Iako je gradska vlast različitim inspekcijama poslala čak 42 prijave – ništa se nije dogodilo. Slučaj se ‘rješava’ već punih 13 godina
Stanovnici Kastva kod Rijeke više ne mogu izdržati. Na njihovu području čak su tri kamenoloma, odnosno stovarišta za drobljenje i usitnjavanje kamena. Kažu da im onemogućavaju normalan život zbog konstantnog prašenja i buke.
Zidovi kuća su im popucali, prašina je posvuda, a od rada strojeva u svojim domovima ne mogu komunicirati. Iako je gradska vlast različitim inspekcijama poslala čak 42 prijave – ništa se nije dogodilo. Ili su proglasile svoju nenadležnost, ili nisu uočile nikakve nepravilnosti. A poduzetnici i dalje normalno rade i čude se što to smeta njihovim sugrađanima.
“Oblaci prašine za suhog vremena, buka, nesnošljiva buka. Kad je tišina vi čujete svako dijete u selu, ali kad oni rade vi ne čujete sebe, vi ne čujete nikoga u kući, Dovodi vas to do ludila”, pričaju nam stanovnici o problemima koje im uzrokuju kamenolomi.
“Meni je već dosta toga, puna kapa. Ilegalno, ilegalno, kao da prodajem drogu, pa je ne znam što ilegalno”, rekao nam je vlasnik jednog od kamenoloma Dado Kalčić.
“Sad su se svi bacili na nas, na Babića i na mene. Ja sam 40 godina privatnik, ista djelatnost, isti OIB, imam drobljenje i lomljenje kamena, imam iskope, autoprijevoz”, kaže nam Vlatko Ćurković, drugi vlasnik kamenoloma.
Tri građevinska poduzetnika na tri različite lokacije na području Kastva, već godinama se bave drobljenjem, usitnjavanjem, i pretovarom kamena. Iako nam svi iz lokalnih vlasti tvrde da to rade ilegalno, nitko ih ne može zaustaviti.
“42 prijave su zbirno, podijeljeno na tri lokacije, znači za svakog je to praktički, po 14, to imamo od Pučke pravobraniteljice, Ministarstva rada, mora, Ministarstva poljoprivrede, šumarske inspekcije, glavne inspektorice Ministarstva okoliša, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, nekakvog ureda u Rijeci, pa onda Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, građevna inspekcija, pa tržišna inspekcija, pa tržišna inspekcija za zaštitu potrošača, pa tržišna inspekcija rudarstva, pa Ministarstvo financija, Carinsku upravu, pa Ministarstvo unutarnjih poslova, pa Ministarstvo zdravstva. I 14 godina nitko ništa”, ističe Dean Jurčić, zamjenik gradonačelnika Kastva.
S nevjericom smo čuli priču koju građani slušaju već godinama. Grad Kastav teritorijalno je najmanji u Hrvatskoj, proteže se na svega jedanaest kvadratnih kilometara. A na tom području ima čak tri kamenoloma.
“Stvar koja se ovdje događa je da je to sve zeleni pojas, jedna od tih lokacija je čak u koridoru željezničke pruge i ceste, drugo radi se o mljevenju kamena koji nije dozvoljen u takvom obliku na tim lokacijama, to su dvije osnovne postavke od kojih mi krećemo”, kazao nam je Dean Jurčić, zamjenik gradonačelnika Kastva.
Tako i danas, sva trojica građevinaca uredno rade. Građani su očajni, jer jedan od nji drobi stijene u neposrednoj blizi njihovih kuća.
“13 godina nije se to u stanju riješiti, ovdje, zahvaljujući tim institucijama hrvatske države! Punih 13 godina!”, bijesni su građani.
“To je bilo nekako sinkronizirano: prestaju raditi, dolazi inspekcija, ne nalazi ništa sporno i odlazi, i dobivam dopis da nikakve nisu nađene nepravilnosti. Pisalo se i Ministarstvu zdravstva, oni su, pak, rekli da to nije njihova ingerencija, uglavnom, mi se cijelo vrijeme vrtimo u krug”, priča nam stanovnica Jelka Gržinić.
