Gdje je nestala čast i ugled radnika?

Idi na originalni članak
Foto: Ilustracija (Pixsell)

Svijet obilježava dan dostojanstvenog rada. Mnogi će se u Hrvatskoj pitati što je to, jer čim radiš, krše ti se prava – i to nije daleko od istine

Oglas

 

Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!

Nedjelja je, dan dostojanstvenog rada – službe su, uobičajeno, na radnom mjestu.

No rade i ostali. Samo u ovom trgovačkom centru stotine zaposlenih u smjenama pokrivaju radno vrijeme od 9 – 21. Ne žele pričati – jer, kažu zamjerili bi se poslodavcu. Njihovi kupci mahom tvrde rad se u Hrvatskoj ne vrednuje.

I baš je to razlog masovnog iseljavanja mladih, tvrde sindikati. Hrvatska je zemlja s najvišim rastom nesigurnih poslova u cijeloj EU. “Svake godine od 2013. praktički naovamo među novozaposlenima je između 94 i 96 posto zaposlenih na određeno vrijeme ili u nekim drugim nestalnim oblicima rada”, kazao je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikat.

Primorani smo na to, kažu poslodavci i sami nedovoljno zaštićeni zakonima. Rad na određeno trebao bi trajati maksimalno tri mjeseca, no razloga je puno zašto to nije tako.

“Nesigurnost na tržištu, česte izmjene zakonskih propisa, neregularna tržišna utakmica u kojoj ima puno sive zone i rada na crno i onda neki poslodavci jedino kroz to vide rješenje”, kazao je Ivan Bračić, predsjednik HUP Udruge malih i srednjih poduzetnika.

U Hrvatskoj čak 22 posto svih zaposlenih radi na određeno vrijeme. (U europskoj uniji je to oko 15 posto). 40 tisuća radnika radi na minimalcu, a 5 posto zaposlenih živi ispod granice siromaštva. I dok radnici za to optužuju poslodavce, a poslodavci vladu, autobusi prema zapadu sve su puniji i sve češći. Što bi ih moglo zaustaviti, pitamo i poslodavce i sindikate.

“Da je to jedan dostojan posao, da isto tako on odvija u jednom dostojnom okruženju sa zaštitom na radu i svim drugim što treba slijediti da za to sve sve skupa slijedi i dostojna plaća, dostojno primanje od kojeg se može živjeti i da na kraju ima i dostojno vrijeme za odmor”, kazao je Sever.

“Predlažemo konstruktivan primjer da kroz isplatu 13 plaće, budu oslobođene te plaće poreza na dohodak na plaću i iz plaće na taj nečin radnici dobe veća primanja, imat će veću potrošnju, država će se na to namirit, a mi poslodavci ćemo ostvarit interes kroz motivaciju”, tvrdi Bračić.

A za sve je to potreban dogovor, pa i s radnicima, koji očito za njega nemaju ni vremena, jer mnogi će od njih i sutra – raditi.
Amela Čilić

Exit mobile version