Darko Richter novi je ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, potvrdila je danas šefica Upravnog vijeća Sanja Kolaček.
Dobio je četiri od šest glasova članova Upravnog vijeća. Po jedan glas dobili su kandidati Ivan Pavić i Mirjana Turkalj.
Kolaček kaže da se zbog kumstva s Richterom izuzela iz procesa razgovora s kandidatima, a svoj glas dala je drugom kandidatu.
Najavila je da će novi ravnatelj biti inauguriran na sjednici Upravnog vijeća za sedam dana kada će biti razriješena sadašnja v.d. ravnatelja Duška Markov Glavaš, piše Index.
VIDEO DANA:
Tko je Darko Richter?
Darko Richter je specijalist pedijatrije u mirovini i uži specijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije, koji je ranije u karijeri radio na Srebrnjaku i u KBC-u Zagreb.
Richter je 1979. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Sedam godina kasnije postao je specijalist pedijatar, od 2000. godine primarijus, a od 2007. godine usko se specijalizirao u području pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije. Od 2008. je i doktor znanosti.
Richter je dugi niz godina radio u Klinici za pedijatriju u KBC-u Zagreb, na Šalati i Rebru te kraće vrijeme u Srebrnjaku. Od 1993. do 2000. godine bio je pomoćnik ravnatelja KBC-a Zagreb za medicinska pitanja, a od 2009. obnašao je funkciju pročelnika Klinike za pedijatriju na Rebru.
Tijekom dosadašnjeg radnog iskustva bavio se pedijatrijskom alergologijom, vakcinologijom i primarnim imunodeficijencijama. Napisao je 117 radova u medicinskim časopisima, 26 poglavlja u 13 udžbenika i održao preko 150 pozvanih predavanja. Godine 2010. osnovao je Sekciju za alergologiju i kliničku imunologiju Hrvatskog pedijatrijskog društva, koja redovito surađuje s nizom domaćih i inozemnih srodnih sekcija, društava i centara.
“Umjetna oplodnja predstavlja silovanje u epruveti”
Javnost ga je imala prilike upoznati i kroz priču o usvajanju djece. Naime, Richter je sa suprugom, liječnicom psihijatrije, posvojio troje djece. Najstarija, Tanja, danas ima 25 godina, Maja 23 godine, a najmlađa, Iva, 20 godina.
Richter je tada u jednom intervjuu izjavio da su supruga i on bili protiv umjetne oplodnje jer ona na neki način predstavlja “silovanje u epruveti”.
“U potrazi za rješenjem pitanja neplodnosti mi smo kao liječnici bili dosta dobro upoznati s raznim načinima, od kojih se neki doista i ne protive, dok su drugi u manjoj ili većoj suprotnosti s prirodnim i božjim zakonima”, kazao je dr. Richter u intervjuu za Glas Koncila 2010. godine.
“Pa neće spermij uvijek ući u jajnu stanicu samo zato što je blizu”
“Što reći o heterolognoj oplodnji ili o metodama homologne i heterologne izvantjelesne oplodnje u kojima se u epruvetama muške i ženske spolne stanice dovode u prisilni bliski kontakt? Pa neće spermij uvijek ući u jajnu stanicu samo zato što je blizu.
Nerijetko se spermij unosi nasilu u jajnu stanicu. Tu se život nasilno događa, to je neka vrsta silovanja u epruveti, pa ima silan broj neuspjelih zigota i onda trebate uvijek puno više embrija da bi se na kraju neki uspjeli usaditi. A one druge, koji su nasilno nastali, onda se uništava ili zamrzava. To ne može biti ni normalni ljudski, a kamoli božji naum”, kazao je Richter tada.
Richter je prije 11 godina izjavio da je sa suprugom tražio savjete ginekologa i urologa te da su poduzeli korake kako bi došli do roditeljstva prirodnim putem.
“Kako ni to nije urodilo plodom, posavjetovali smo se sa stručnjakom iz katoličke moralne teologije, s prof. Valentinom Pozaićem. Shvatili smo, a što smo i prije znali, da nas određeni postupci medicinski potpomognute oplodnje ni u kojem slučaju ne mogu ostaviti mirne savjesti, makar i došli do svojega biološkog djeteta”, ispričao je.
Zbog zakona iz SFRJ odustali od ideje roditeljstva umjetnim putem
U intervjuu je nadalje kazao da su provjerili što kaže tadašnji Obiteljski zakon (preuzet iz SFRJ), nakon čega su se “potpuno ohladili” od ideje roditeljstva umjetnim putem.
“Kada smo vidjeli kako u čl. 85. nedvosmisleno piše: ‘Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć.’
Taj je zakon bio napisan od onih i za one kojima je trebala ideološka pobjeda pod svaku cijenu, ali tako da se sakriju neuspjesi jer su znali da ta izvantjelesna oplodnja baš ne uspijeva tako jednostavno, da tu treba žrtvovati puno embrija i da, očito, treba sebi otvoriti mogućnost uspjeha i na takav način da se već gotovi embriji od bilo koga implantiraju bilo kome, vjerojatno pazeći na osnovne elemente sukladnosti kao što su mendelska pravila nasljednosti krvnih grupa i boje očiju. To je sumrak pravosuđa”, poručio je novi ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak u intervjuu 2010. godine.