O postupanju institucija u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, zaštiti žrtava i odgovornosti sustava za RTL Danas govorila je Tatjana Katkić Stanić
Nakon uhićenja 58-godišnjeg trenera borilačkih sportova iz Karlovca, osumnjičenog za spolno zlostavljanje dvoje djece, ponovno se postavilo pitanje načina na koji bi institucije trebale postupati kada postoji sumnja na ovakva kaznena djela.
Poseban naglasak pritom je na zaštiti djece, postupanju prema njima tijekom istrage i sudskog postupka te mjerama kojima bi se trebala spriječiti njihova dodatna traumatizacija.
O načinu postupanja institucija u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece, zaštiti žrtava i odgovornosti sustava za RTL Danas govorila je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić.
Što se očekuje od institucija i kako trebaju postupati kada postoji sumnja na spolno zlostavljanje djeteta?
Kod spolnog zlostavljanja djeteta, kao i kod svih ostalih postupanja kada se radi o nasilnim ponašanjima prema djeci, ključno je da osoba koja prva primijeti da se nešto događa prvenstveno zaštiti dijete, osigura ono što mu je potrebno i pokrene cijeli sustav, od policije do svih ostalih nadležnih službi.
To su često situacije u kojima djeca osjećaju sram i krivnju. Odrasle osobe koje čine takva kaznena djela vrlo često dijete dovode u zabludu da je ono za nešto krivo i da se treba sramiti priznati drugima. Važno je pratiti znakove kod djece, da dijete stekne povjerenje u odraslu osobu i da se, kada se povjeri ili kada odrasla osoba primijeti da se nešto sumnjivo događa, odmah reagira.
Imate li informacije o slučaju iz Karlovca? Je li se postupilo kako treba?
Ne znamo ništa konkretno. Ključno je djetetu osigurati sigurnost i stručnu podršku, njemu i članovima obitelji, odnosno djeci ako se radi o više djece.
Izuzetno je važno da policija ima službenike posebno osposobljene za intervenciju u ovakvim slučajevima, ali je ključno senzibilizirati i državno odvjetništvo i sudove te dijete staviti u fokus.
Vjerujemo i nadamo se da će Barnahus model, odnosno Kuća dječjih prava, koja predviđa zaštitu djece u ovakvim najtežim slučajevima zlostavljanja i nasilja, omogućiti pravovremenu reakciju, jasna postupanja i osigurati da je dijete apsolutno zaštićeno i u fokusu. Stručnjaci bi se trebali okupiti oko djeteta i ono bi se trebalo ispitivati samo jednom, a ne bezbroj puta tijekom postupka.
Što kaže statistika? Koliko je slučajeva spolnog zlostavljanja djece u Hrvatskoj?
Konkretne statističke podatke ima nadležno ministarstvo. Ono što nas zabrinjava i na što ukazujemo jest da je, primjerice, tijekom prošle godine bilo 35 mjera rada za opće dobro, bez dodatnih zaštitnih mjera.
Čini nam se da u ovakvim situacijama, za ovako teška kaznena djela, izostaje primjerena reakcija društva, odnosno onih koji donose odluke. Tu mora postojati maksimalna odgovornost i postrožavanje kazni. Često se dogodi da, prije nego što završi psihosocijalni tretman žrtve, počinitelj već završi svoju mjeru. Tako blage kazne za tako teška kaznena djela apsolutno su nedopustive.
Očekujete li strože kazne od sudova?
Od sudova očekujemo senzibilizaciju. Očekujemo da se u svakoj situaciji procjenjuju rizici i da se koristi postojeći mehanizam, a to su zaštitne mjere nakon izvršenja kazne.
Kod osoba kod kojih postoji rizik, a ovo je kategorija u kojoj postoji visok rizik, ponašanje se mora kontinuirano pratiti kako se takva situacija ne bi ponovila.
Isto tako očekujemo da se zakonskim promjenama osigura da sve institucije, društva i udruge koje se bave djecom mogu provjeriti je li neka osoba bila osuđena za takvo kazneno djelo te da se mjerama opreza i zaštitnim mjerama osigura da takve osobe ponovno ne rade i ne dolaze u doticaj s djecom, prenosi Danas.hr.
