U Italiji se kuha ozbiljna kriza i to radi tjestenine. Kila špageta ili penna lani je koštala 1,70 – danas košta 2 eura 13 i Talijani, koji bez pašte ne mogu su bijesni. Više u videoprilogu!
Prijete bojkotom, najavljuju prosvjede, pa je njihova Vlada prošli tjedan pokrenula krizne razgovore, pokušava pronaći uzroke poskupljenja i sniziti cijenu koja je porasla između 16 i 18%. U Hrvatskoj su jaja skuplja 60%, kruh 30%, i nikom ništa.
Sočna, ukusna i za Talijane preskupa
Namirnica broj jedan u Italiji poskupila je za 17%. Jednom su bojkotom trgovaca već snizili cijene, sada prijete da će pokušati opet.
Siromašni Talijani dignuli su dakle bunu zbog cijene svetog ugljikohidrata koji im život znači. Provjerili smo što o svemu kažu bogati Hrvati.
Iako kilogram najpoznatije pašte u Italiji košta 2,13 eura, a kod nas čak 3,70 eura, Hrvatima to, očito, nije problem. Ima se, može se. Potvrđuje to i gospođa Lucija koja prodaje domaću tjesteninu.
“Na moje cijene se nitko ne buni. Pristupačne su. Evo ovi mlinci su 2 eura npr. pola kile i za to se može najesti 6 ljudi za jedan paket. I rezanci isto po 2 eura”, kaže nam Lucija, prodavačica na tržnici Dolac
I jaja plaćamo 60, a kruh 30 posto više nego lani. Ipak nitko ne prigovara.
“Kao malo im je skupo, ali kupuju jer trebaju. I ne bune se”, kaže nam Azizi, prodavač na tržnici Dolac.
Poskupljenja se opravdavaju porastom cijena energenata
Poskupljenja se opravdavaju porastom cijena energenata, no kad je napokon cijena nafte pala, ništa nije pojeftinilo. Najavljivale su se i kazne za trgovce koji love mutnom, no i od toga ništa nitko se ne odriče unosnih marži. Poskupili su i restorani, no ni to nikog previše ne dira, govori nam gastronovinar kojeg smo slučajno sreli u kupovni na tržnici.
“Generalno su cijene visoke. To je sigurno! I nikom ništa kao i sve drugo u našoj lijepoj Hrvatskoj”, kaže nam Julio Frangen, sommelier i gastronovinar
A zašto je to tako? Jesmo li lijeni, nezainteresirani ili možda živimo predobro?
Ante iz Zagreba kaže da se nikad ne bi pobunio zbog visokih cijena
“Mislim da ne bi ništa postigao s time”, odgovara.
Znaju to i Udruzi za zaštitu potrošača. Godine 2008. talijanske i hrvatske udruge pozvale su na bojkot zbog preskupe tjestenine. U jednoj državi bojkot je uspio, u drugoj doživio fijasko.
“Talijani su prestali kupovati tjesteninu na određeno vrijeme i cijene su se korigirale. Slijedom toga smo i mi to napravili, ali naravno da rezultata nije bilo jer hrvatski potrošači tako ne reagiraju”, kaže nam Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.
Mi smo demokracija na papiru
Zašto Francuzi, Talijani ili Nijemci bojkotiraju i izlaze na ulice, a mi koji živimo lošije sjedimo doma, objašnjava nam sociologinja Jana Vukić.
“Mi smo demokracija na papiru, korupcija je izuzetno visoka, a naši građani su naviknuti na jednu bespomoćnost u tom smislu i neodgovornost Vlade, vlasti općenito, koje god lokalne ili bilo koje i to da ih se u principu ne uključuje ni u što”, objašnjava nam Jana Vukić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
A kada vlada takva apatija, šute i studenti fakulteta koji je u povijesti bio sinonim pobune.
Na pitanje zašto mladi nisu na ulicama Valentina studentica Filozofskog fakulteta kaže da su mladi ljudi obeshrabreni i ne vjeruju da će dogoditi promjena
Kad u promjene ne vjeruju ni studenti, ne piše nam se dobro. Bilo da se radi o cijenama hrane, stanova ili života općenito, nešto se mora mijenjati, izvještava Borko brunović za Danas.hr.
“Bojim se da mlade generacije, ili će živjeti od turizma, ili otići van”, kaže sociologinja Jana Vukić..
A onda će vani, možda baš u Italiji, jesti tjesteninu po nižim cijenama.
U svakom zlu i nešto dobro….