zoki Legenda i Doktor Zoki, a i roditelji dijele isto mišljenje
Naprtili su ražanj na ramena i ležerno se uz pjesmu ušetali u školu. A onda su prošli hodnicima do svog razreda i unijeli pečenog odojka.
Profesori su zijevnuli, ali postali su dio plana i u zbornicu pohitali po prof. Zorana Lovrića. Nisu mu odali tajnu, ali su se gušili u smijehu, te poslali ga u njegov 4. B razred.
“Iznijeli su iz učionice odojka, ja sam bio u šoku, nisam znao što napraviti, još je trajala nastava”, govori nam prof. Lovrić o susretu s pečenim odojkom.
Njegov razred, maturanti Srednje strukovne škole Velika Gorica, odlučili su svog razrednika gospodski počastiti jer u četiri godine on je među njima zaslužio nadimak “Zoki Legenda”.
“Bio sam bez teksta, suze su krenule! Ušli smo u razred na 15 minuta, zamolio sam ih ipak da ne radimo nered po školi. Pa smo iznijeli odojka do parka i počastili se”, smije se razrednik i prepričava o najoriginalnijem daru koji je ikad dobio.
Naišli su umirovljenici, pa i radnici “Čistoće”, sve su ih pozvali na gozbu, bili su široke ruke, a tko bi odolio pečenom prasencetu pa su se i oni pridružili.
“Pripremili su i noževe, vilice, piće… ‘Riješili’ smo odojka, a onda su moji dečki sve za sobom pospremili”, s posebnim ponosom primjećuje razrednik kakve je mladiće odgojio i koji paze da iza sebe ne ostave nered.
Pitamo, kakve je mladiće iznio iz škole i kako bi ih opisao u tri riječi, a on bez zadrške kaže: “Oni su ekipa, braća, družba! Posebni su to dečki s velikim srcem, jako se daju jedan za drugoga, baš kako sam ih četiri godine učio.”
Sjeća se, kad su stigli u prvi razred bili su izgubljeni, baš kao svaki drugi školarac u srednjoj školi. A on je radio na tome da ih međusobno spoji, da izgrade odnose zajedništva i da budu solidarni jedan prema drugom, prijatelj u nevolji i dobar kolega.
“Mislim da sam nešto napravio, ti mladići znaju što su vrijednosti, pripremao sam ih da će doći dan kad će izaći iz sigurnog zaleđa roditeljskog doma, da će ući u realan sektor, svijet rada koji je grublji. Da onda trebaju biti podrška jedan drugom, a to se uči dok su mladi”, govori ovaj profesor koji ne skriva ponos na svoj razred.
U njemu su 21 mladić iz Velike Gorice, Zagreba i okolnih sela. Oni su pečenim odojkom dali do znanja što misle o svom razredniku, ali posebno su ga dodirnule poruke roditelja koje je primio. Kaže, suze su krenule kad ih je čitao.
“Poštovani profesore, rijetko se nađe profesor kojeg učenici tako zavole od prvog dana… Nikad u ove četiri godine nisam slušala ništa osim ‘Zoki legenda…’ Zbog vas je Toni volio tu školu…. A meni je samo to bilo važno do kraja dana. Ponosna sam jer smo s vama danas dočekali ove divne mlade ljude, hvala na svemu i sretno”, bila je samo jedna od poruka roditelja razredniku na kraju srednje škole njihovih sinova.
I da, poseban je odnos s njima imao, kaže da su imali zajedničke WhatsApp i Snapchat grupe, on je kao profesor išao prema svojim učenicima, htio im je biti bliži, a u tome je i uspio.
“Nisam se udaljavao od njih, nego sam ih pokušao razumjeti. Uvijek sam među njima poticao argumentiranu raspravu i govorio im – možemo raspravljati, ali daj mi argumente! Poseban je to razred i jako sam ponosan na njih”, govori nam profesor Lovrić.
U školi radi 12 godina, ali kaže nikad nije doživio nešto ovako emotivno, a za odojka ispaljuje: “Nešto najoriginalnije što je ova škola, ma Velika Gorica, doživjela!”, piše Katarina Dimitrijević Hrnjkaš za RTL Danas.hr.
Pogledajte kako je izgledalo unošenje odojka u školu o kojem će se još dugo pričati:
