Potaknute jednostranim prikazivanjem borbi stanara zgrada protiv toplinara kod izdvajanja sa sustava grijanja i neujednačene sudske prakse koja ne primjenjuje važeći zakonski okvir, tvrtke članice Grupacije za toplinarsku djelatnosti Hrvatske gospodarske komore tvrde da su nepravedno prikazani kao zlikovci, a da nitko ne uzima u obzir što struka ima za reći.
Naime, u zgradama s centralnim toplinskim sustavom javljaju se stanari koji se žele izdvojiti sa sustava. Ono što je većini nepoznato, naglašavaju iz Grupacije, je koliki to trošak izaziva ostalim stanarima te da su i ti izdvojeni stanari zbog same prirode suvlasništva svejedno dužni plaćati fiksni dio troška.
„Brojke su jasne. U zgradi u kojoj postoje izdvojeni stanovi, oni koji plaćaju grijanje troše više nego da tih izdvojenih stanova uopće nema u zgradi,“ rekao je Vatroslav Jukić iz Grupacije, inače iz tvrtke Energo iz Rijeke. Primjerice, u Rijeci postoji pet identičnih zgrada. U jednoj se izdvojilo 41 posto stanova. Stanarima koji su ostali na sustavu prosječni je račun znatno veći nego u ostale četiri zgrade. Računi, odnosno potrošnja energije izmjerena u podstanici, pokazuje da se oni formalno izdvojeni i dalje griju jer je ukupna potrošnja te zgrade i dalje na drugome mjestu od pet identičnih zgrada iako je izdvojeno gotovo pola zgrade.“
To što se netko izdvojio ili ima zatvorene radijatore, ne znači da se ne grije na zajednički sustav. Toplina se predaje zgradi i putem radijatora i putem cijevi vertikala, a svaki stan prima ili daje energiju kroz zidove i podove. Naime, upravo zato i propisi definiraju zgradu kao energetsku cjelinu, a ne pojedinačni stan. Što je više isključenih radijatora u zgradi, povećava se količina predane topline kroz vertikale i toplinski gubici. Što je više negrijanih dijelova zgrade, to veći dio topline bježi prema tim dijelovima, kao što su izdvojeni stanovi.
Što se tiče obveze izdvojenih stanara da plaćaju fiksni dio, iz Grupacije pojašnjavaju da ako zgrada ima zajednički centralni sustav grijanja, znači da je tako projektirana i da je to dio građevinske i uporabne dozvole. Obveze plaćanja fiksnog dijela temelje se na suvlasništvu tog zajedničkog sustava centralnoga grijanja.
„Kada je u prvom planu bilo pitanje ugradnje razdjelnika, trebalo je definirati ugrađuju li svi suvlasnici razdjelnike ili nitko. Isto pravilo vrijedi i za izdvajanje. Ili cijela zgrada prelazi na drugi sustav ili nitko. Toliko je puta regulativa mijenjana, ali toplinare se ne uvažava. Ovako uvijek netko od stanara ispašta. Nismo mi sad tu veliki gradski zlikovci koji građanima žele oduzeti mogućnost da odaberu način na koji se žele grijati, ali ta se odluka mora donositi na razini cijele zgrade. Sustav grijanja svake zgrade projektiran je kako bi se svi grijani prostori zagrijali na projektiranu temperaturu, stoga je potrebno od distributera toplinske energije zakupiti određenu toplinsku priključnu snagu. Kupnjom stana u zgradi kupuje se dio te priključne snage i ta snaga je trajni pripadajući trošak tog stana. Treba li stanar s prvoga kata tražiti da mu se umanji pričuva za iznos struje za lift jer on, eto, ide pješke?,“ kaže Kristijan Lovrenščak, iz tvrtke Tehnostan iz Vukovara, članice Grupacije.
Epilog priča s izdvajanjem najčešće je sudski postupak. Sudska je praksa pak u potpunosti neujednačena, u nekim slučajevima se primjenjuje relevantni Zakon o tržištu toplinske energije koji jedini regulira postupak izdvajanja i plaćanja fiksnog troška nakon izdvajanja, u drugima ne. Nerijetko se u obrazloženjima presuda navodi i odluka Vrhovnog suda da je izdvajanje moguće ako ne šteti ostalim korisnicima. Po troškovima ostalih stanara vidimo da to nije slučaj. Trošak izdvajanja pojedinačnog korisnika dijeli se na sve ostale korisnike sustava grijanja i itekako je vidljiv na mjesečnom računu.
„Svi argumenti na stranu, činjenica ostaje da postoji Zakon čija se primjena ignorira. Zakon o tržištu toplinske energije kao da ne postoji. Kako da toplinari pojasne krajnjim kupcima što mogu i kako ako je sudska presuda stvar toga na koju stranu kocka padne,“ pita se Franjo Mrva iz tvrtke Brod-plin iz Slavonskoga Broda.
Iz Grupacije napominju da postoje znatno bolja rješenja uštede energije, ali i očuvanja kućnoga budžeta koja ne idu u korist jednog dijela stanara, a na štetu drugih, kao što je uvođenje mogućnosti regulacije topline uz pomoć termostatskih ventila, zatim uvođenje nekog oblika mjerenja potrošnje i energetska obnova zgrada, što je uostalom i u skladu sa zahtjevima koje je pred nas stavila Europska unija.