Čini se da se ukrajinsko samopouzdanje oslanja na zapadne saveznike Kijeva, dok se među dužnosnicima sve više govori o ukrajinskoj pobjedi
Postoji opasnost da bi se Putinova invazija na Ukrajinu mogla pretvoriti u nešto još opasnije. Budući da su se političke strategije, vojne taktike i ratni ciljevi s obje strane ovog tjedna promijenili, izravni sukob između Moskve i NATO-a odjednom je postao vjerojatniji, piše Jamie Dettmer za Politico.
Izjave visokih američkih i ruskih dužnosnika proteklih nekoliko dana odražavaju sve veću opasnost od šireg i nepredvidljivijeg rata. Također su uključivale, još jednom, ruska upozorenja o opasnostima nuklearnog rata, prenosi Net.hr.
Dok zapadni dužnosnici odbijaju rusku prijetnju kao hvalisanje Kremlja, zajedno s razvojem događaja na bojnom polju – s ukrajinskim snagama koje očito jačaju napade na rusko tlo i Moskvom koja očito pokreće provokacije pod lažnom zastavom u odcijepljenoj moldavskoj “republici” Pridnjestrovlja – izazivaju osjećaj da rat prolazi kroz veliku promjenu.
Prijetnja nuklearnom eskalacijom
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upozorio je u ponedjeljak da postoji stvarna opasnost od izbijanja trećeg svjetskog rata, provokativno dodavši da čini sve kako bi spriječio nuklearnu razmjenu. “Ne bih htio umjetno povećavati te rizike. Mnogi bi to željeli. Opasnost je ozbiljna, stvarna. I ne smijemo to podcijeniti”, rekao je.
Lavrovljevi komentari bili su reakcija na raketne i tajne napade Ukrajinaca na rusko tlo, koji su gađali skladište goriva i vojni objekt u jugozapadnom gradu Brjansku, 100 kilometara od ukrajinske granice. Također postoje sumnje da je tajna ukrajinska misija stajala iza požara u Središnjem istraživačkom institutu ruskih zračnih i svemirskih snaga prošlog četvrtka u Tveru, sjeverozapadno od Moskve.
Premještanje borbe u Rusiju pokazuje operativnu snagu Ukrajine, uz njezino rastuće samopouzdanje, dok se odbija zastrašiti prijetnjama Kremlja o eskalaciji. Uvjerljiva je i smirenost zapadnih čelnika u odgovoru na ukrajinske napade na rusko tlo.
Prije samo nekoliko tjedana, iza kulisa, zapadni dužnosnici pozivali su Ukrajinu da se suzdrži od pokretanja napada unutar Rusije, bojeći se da bi to potaknulo ruskog predsjednika Vladimira Putina da naredi osvetničku akciju na, recimo, Poljsku.
Pobjeda je postala cilj
Umirovljeni američki general Ben Hodges požalio se prošlog tjedna da se zapadni saveznici nisu odlučili jesu li spremni podnijeti žrtvu i učiniti sve što je potrebno za pobjedu. “Mislim da je veći problem za nas, ili veći izazov – kolektivni ‘mi’, uključujući Kanadu – da moramo odlučiti da ćemo pobijediti”, rekao je za CBC News.
Kao da se to sada promijenilo: čini se da je pobjeda cilj. Čini se da se ukrajinsko samopouzdanje oslanja na zapadne saveznike Kijeva, dok se među dužnosnicima sve više govori o ukrajinskoj pobjedi. Amerika i Britanija čini se da se ne boje prelijevanja rata, jer su branile pravo Ukrajine na protunapad.
“Prvo, Ukrajinci su ti koji donose odluku o ciljanju, a ne ljudi koji proizvode ili izvoze opremu”, rekao je britanski ministar oružanih snaga James Heappey za BBC u utorak. “I drugo, potpuno je legitimno napasti ciljeve u dubini vaših protivnika kako biste poremetili njihovu logistiku i opskrbne linije”, dodao je.
Rizici prelijevanja rata
Američki ministar obrane Lloyd Austin osvrnuo se na rizike prelijevanja rata tijekom konferencije za novinare, nakon sastanka u bazi Ramstein Air Force u Njemačkoj, gdje je ugostio kolege iz desetaka zemalja kako bi razgovarali o povećanju opskrbe teškog naoružanja Ukrajini.
“Ne želimo vidjeti bilo kakvo prelijevanje i, opet, važno je osigurati da učinimo sve što možemo kako bismo osigurali da Ukrajina bude uspješna. A to je najbolji način za rješavanje rizika od prelijevanja”, rekao je. U skladu s tim, NATO pokušava voditi igru u onome što je britanski vojni povjesničar Hew Strachan nazvao “dominacijom eskalacije”.
“Pojedinačne članice [NATO-a] – među njima i Britanci – pokazale su se spremne na rizik koji su odbacile prije šest tjedana. Štoviše, one to čine sasvim otvoreno, odbacujući poricanje koje je karakteriziralo njihove ranije napore da pomognu Ukrajini.” Zbog toga, Strachan ukazuje na spremnost Zapada da sada ponudi daleko napredniju opremu nego prije.
Kalibriranje ratnih ciljeva Zapada
Zapadni, ili barem američki i britanski, ratni ciljevi također se ponovno kalibriraju. Austin, kojeg podupire američki državni tajnik Antony Blinken, rekao je da Washington želi “vidjeti Rusiju oslabljenu do stupnja da ne može učiniti stvari koje je učinila u invaziji Ukrajine.”
Ovi značajni pomaci u razmišljanju i djelovanju Zapada dolaze u trenutku kada je Kremlj, na prvi pogled, smanjio svoje vojne ciljeve i fokusiran je na Donbas i jug Ukrajine, nakon što je odustao od pokušaja zauzimanja Kijeva. No, i bivši i sadašnji zapadni vojni dužnosnici kažu da se rusko povlačenje sa sjeverozapada i istoka glavnog grada treba gledati kao na strateško povlačenje.
Jedan od ključnih ciljeva udvostručene ofenzive u Donbasu je udariti i opkoliti veliku skupinu najiskusnijih i u borbi najjačih jedinica ukrajinske vojske, ukopanih preko teritorija pod kontrolom Kijeva u oblastima Donjeck i Lugansk. Ako uspiju u tom cilju, ruske snage bi se tada mogle vratiti prema Kijevu, kažu.
Kako god završilo, sukob će sada vjerojatno postati daleko žešći prije nego što završi.
