Tko želi da mu susjed bude spalionica opasnog otpada? Grad koji bi spalionicu prihvatio traži Fond za zaštitu okoliša na zahtjev HDZ-a. Jer, otpad iz Gospića sada bi htjeli hitno zbrinuti, ali Hrvatska spalionicu nema
Beč, prijestolnica umjetnosti, kulture i visoke kvalitete života, ima i jednu pomalo neočekivanu karakteristiku – spalionice otpada. Uz Dunav ih je izgrađeno čak četiri.
”Što dobivaju? Oni dobivaju jeftiniji način zbrinjavanja otpada. Dobivaju dio struje i dobivaju toplinu iz toga”, kaže bivši savjetnik slovenske vlade za gospodarenje otpadom Viktor Simončić.
Bečani se, naime, griju zahvaljujući spalionicama, odnosno energanama. Tri su namijenjene komunalnom otpadu, dok se u jednoj spaljuje opasan i infektivni otpad. Iako koriste različite tehnologije, zajedničko im je to što ne zagađuju.
“Kada imate posla s opasnim otpadom posla, onda temperature spaljivanja moraju biti znatno više”, kaže stručnjak Viktor Simončić.
Jedini u EU nemamo spalionicu
Hrvatska je desetljećima bila “zelenija” od ostatka Europe, no danas je jedina država Europske unije bez spalionice. Nakon ekocida u Gospiću situacija bi se, čini se, mogla promijeniti. Država trenutačno provodi anketu kojom pokušava pronaći lokaciju za izgradnju spalionice opasnog otpada, odnosno grad ili općinu koji bi bili spremni prihvatiti takvo postrojenje.
“Kada bi mogao biti gotov taj screening odnosno te ankete prema županijama? Pa mi ćemo to napraviti vrlo brzo da vam sad ne govorim datum, ali radi se o nekoliko tjedana”, govori zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirko Budiša.
Bikarac kod Šibenika trebao bi postati prva hrvatska energana koja bi koristila gorivo proizvedeno iz otpada i mulja. No, prema informacijama iz Fonda, interes za izgradnju energana postoji i u drugim gradovima.
“Šibenik, Osijek, imamo interes grada Rijeke, imamo interes nekih manjih lokalnih jedinica tako da ćemo vidjeti na kraju koje ćemo odabrati za sufinanciranje”, otkriva zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Ostaje pitanje kako će na takve planove reagirati građani. Prije tri godine prosvjedovali su protiv spalionice medicinskog otpada u KBC-u Rebro, dok su ranije građani na drugom kraju Zagreba prosvjedovali protiv njezine izgradnje u Resniku.
Pritom se rijetko spominje da je Zagreb već imao jedinu spalionicu otpada u državi, i to u blizini Jakuševca. Spalionica opasnog otpada Puto izgrađena je krajem osamdesetih godina, a radila je sve do 2002., kada je ugašena nakon požara u kojem je stradala.
Nova prilika
U Europskoj uniji trenutačno postoji više od 530 energana u kojima se otpad spaljuje. Josip Pavković iz Udruge Ekologija grada upozorava na snažan otpor koji u Hrvatskoj postoji prema izgradnji takvih, ali i drugih postrojenja povezanih s gospodarenjem otpadom.
“U Hrvatskoj postoji jak otpor izgradnji takvih postrojenja, i mnogih drugih postrojenja što se tiče gospodarenja otpadom, tko god tvrdi da se može uspostaviti funkcionalan sustav bez energane – ili nije niti približno upoznat s cijelom tematikom ili iz nekog svjesnog razloga i interesa laze”, upozorava Josip Pavković iz Udruge Ekologija grada.
Zanimljivo je da je Zagreb još prije otprilike 30 godina trebao dobiti moderno postrojenje koje bi služilo i za grijanje.
“Mi smo izgleda poglupili, mi smo bili pametni jer smo 1990. godine u Zagrebu imali čak lokaciju za spalionicu na komunalni otpad. Zagreb je kao rođen grad u kojem bi trebao imati energanu na gorivo iz otpada”, zaključuje bivši savjetnik slovenske vlade za gospodarenje otpadom Viktor Simončić.
Nakon toliko godina ponovno se otvara mogućnost za donošenje jasne državne i lokalne strategije, ali i za još važniji korak – građanima treba objasniti sve moguće posljedice i implikacije.
“Ljudi čak i nemaju toliko nepovjerenja u samu tehnologiju energana koliko imaju nepovjerenja u sustav nadzora. I to je ono u što mi moramo prvo građane RH uvjeriti da će nadzor biti legitiman, transparentan i da će raditi po svim popisanim zakonskim normama”, upozorava Josip Pavlović.
Spalionice su godinama izazivale strah i doživljavale se kao svojevrsna otpadna babaroga. No, nakon što se pokazalo da se otpad umjesto spaljivanja kopao u zemlju, one možda više ne izgledaju toliko opasno. Stoga se otvara i mogućnost da jednog dana na njima skijamo, baš kao što to rade Danci u Kopenhagenu, prenosi Danas.hr.