“Pustili su ga da podrobi kamen, onda je došlo rudarstvo sa svojim izvještajem da tu nema radova, normalno da nema radova, vi sad kad pogledate, nema radova, a mi ovdje živimo godinama i to trpimo, trpimo”, rekao nam je Teufik Humić.
Gledamo dvorište tvrtke DM Kastav. Gazda, kako ga zovu, Dean Babić, prvotno je otvorio djelatnost za sadnju borova, no ubrzo je počeo, doslovno rušiti brdo i vaditi kamen.
“Prvi obrt koji je to počeo raditi je bio zatvoren od strane inspektorata jer su se tad i odvijali ti rudarski radovi, odnosno eksploatacija rudnog bogatstva, nakon toga su oni prenamjenom djelatnosti, novim obrtima, novim poduzećima tim inspekcijama kojima smo mi slali prijave uspjeli odolijevati. Ili bi se one proglasile nenadležnom ili bi te inspekcije rekle da to što oni rade nije nelegalno, odnosno nije u okviru njihovih nadležnosti”, rekao nam je Matej Mostarac, gradonačelnik Kastva.
Babić je registirao građevinsku firmu pa su radovi nesmetano nastavljeni. On nas uvjerava da ima sve potrebne papire za posao. Nakon što smo ga zamolili dozvole za ovakvu djelatnost u naseljenom mjestu, pokazao nam je izvadak njegove tvrtke iz sudskog registra.
“Kad imate građevinsku firmu, ne postoji klasifikacija za drobljenje, u obrtu postoji specijalizirana djelatnost za drobljenje, kad imate d.o.o., onda to obuhvaća prodaju i proizvodnju građevinskog materijala! Ja vam opet kažem, mi imamo papire gdje ta buka ne proizvodi nikakve dozvoljene granice”, tvrdi Babić.
Babić kaže i da ne proizvodi buku veću od 50 decibela. Pokazao nam je dokument iz 2010. u kojem piše da buka ne prekoračuje dopuštene vrijednosti, a to bi bilo 65 decibela danju. Susjedi su nam dali snimke, snimljene sa 300-njak metara zračne linije, gdje oni čuju strahovitu buku.
Babić tvrdi kako se radi o nekolicini nezadovoljnika, koji su se urotili protiv njega.
“To su se organizirali ljudi iz sela, koji su do jučer bili tu, moji prijatelji, bili su sa mnom i sada su najžešći”, kazao nam je.
Susjedi, kažu, to nije istina. Dapače, prekipjelo im je. “Mi smo se skupili, tu par nas u selu i došli na prepad na sastanak Mjesnog odbora. Došli smo i napravili pritisak da Mjesni odbor kao prva poveznica između nas i grada napravi pritisak da budemo konačno primljeni kod gradonačelnika da nam pokažu što su do sad radili”, kazala nam je stanovnica tog područja Irena Šarlija.
Drugog od trojice građevinaca potražili smo u šumi na lokaciji njegove tvrtke. Na rampi koja označava privatan posjed, stoji i upozorenje oštar pas.
“Kad se drobi taj kamen, ako je gradilište na Voloskom, na Zametu, ako je negdje gdje je skučen protstor, je li tako..taj moj naručioc iznajmi taj teren gdje ste sad vi. I onda se tu drobi kamen. To nije teren, niti ilegalni, niti državni, to je od mog dida teren”, rekao nam je Dalibor Kalčić, vlasnik kamenoloma.
I to je glavni argument Dade Kalčića – tvrdi da radi ovdje jer mu Grad nije osigurao drugu lokaciju. “Mene grad Kastav tjera već deset godina, a ne daju mi lokaciju, ja imam zakone, imam odvjetnika, a ta lokalna samouprava je od 2006., morala donijeti lokacije za takve djelatnosti. Ako meni grad Rijeka dopusti djelatnost, meni Grad mora odobriti gdje će ta drobilica raditi”, tvrdi.
No, problematično je što je teren u zelenom pojasu. No, kako se radi o privatnoj zemlji za koju nam Kalčić donio vlasničke papire, situacija se komplicira.
“Pričekajte me, ja ću za desetak minuta doći, nemam nikakav problem da se sve slika i snima, meni je to gorući problem i ja hoću da se ta situacija riješi”, započeo je naš razgovor s njim.
