Američka agencija za hranu dala je zeleno svjetlo mesu uzgojenom u laboratoriju. Ocijenili su da je sigurno za konzumaciju, i pitanje je trenutka kada će stići do američkih trgovina i tanjura
Pile koje je stiglo do vašeg tanjura, a nitko ga nije zaklao. Umjetno meso. Američka agencija za hranu dala je zeleno svjetlo mesu uzgojenom u laboratoriju. Ocijenili su da je sigurno za konzumaciju, i pitanje je trenutka kada će stići do američkih trgovina i tanjura.
Procedura zvuči jednostavno: uzme se stanica žive peradi i iz toga u kontroliranim uvjetima stvori umjetna kokoš. Ovo je velik trenutak za industriju hrane, dan kada se svijet počeo mijenjati, komentiraju Amerikanci.
Prava izgledom, navodno i okusom, prava piletina koja nikada nije bila kokoš. Nije joj odrubljena glava i nije živjela u kavezu s još 500 braće i sestara. Takva piletina – ukusna i čovjeku koji je bio u svemiru, Richardu Bransonu.
“Lijepo je jesti piletinu koja nije bila živa i zaklana. I koja nije bila u baterijskim kavezima. Da, upravo to”. kazao je Branson
Umjetno pile – nešto što nam je zvučalo kao Science Fiction danas je realna mogućnost. Već ga jedu u Singapuru, a na korak do toga su i Amerikanci.
Njihova agencija za hranu i lijekove dala im je prva odobrenja, čeka se Ministarstvo poljoprivrede – a onda će krenuti u proizvodnju pilećih prsa u laboratoriju uz pomoć jedne stanice kokoši. I tu neće stati – govedina, junetina, krmenadle, šnicle – proizvodit će sve.
To bi trebalo spasiti zemlju od stakleničkih plinova, iskorištavanja tla, vode i energije, spasilo bi nas to, tvrde, od zloglasnog metana kojeg proizvode krave To bi u našoj svakodnevici trebalo smanjiti jedenje mesa, jer prosječan Europljanin pojede 80 kilograma godišnje.
Šeri iz Zagreba kaže kako jeo piletinu uzgojenu u laboratoriju, te dodaje:”Ne bojim se ja ništa. Sve što je jestivo jedem”.
“Ma ne. Mislim ako gledamo što je meso, ono koje trči po dvorištu, e to je meso. Ovo sve drugo, tko zna što mi pojedemo. Iz laboratorija ja ne bi jela sigurno”, govori Ljerka iz Zagreba.
Hrvoje Hribar kazao je kako ne bi jeo pile iz laboratorija. “Već mi je ova sada koju jedem dovoljno umjetna da je pokušavam ne jest”.
Većina Hrvata bi vjerojatno samo probala, i to samo jednom jer kod nas je meso najčešće na tanjuru. Ćevapi, pljeskavica, janjetina – sve.
“Roštilj je roštilj, znamo što je to. Domaće uzgojeno meso uvijek će biti aktualno. Mi jedemo čvarke, ćevape, janjetinu, odojak – sve. I to će vam ostati baš kako treba biti. Biste li vi jeli? Ma ne bi, ćevapi su ćevapi, meso je meso”, kazao je Josip Matijević, vlasnik restorana.
Meso je meso – ali dokle možemo ovako. 80 milijardi životinja ubije se godišnje da bi na tanjuri svakodnevno imali pohanu piletinu. Mogu li naše klimatske probleme riješiti laboratorijska pileća prsa?
“Sigurno da tako smanjujemo pritisak na planetu. Nas je sada 8 milijardi, do 2050- će nas biti barem 10 milijardi. Da, treba sve te ljude nahraniti. Mislim da je cijena toga sad nepristupačna. Možda bi to imalo nekog utjecaja kada bi bilo jako dostupno, ali opet – što ćemo onda raditi zemlji, tko zna”, govori Jelena Ivanišević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku.
“Sigurno to nije neko dugoročno rješenje. Meni to izgleda kao marketinški trik, mislim da nas to neće riješiti problem gladi i klimatskih promjena”, kazala je Jelena Puđak, znanstvena suradnica na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”
Marketinški trik ili spas za planetu? Kako god, stručnjaci vjeruju da nam je budućnost bez ubijanja, prenosi danas.hr.
