Djeca su najosjetljivija i najranjivija skupina, pogotovo djeca izbjeglice bez pratnje
Veliki broj djece bez pratnje, koja su sama, bez roditelja, rođaka ili staratelja nalazi se u centrima na grčkim otocima, na koji zadnjih dana pristižu novi migranti, a o planu za njihovo izvlačenje razgovaralo se na izvanrednom sastanku ministara unutarnjih poslova prošloga tjedna u Bruxellesu jer je Grčka zatražila pomoć od ostalih članica.
Da je Hrvatska spremna prihvatiti dio djece koja u nehumanim uvjetima žive u izbjegličkim kampovima na grčkim otocima, rekao je ovih dana i hrvatski premijer Andrej Plenković kazavši novinarima: “Ne vidim da bi itko razuman mogao biti protiv toga da i mi pomognemo određenom broju djece koja žive u bitno drukčijim uvjetima nego što žive naša djeca”.
POVEZANI VIDEO
Doduše, resorna ministrica Vesna Bedeković izričito je jučer istaknula: ”Naglašavam da se ovdje ne radi o udomljavanju ili bilo kakvom posvajanju, nego o pružanju smještaja djeci u kriznim situacijama”.
S udomljavanjem djece migranata jer to je put socijalizacije i integracije, a ne institucionalizacija koja često rezultira daljnjom alijenacijom, imaju iskustva u Velikoj Britaniji. U Guardianovu blogu o društvenim i životnim pitanjima vezano upravo uz udomljavanje predstavljena je i obitelj koja je udomila 14-godišnjeg dječaka Salima (njegovo pravo ime je poznato redakciji), kao dijete bez pratnje koje traži azil.
Salim sa svojom udomiteljskom obitelji živi već tri godine, a za Guardian su se prisjetili upoznavanja i svega što su u međuvremenu zajedno prošli. ”Prije nego što je stigao k nama, Salimu smo pripremili knjižicu o svom domu i obitelji, a on nas je posjetio s prijašnjom udomiteljicom i svojim prijateljem koji mu je prevodio i Salim je odlučio ostati s nama. S njegovom prvom udomiteljicom ostali smo cijelo vrijeme u kontaktu i takvo prijateljstvo i savjeti nam puno koriste”, istaknula je Salimova udomiteljska obitelj.
”Salim je stigao sa svim svojim stvarima – koji su stali u jedan kofer i torbu. Engleski mu je bio bolji nego što smo očekivali – tada je u Engleskoj bio samo oko pet mjeseci. Sporazumijevali smo se svakako u početku. Kada smo mu rekli da nas može zvati našim imenima, on je rekao – ne, nova mama i novi tata. Zajecala sam”, prisjetila se njegova nova udomiteljica – nova mama, kako ju je nazvao.
Zbunjivalo ga je, kaže, kada su mu postavljali niz uobičajenih roditeljskih pitanja o tome kamo ide, s kim i kada će biti kod kuće, a on je tada pokazivao humor odvaćajući: Previše pitanja, mama. Trebali biste raditi u matičnom uredu! I morali smo priznati – kakav je samo put prešao, sam, da bi uopće došao do Engleske, a da sada s prijateljima ne bi znao doći kući”.
”Još uvijek ima puno stvari koje o njegovu životu ne znamo, o svemu što je prošao, a pojedinosti saznajemo kada komentira stvari koje vidi na televiziji i zaista se uspješno nosi sa svime pri čemu je velik uspjeh njegovo savladavanje engleskog jezika i mnogi se čude kada čuju da je ovdje samo tri godine. A s njim i mi učimo, imamo podršku organizacija civilnog društva, socijalnih radnika i radnica, a imali smo i nevjerojatnog odvjetnika koji je pomogao Salimu u procesu stjecanja izbjegličkog statusa”, istaknuli su njegovi udomitelji.
Naglašavaju: ”Salim je jedan od nas, dio obitelji. Dobro se prilagodio britanskom životu i hrani, ali moramo osigurati da je to halal. Uskoro će napuniti 18 godina i odabrao je ostati s nama još neko vrijeme. Mi imamo i drugu rezervnu spavaću sobu. Je li možda dobar trenutak da dočekamo još jednu mladu osobu u našoj obitelji?”
Vijesti.hr