TUŽNA LJUDSKA PRIČA: ‘Vidio sam da bakica u Konzumu krade jaja koja koštaju jednu kunu’

Idi na originalni članak
Foto: Ilustracija

Pisac ove priče u jednom je trenutku u dućanu primijetio stariju gospođu u ‘demode’ kaputu, sijede kose i niskog rasta. Čudno se držala pa ju je nastavio gledati te je shvatio da krade jaja

Oglas

Osnivač portala Free Voice Toni Volarić za svoju je web stranicu ispričao tužnu situaciju jedne bakice kojoj je bio svjedok.

U želji da se nahrani, nakon što je sletio iz Dubrovnika, ušao je u najbliži Konzum te krenuo u shopping.

U jednom je trenutku primijetio stariju gospođu u ‘demode’ kaputu, sijede kose i niskog rasta. Čudno se držala pa ju je nastavio gledati te je shvatio da krade jaja.

“Vadila je, jadna žena, jedno po jedno jaje i stalno se okrećući, gurala ga kvrgavim prstima u staru crnu izlizanu torbu. Srce mi je stalo. Iznutra sam počeo drhtati. Zaboravio sam se kontrolirati vidjevši u njoj moju dragu mamu. Suze su mi navrle na oči, sve mi se zamaglilo. Žena krade je*eno jaje koje košta jednu kunu. Potpuno sam u bunilu napustio privremeno skroviše. I vidjela me. Vidjela je da ju vidim. I da znam da krade. Te oči! Nikada neću zaboraviti. Tu molbu bez riječi, taj sram koji joj se navukao na izborano lice. Tu nadu da ju neću otkucati”, napisao je Toni u svom tekstu.

Nije je otkucao jer je znao da je to nečija mama ili baka. Nije mu na pamet padalo prijaviti je poslovođi.

“Šta bih sada, kao biblijski pravednik trebao napraviti? Otići do nekog poslovođe koji je zaposlen preko zavičajnog kluba i sve mu cinkati? Da joj oduzme lovinu i izbaci osramoćenu staricu na zagrebačku zimu?”, napisao je Toni.

Na kraju je krenuo prema njoj i u ruku joj dao 200 kuna i ona ih je uzela bez riječi te potom počela plakati.

“Nisam znao šta da radim. Samo sam se na kraju okrenuo i otišao. Ostala je u zidovima svog života. U zidovima koje su joj odredili novi vladari. U zidovima u kojima će do samotne smrti morati krasti jaja. Ali, jedina mi je utjeha bila da par dana neće morati krasti. Dan ili dva, a možda i više, bit će sita. I nisam ja sad nešto posebno dobar čovjek. Ja sam njezin dužnik. Mi smo njezini dužnici, ona i njezina generacije stvarale su sve oko nas. A danas nemaju”, zaključuje Toni svoje svjedočenje ove tužne ljudske priče.

Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.
Toni Volarić/Vijesti.hr

Exit mobile version