Vlada je ograničila cijene goriva, ali nekoliko je stvari koje bi mogle pogurati cijene na više i zakotrljati poskupljenje
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključne naftne rute, nakon napada na Iran snažno je uzdrmalo svjetsko gospodarstvo. Naime, tim putem prolazi čak 20 posto globalne opskrbe fosilnim gorivima.
Prošlo je 11 dana od napada Izraela i SAD-a, a cijena barela nafte u međuvremenu je premašila 100 dolara, dok je u jednom trenutku dosegla i 120 dolara. Samo tjedan dana ranije barel je stajao nešto više od 70 dolara.
Situacija se dodatno zakomplicirala nakon što je Iran gađao energetska postrojenja u susjednim državama. Kao reakciju na to, velike kompanije počele su otkazivati ugovore aktiviranjem odredbi o “višoj sili”, mehanizmu koji se koristi kada zbog neplaniranih i nepredvidivih okolnosti nije moguće ispuniti ugovorne obveze.
Energetska kriza i osjetljiv trenutak za poljoprivredu
Ova energetska kriza posebno dolazi u osjetljiv trenutak za poljoprivredu, neposredno pred sjetvu i tijekom aktivnog dijela poljoprivredne sezone. Pitali smo prof. Ivu Grgića, stručnjaka za poljoprivredu, hoće li poskupljenje plina i nafte poskupjeti i poljoprivrednu proizvodnju, a posljedično i hranu.
“Već dugo nemamo predvidivost bilo čega, najmanje ekonomski pa u tome i promjena kod poljoprivrede. Ekonomske zakonitosti i zaključci iz logičnog prosuđivanja nestale su pred špekulativnim odlukama. Špekulativne odluke donose kratkoročne koristi pojedinim multinacionalnim kompanijama, a posredno pojedincima koji raspolažu informacijama o npr. početku ratnog sukoba na Bliskom istoku. U takvim okolnostima jedino je izvjesna neizvjesnost pri čemu konačnu svekoliku cijenu plaća većina, kod poljoprivrede su to potrošači”, objašnjava prof. Grgić.
Skuplji energenti – skuplja i proizvodnja hrane?
Prof. Grgić nastavlja objašnjavati kako stvarni i očekivani poremećaji u transportu nafte i plina dovode do rasta cijena iznad razina koje bi bile logične, a taj se efekt potom prelijeva i na poljoprivredu. “A onda vertikalno sve do standarda potrošača. Većina ozbiljnih svjetskih poljoprivrednih proizvođača ne bi trebala u narednih pola godine doći u stanje neizvjesnosti proizvodnog ciklusa. Dio proizvodnji je u tijeku, poglavito biljna, a ti proizvođači ne kupuju dizel na litre niti mineralno gnojivo na dekagrame, oni imaju u pričuvi dovoljno sve do jeseni. A oni manji će se snaći barem za reduciranu tehnologiju. I jedni i drugi će očekivati da klimatološki godina bude povoljna te da potrošačima porastu dohoci da mogu platiti veću cijenu”, ističe.
Dodaje i savjet iz perspektive onih koji nisu neposredno uključeni u rat ili proizvodnju: “Jedino što mogu iz sigurne udaljenosti od rata i proizvodnje preporučiti da se racionalnije koriste neki poljoprivredni inputi, kao npr. mineralno gnojivo i zaštitna sredstva te će i potrošnja pogonskog goriva biti manja.”
Na pitanje što očekuje od sjetve s obzirom na divljanje cijena, a uzimajući u obzir da cijenu umjetnih gnojiva izravno određuje cijena plina, prof. Grgić kaže da je realno očekivati da će se cijene energenata vratiti na niže razine. Iako ne na razine od prije nekoliko dana, ipak bi se trebale spustiti u prihvatljive okvire i bez naglih cjenovnih “pikova” ili oscilacija.