Neugodno mu je bilo govoriti pred kamerom, ali nije imao ništa protiv da snimljeno iskoristimo kako bi objasnili situaciju. Pokazao nam je i nalaz inspekcije Ministarstva zaštite okoliša od prije dva tjedna.
“Tu je opisano zatečeno stanje, da se radi o obrtu Dado j.d.o., da se nalazi u zelenom pojasu.”
A odgovor spomenute inspekcije na naš upit o ovom slučaju kaže kako su proslijedili podnesak poljoprivrednoj i rudarskoj inspekciji, kao i Ministarstvu financija.
Treća sporna lokacija je skoro pa u centru grada. Njezin vlasnik Vlatko Čorluka, također je spremno pristao na razgovor. On je problema svjestan. I tu kaže više ne drobi kamen. Isto je, kaže, preporučio kolegi Babiću koji drobi kamen pokraj naselja Donji Turki.
“Ja sam rekao, čuješ, Deane, odi, preseli se negdje, 30 dana možeš drobiti na jednom mjestu, 30 na drugom, a ne stalno biti na jednom mjestu, razumijete? Eto. Ja sam bio i u Jušićima gore jedno pet godina, ali čuj morao sma s eopet tu vratiti, jer tamo su mi krali, ne možeš tamo biti”, kazao nam je Vlatko Čorluka.
Kalčić nema drugu lokaciju osim u šumi, Babić se ne želi maknuti, Čorluka se, kaže, time sve manje bavi, jer shvaća da se to u gradu ne može. Inspekcije su ih sve obilazile u više navrata, kažu, ali ništa im nitko ne može, pa svi ostaju tu gdje jesu. Tako je bilo i za dva mandata bivšeg gradonačelnika.
“To spada u sferu teško shvatljivog, međutim sada kad biste pitali, tko je skroz nadležan, od rudarske inspekcije, od carine, od državnog odvjetništva, svi su našli nekakvo rješenje koje nije zatvorilo to mjesto, privremeno se stavila neka traka, privremeno se zatvorilo to najspornije mjesto, od ta tri, ali ništa nije urodilo zaustavljanjem te aktivnosti i takvog poslovanja kakvo sad prakticiraju”, kazao nam je Ivica Lukanović, bivši gradonačelnik Kastva.
Iako i stari i novi gradonačelnik tvrde da su sve poduzeli, i mještani i građevinari su kritični prema njihovom trudu.
“Ja od kada sam došao nisam još obavio razgovore, izuzev sa Kalčićem su bili, nekakvi prijevremeni razgovori, u biti ne mislim da na našu inicijativu bi trebali biti jer mi konstantno radimo u tom smjeru da dokazujemo da je nešto nelegalno, a oni su u svim tim tvrdnjama tvrde da nije nelegalno, i tu prestaje svaki kontakt”, ističe Matej Mostarac, gradonačelnik Kastva.
“Nikada me nisu iz Grada zvali niti sam s njima razgovarao, ja imam želju da me zovu. Ja bih bio sretan da me zovu da to jednom riješimo. Da vidimo što možemo, što ne možemo tu. Jer ja neću drobiti sigurno više”, tvrdi podutenik Vlatko Čorluka.
“A bilo kakvo ulagivanje, nekakvim takvim stvarima znači, na zboru građana je bilo ideja da ih stavimo negdje drugdje, onda se Grad stavlja u nezavidnu poziciju jer, evo za nekoga za kojeg se do sad tvrdilo da radi nelegalno, radi nekakve usluge koje bi onda njima omogućile nastavak rada”, izjavio je Matej Mostarac, gradonačelnik Kastva.
No, građanima je natezanja dosta – skupili su preko 350 potpisa peticije da ih Grad riješi muke iz susjedstva te 120 izjava ljudi koji su o tome spremni svjedočiti. Gradonačelnik je obećao da će osigurati odvjetnički tim koji će na toj osnovi podići kaznenu prijavu.
A što rade inspekcije, pitate se vi?! I mi isto. Osim one Ministarstva zaštite okoliša koja je svoj nalaz uputila dalje, sve ostale nisu nam odgovorile – ništa.
Danka Derifaj
