Mladi Hrvati su među digitalno najpismenijima u Europi, ali zato najviše – žive na mrežama! Pokazuje to istraživanje o ‘generaciji budućnosti’ predstavljeno na obljetnici Instituta Ivo Pilar. Odakle potreba za dokazivanjem na mrežama – i zašto mladi slijede izazove poput ‘Urbexa’ koji je najvjerojatnije doveo do zapaljenja Vjesnika?
Dok se mladi u ostatku Europe preko interneta uključuju u društvene i kulturne aktivnosti, u Hrvatskoj mnogi obilaze napuštene objekte kako bi se pokazali na društvenim mrežama.
Sociolog Mirko Petrić objašnjava: “Veliki broj ljudi koji su danas mladi ne žive ovdje s nama. Mi ih vidimo na ulici, gledaju u mobitele, gledaju u nas, zapravo nismo u istom prostoru. Njihov je svijet u velikoj mjeri postao ono što im se servira preko društvenih mreža”.
Premda se svrstavaju među najvještije kada je riječ o digitalnoj pismenosti, istraživači Instituta Ivo Pilar napominju da su hrvatski mladi ujedno i među onima koji najviše vremena provode online u Europi. To vrijeme uglavnom koriste za razonodu, komunikaciju i stvaranje vlastitog imidža. Sociologinja Inga Tomić-Koludrović ističe da mladi navode kako se mogu osloniti samo na uzak krug od jednog do pet ljudi: “Isključivo obitelj i najbliži prijatelji. To znači da vršnjačka grupa nema više takav utjecaj kao što je imala nekad u smislu druženja i peer utjecaja, nego da se grupe druženja prebacuju na društvene mreže”.
Jako slaba motorika
Mladi u Hrvatskoj rijetko se uključuju u umjetničke sadržaje — slabo posjećuju kazališta i kina, malo čitaju, a po praćenju influencera i internetskih izazova odmah smo iza Srbije.
Sociolog Petrić ističe: “Kod nas se krenulo s idejom da će mladi postati digitalno pismeni da ćemo se uključiti u suvremene procese, sada vidimo da mladi više ne mogu držati olovku u ruci, da se više djeca ne upisuju u osnovne škole jer nemaju razinu motorike za upis u školu”.
Pozdravlja i činjenicu da se u nekim školama postupno uvodi zabrana mobitela, jer se skrolanjem po mrežama mladi uspoređuju s – prividno – ljepšima, bogatijima i uspješnijima, što snažno utječe na njihovo mentalno zdravlje.
Sociologinja Tomić-Koludrović upozorava: “Imaju osjećaj, iz intervjua to vidite, da se od njih očekuje da budu sve odjednom. I zgodni i uspješni i pametni i druželjubivi. Pritisak je kao da sve odjednom trebaju biti i zbog toga je taj čest osjećaj tjeskobe”.
Potreba za dokazivanjem
Psihologinja Marija Džida ističe da su djevojčice i djevojke dosljedno manje zadovoljne svojim životom i općenito manje sretne: “Također, više iskazuju razine nezadovoljstva samima sobom u odnosu na dječake i mladiće”.
Za povećanje životnog zadovoljstva ključno je smanjiti pritisak učenja i velika očekivanja koja se nameću mladima; ulagati u učitelje koji danas često moraju preuzimati i ulogu školskih psihologa; te, po uzoru na nordijske zemlje, poticati druženja na otvorenom.
Psihologinja Marina Kotila Topić podsjeća da su mladi mnogo više od onoga što se vidi na društvenim mrežama. Naglašava kako ih ne definira samo online svijet: “Mladi su se uvijek u toj dobi imali potrebu dokazivati, uvijek imali potrebu prihvaćati nekakve izazove. Iskoristimo uređaje kao put kao alat da bolje upoznamo tu djecu, da ih pitamo kakve igrice igraju, što prate na mrežama, što ih zanima”, savjetuje.
Unatoč svemu, slika nije potpuno negativna — mladi u Hrvatskoj u pravilu jesu zadovoljni svojim životom. Druženje na otvorenom i dalje im je privlačnije od virtualnog svijeta, samo ih treba potaknuti da naprave taj prvi korak natrag u stvarnost, prenosi Danas.hr.