Sjetva već pripremljena, nepredvidiva je jesen
“Sjetva će se obaviti, kao i drugi nužni agrotehnički zahvati. Ovo temeljim na već izrečenom tj. da veći proizvođači imaju dovoljno energenata koje su već ranije kupili, ali tu je i intervencija Vlade koja je limitirala prodaju cijene plavog dizela. A što će biti na jesen, to možda zna baba Vanga. Ili sin američkog predsjednika”, kaže naš sugovornik.
No pitanje svih pitanja je – hoće li zbog svega poskupjeti hrana?
‘Nema razloga poskupljenju, ali…’
Prof. Grgić ističe da za sada ne postoji razlog za poskupljenje, ali upozorava – uvijek postoji ono “ali”. Podsjeća da u lancu od proizvođača do potrošača sudjeluju poljoprivrednici, otkupljivači, prerađivači, distributeri, trgovci i ugostitelji, a krajnji kupac je na samom kraju.
“Svaka od tih karika ugrađuje svoju zaradu, često i više od toga. Pojednostavljeno rečeno – ugrađuju inflatorni dio koji nikada ne vraćaju ako ipak ne dođe do inflatornog udara. Jedino su potrošači osuđeni da kupuju poljoprivredno-prehrambene proizvode po bilo kojoj cijeni”, objašnjava.
Dodaje i zašto zasad nema potrebe za rastom cijena: “U proizvode su ugrađeni troškovi od ranije – odnosno troše se energenti nabavljeni po daleko nižim cijenama nego što su danas. Ipak, iskustvo nas upozorava, jer ekonomska logika je nestala, da možemo očekivati porast cijena sve do granica izdržljivosti potrošača”, kaže naš sugovornik.
Gomilanje hrane i negativni efekt
Prof. Grgić upozorava i na utjecaj medijskih prikaza koji, po njemu, mogu izazvati paniku među potrošačima i potaknuti gomilanje zaliha, što potom šalje signal ostalim sudionicima u opskrbnom lancu da podignu cijene.
“Kao što poljoprivrednim proizvođačima preporučujem bolje gospodarenje s proizvodnim resursima, tako bi se i potrošači trebali odnositi sa svojim dohocima. Ako se to ne dogodi, tada ulazimo u inflatornu spiralu gdje svi gubimo. Ili većina”, naglašava.
Unatoč složenoj situaciji, ističe da ne očekuje ozbiljnije poremećaje u opskrbnim lancima prehrambenih proizvoda.
Poremećaj lanaca manji nego u doba korone
Prof. Grgić ističe da su trenutni poremećaji u opskrbi, u usporedbi s razdobljem pandemije, ipak manji.
“Nema razloga da se dogode poremećaji u lancima opskrbe. Kratkoročno bi se za neke proizvode moglo očekivati smanjenje cijene, pod uvjetom da još vrijede tržni zakoni, i to zato što je izvoz EU smanjen prema državama pogođenima ratom. S aspekta destrukcije, ovo što se dešava je strašno, ali znatno manje od poremećaja opskrbnih lanaca koji su bili tijekom lockdowna, odnosno pandemije COVID-19”, pojašnjava.
Na pitanje treba li raditi zalihe hrane, odgovara da to nije potrebno: “Moja preporuka je da se to ne čini, ali nisam najbolji savjetnik jer moje kućanstvo ima hrane za jedno manje hrvatsko selo. Život na selu mi je stvorio okvir, iako bi nestankom električne energije dio hrane završio na lomači. Ovdje je i velika uloga medija da se ne potiče panika, jer nikada ne možemo imati svega dovoljno za sva vremena. Ostanimo na razini opskrbe koju smo imali do sada, svaki početak ima i završetak. Pa tako i ova kriza.”
Zaključno, komentira tko bi mogao “stradati” zbog rasta cijena energenata i eventualnog poskupljenja drugih proizvoda: “To su mali poljoprivredni proizvođači i potrošači. S ogromnom razlikom da će većina potrošača imati kome ispostaviti račun (na izborima op.a), a proizvođači potražiti sreću negdje drugdje”, zaključuje, prenosi Danas.hr.
