“Sredozemna grobnica” – Ponovno smo se osramotilili kao civilizacija

Priča o Titaniku od 14. travnja 1912. godine

Epska pomorska katastrofa prepričana na tisuće načina, snimljeni filmovi, bezbroj dokumentaraca, podmorskih istraživanja, istraživanja pomorskih nezgoda, istraživanje uzroka, analize i sve što je potrebno da se upozore buduće generacije i ne prepusti zaboravu. Poginulo je ili se utopilo 1.517 putnika i članova posade.

Svjedočili smo užasima klasnih razlika, zaključavanju ljudi iz nižih razreda, prednostima pri spašavanju bogatih i slavnih, borbi za život, najnižim ljudskim strastima, bolesnim umovima…

titanic
Titanic

I što smo naučili iz svega? Ljudskoj pohlepi i težnji za profitom nema granica. Zanemarit će pravila i propise, nagovarat će žrtve, dat će im popuste, organizirati tombole, a sve s jednim jedinim ciljem – brzom zaradom.

A žrtve, tko su bile žrtve nad kojima je proliveno toliko suza u zbilji ili kino dvoranama? Žrtve su bili imigranti. Doduše bijeli, a neki i bogati, ali ipak samo imigranti.

Ima li koja obitelj iz Rijeke, Istre, Liburnije ili Dalmacije koja nije imala nekog imigranta? Čiji pradjed ili djed nije bio u „Amerike“?, tko nema nekog člana obitelji u Australiji, Zelandu, Čileu, Argentini…?  Svi smo mi povezani s imigrantima.

Priča o izbjegličkom brodu od 19. travnja 2015. godine

Pazi sad ovo:

  • Na izbjegličkom brodu koji je u nedjelju potonuo između libijske obale i talijanskog otoka Lampeduse bilo je 950 ljudi, rekao je jedan od preživjelih.
  • „Krijumčari su zaključali vrata i blokirali ih u pokušaju da iziđu“, rekao je preživjeli koji je smješten u bolnicu na Siciliji.
File picture showing migrants from North Africa arriving at Lampedusa
Jedan od pretrpanih ribarskih brodova

Osjećate li sličnosti s prethodnom pričom? Osjećate li tugu i bol za “onim što ih more uze“? A žrtve su imigranti. Ista im je bila nada i želja kao i žrtava Titanika, kao naših pradjedova – potražiti bolju budućnost. Željeli su samo malo bolji život za sebe i svoje. To je njihov jedini grijeh.

Nitko ne izvještava o imenu broda koji je potonuo. Pa kako onda uopće snimiti film? A prošlo je svega 103 godine i pet dana između Titanika i ovog bezimenog broda. Što se promijenilo? Što je promijenilo naš odnos prema žrtvama mora? Što je promijenilo naš odnos prema imigrantima?

Može izgledati patetično, ali prejaka je veza ovog našeg grada s morem i imigrantima. Ako nisi iz pomoračke obitelji ili ako nisi imao u obitelji bar jednog imigranta, onda si imigrant ili dijete imigranta koji je došao u Rijeku u potrazi za boljim životom.

Stoga, na trenutak bar, zastani kraj mora, izgovori molitvu ili prigodnu riječ … Razmisli, prošlo je cijelo stoljeće, a nismo ništa naučili. Uzalud SOLAS, GPS, ICT, ISPS… i cijela abeceda kad se priča ponavlja.

A jesi li siguran da i ti ili netko od tvojih neće za pedeset, sto godina biti imigrant na uzburkanom moru?

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Views Views