Obično prezime na portafonu ovih je dana u dvije europske države izazvalo pravu pomutnju
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Da će famozna europska uredba o zaštiti osobnih podataka uzrokovati razne probleme znali smo i prije pet mjeseci kada je stupila na snagu. Ali ono što se dogodilo u Austriji nitko nije mogao predvidjeti.
U Beču s 220.000 portafona uklanjaju imena i prezimena stanara jer se boje da inače krše GDPR. I ludilo nije stalo tamo – za bečki slučaj su čuli Nijemci pa jedan savez vlasnika nekretnina savjetuje milijun svojih članova da iz predostrožnosti uklone prezimena s portafona i s kaslića. Raspitali smo se ima li to ikakve veze s razumom i GDPR-om, te kako njegova primjena prolazi u Hrvatskoj.
Obično prezime na portafonu ovih je dana u dvije europske države izazvalo pravu pomutnju. Jedan je Bečanin zaključio da ono, zbog famoznog GDPR-a ne smije biti na portafonu i pokrenuo lavinu.
U Austriji i Njemačkoj u strahu od visokih kazni počeli su uklanjati prezimena stanara iako nitko nikad nikome nije službeno potvrdio da se to smatra kršenjem odredbe o zaštiti podataka.
Imena i prezimena na ulazima u zgrade i stanove u Hrvatskoj su već desetljećima tradicija i čini se da ih neće tako brzo promijeniti brojevi i kodovi jer bi se za to prvo morali promijeniti zakoni.
Srećom po naše poštare jer se kodovima i šiframa zasad ne moraju baviti.
“Sukladno Zakonu o poštanskim uslugama, svaka zgrada mora imati postavljene kućne kovčežiće. Oni moraju biti na pristupačnom mjestu, ne smiju biti više od prvoga kata i svaki kućni kovčežić mora biti označen prezimenom ako je riječ o fizičkoj ili imenom tvrtke ako je riječ o pravnoj osobi”, objašnjava Krešimir Domjančić, voditelj Odjela za odnose s javnošću Hrvatske pošte.
GDPR s portafonima i kaslićima nema nikakve veze, ali ima s mnogo drugih svakodnevnih stvari zbog čega je od 25. svibnja život mnogima kompliciraniji. Za tvrtke Saše Cvetojevića, usklađivanje je značilo puno utrošenog vremena i truda za boriti se sa svom tom papirologijom.
“Imenovati osobu za ovo, imenovati osobu na ono, propisati procedure koje su bile prije definirane na jedan način, a sad na drugi način. A tvrtke koje se bave web shop poslovanjem, morali smo dio databaza koje smo vremenom skupljali zamijeniti i dio korisnika maknuti s lista. Morali smo dodatno naše korisnike inkomodirati, tražiti od njih da prihvate, a onda su ljudi nervozni i govore da, da, u redu je. Newsletter? Može”, smatra poduzetnik Saša Cvetojević.
I za vrtiće, škole i fakultete, GDPR znači papire. Mnogo papira. Privola, dozvola, suglasnosti za sve. A privole, kojih su već sada pune ladice, moraju se čuvati do kraja školske godine. No, procedurama tu nije kraj.
Fakulteti primjerice pri objavi rezultata ispita bez pristanka ne smiju objaviti i ime studenta, već samo šifru. Škole na oglasnim pločama ne smiju objaviti imena učenika koje su upisali. Bilo kakvo slikanje, čak i kod školskih priredbi, ne smije se bez pisanih pristanaka.
A o pristancima na internetu da ni ne pričamo. I pet mjeseci kasnije iskaču pitanja, no nakon stotog zahtjeva za pristankom, malo tko zna što je to točno kliknuo.
GDPR, naravno, ima dobrih strana. Manje je newslettera i spam mailova s ponudama za produljenje penisa, liječenje čukljeva ili neke čudotvorne sokove. No GDPR ne znači da bilo kome bilo kad smijete narediti da briše vaše podatke. Neka državna tijela, na primjer, imaju pravo njima raspolagati.
“Građani su krivim zaključivanjem o zaštiti osobnih podataka zaključili i tražili prava koja im ne pripadaju. Brišite moje podatke, više nisam klijent! Međutim, upravo iz razloga izvješćivanja, mogućnosti kontrole, rada nadzornih tijela, recimo kreditne institucije moraju još određeni niz godina imati kreditne podatke tko je to bio njihov klijent”, poručio je Igor Vulje iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.
Najbolju i najkonkretniju primjenu GDPR-a pronašao je vozač koji je na parkiralištu udario drugi automobil. I prilično duhovito se izvukao – svoje podatke ne smije ostaviti svoje zbog – znate već čega.
Dario Todorović
